Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4838/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici u Zagrebu, protiv prvotuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, i drugotuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeši, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-558/2016-100 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-558/2016-100 od 11. srpnja 2024. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja preko iznosa od 4.