Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1184/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, u pravnoj stvari tužitelja: Eding d.o.o., Tribunj, 1. Dalmatinske brigade 98, OIB: 63453313092, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Stpaničev,odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasminu Avdagić, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-1557/2015-75 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-1557/2015-75 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. III. izreke u kojem zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-1557/2015-75 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke.

III. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod t. III. izreke i odlučuje:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.104,04 eur-a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz Vodica, posl.br. Ovrv-189/2015 od 5. studenog 2015., pa se nalaže tuženiku ZD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Eding d.o.o., Tribunj, 1. Dalmatinske brigade 98, OIB 63453313092, iznos od 1.967,75 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na isti iznos od 18. listopada 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.prosinca.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca .2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 5.217,95 EUR-a, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju Eding d.o.o., Tribunj, 1. Dalmatinske brigade 98, OIB 63453313092, da isplati tuženiku ZD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 926,17 EUR-a, u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude."

2. Protiv dijela navedene presude II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv dijela navedene presude pod t. I. i III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predlažući da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine. Traži trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 1. ZPP-a dok okolnost što navedenu odredbu nije primijenio na način kako to tužitelj smatra da je trebao učiniti nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje u žalbi. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze prvostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom stranaka nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju stranke ukazuju.

8. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi iz čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s citiranim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučim činjenicama, a kako ne postoji proturječje između razloga navedene presude i stanja spisa ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to se nije ostvario navedeni žalbeni razlog.

11. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

12. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj je mala obiteljska firma koji tuži tuženika s kojim je u rodbinskom odnosu,

- da tužitelj traži isplatu 50,286,25 kn s osnova izvedenih radova,

- da je sporna je aktivna legitimacija,

- da u spisu nema nikakvog pisanog ugovora, jer je sklopljen samo usmeni ugovor o izvođenju radova,

- da je na ruke ŽD plaćeno je 8.000,00 kn,

- da predračun izdan na iznos od 22.826,00 kn,

- da je račun izdan od strane tužitelja kao pravne osobe, a troškovnik od strane fizičke osobe,

- da je ŽD u vrijeme izvođenja radova kod tužitelja bio zaposlen kao

"izvođač radova", a kasnije kao direktor,

- da je njegova izvanbračna supruga u vrijeme zaključenja ugovora bila zaposlena kod tužitelja kao direktorica pa tvrdi da je ŽD sklapao poslove po dopuštenju pa na taj način upravo i sud prvog stupnja otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da u spisu nema projekta niti preostale potrebne dokumentacije za izvođenje radova,

- da sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev prema troškovniku u iznosu od 22.826,00 kn, umanjen za iznos od 8.000,00 kn plaćen na ruke ŽD, a odbija za preostali iznos jer tužitelj nije dokazao da je te radove izvršio,

- da se svjedok Z koji je na predmetnom objektu tuženika sudjelovao u izvođenju radova zaposlio kod tužitelja 2 mjeseca nakon završetka radova, a što je vidljivo iz potvrde HZMO-a, koju je u spis dostavio tuženik,

- da uviđaj nije bilo moguće održati jer je nekretnina više puta promijenila vlasnike,

- da sud ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je nelogično i proturječno,

- da sud ne sudi niti na temelju iskaza svjedoka

- da je tuženik imao daljnje troškove za adaptaciju predmetne nekretnine.

13. Sud prvog stupnja utvrđuje da saslušani svjedoci predloženi po tuženiku nisu detaljno svjedočili da okolnost kvalitete i kvantitete radova koji su izvedeni nakon predaje stana tuženiku pa sud stoga svoju odluku nije mogao temeljiti na njihovu svjedočenju.

14. Nadalje, svjedoci saslušani na okolnosti kvalitete i kvantitete radova izvedenih na predmetnom stanu predloženi po tužitelju nisu detaljno svjedočili na te okolnosti. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja nije mogao temeljiti na njihovu svjedočenju te je stoga usvojio samo onaj dio tužbenog zahtjeva za koji je iz izvedenih dokaza utvrdio da je radove izveo tužitelj umanjivši iznos od 22.826,00 kn za već nesporno isplaćeni iznos od 8.000,00 kn.

15. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

16. Navedena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud jer ih stranke svojim žalbenim navodima nisu uspjele dovesti u sumnju.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To stoga što unatoč činjenice da tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i tužbeni zahtjev je konačno postavio u skladu s izračunom vještaka pravilno je sud prvog stupnja odbio odluku utemeljiti i na tom dokazu iz razloga jer je vještak u vrijeme izrade nalaza mogao jedino utvrditi vrijednost nekretnine prema tržišnim vrijednostima adaptacija po m2 u proljeće 2015. Tako izrađeni izračun bez mogućnosti utvrđivanja tko je izveo koju vrstu i količinu radova (jer tužitelj nije dostavio adekvatan troškovnik s jediničnim mjerama i cijenama, dnevnik radova, preglede nadzornog inženjera niti bilo kakvu drugu dokumentaciju koja uobičajeno prati izvođenje građevinskih radova) nije valjani dokaz tužiteljevih tvrdnji. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je vještak utvrđivao visinu troškova koji su nastali tuženiku u otklanjanju nedostataka izvedenih radova izvedenih po tužitelju, jer da to nije bilo u zadatku vještačenja određenog po sudu, a uz to je koristio i podatke iz privatno provedenog nalaza vještaka angažiranog od strane tuženika. Tužitelju u tom dijelu valja odgovoriti da sud pobijanu odluku nije utemeljio niti na tom dijelu vještačkog nalaza, a niti je tuženik protutužbom potraživao naknadu štete za otklonjene nedostatke u radovima.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se pobija potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je proveo predložene dokaze, a tužitelj nije dokazao da je mimo prethodno dane ponude izvršio građevinske radove po nalogu tuženika. Neosnovano se tužitelj u žalbi ističe tvrdnju da iz materijalnih dokaza u spisu kao što su računi za materijal i fotografije prije i poslije adaptacije te iskaza svjedoka AD i TD proizlazi da je izvršio veći opseg radova od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud. Valja reći da računi za materijal ne dokazuju za kojeg naručitelja je taj materijal utrošen, a fotografije prostora ne dokazuju relevantne činjenice sporne u ovoj pravnoj stvari niti u pogledu vrste niti količine izvedenih radova, a iskazi svjedoka (od kojih jedan uopće nije bio u poslovno- pravnom odnosu s tužiteljem sud je valjano ocijenio i valorizirao u pobijanoj presudi.

19. Žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi da je izvršavao naloge tužitelja mimo prvotno ugovorenih radova, što smatra životnim i logičnom, obzirom da je riječ o nekretnini staroj preko 100 godina, treba istači da je tuženik tu tvrdnju izrijekom otklonio, a tužitelj svije tvrdnje o povećanim radovima ni po količini ni po vrsti ničim nije dokazao.

20. Žalbeni navodi koji se odnose na plaćanje PDV-a nisu osnovani, jer u prvotnoj ponudi (predračunu) tužitelja koju je tuženik prihvatio PDV nije niti naveden. Stoga se iznos naveden u ponudi ima smatrati ukupnim iznosom kojeg je tuženik dužan. Pravilno sud nije poklonio vjeru svjedoku BD obzirom da on u vrijeme izvođenja radova nije niti bio zaposlenik tužitelja.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je sud na temelju onoga što su stranke u svrhu dokazivanja predložile pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio pravila o teretu dokazivanja.

22. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 107. st. ZID ZPP-a/19 kojom je propisano "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 28. do 31. te članka 97. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka."

23. Naime, novelirana odredba u st. 2. propisuje "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

24. Kako je prvostupanjska odluka donesena 20. siječnja 2025. to je upravo sukladno citiranoj odredbi čl. ZPP-a trebalo odmjeriti trošak parničnog postupka.

25. Primjenom navedene zakonske odredbe proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 27% pa mu je upravo u navedenom omjeru trebalo priznati troškove postupka.

26. Time je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.104,04 eur-a.

27. Kako stranke osporavaju u žalbi pravo tuženika na naknadu troškova postupka za pojedine poduzete radnje to žalbeni navodi u tom dijelu nisu cijenjeni obzirom da tuženiku uopće ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

28. Sijedom iznesenog, valjao je na temelju odredbe čl. 386. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u pod t. I., II. i III. izreke ove drugostupanjske presude.

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer tužitelj je sa žalbom uspio samo u dijelu u kojem se pobija odluka o troškovima postupka, dakle u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje (čl. 154. st. 5. ZPP- a) pa je odlučeno kao pod t. IV izreke ove presude.

30. Nije prihvaćen niti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod t. V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević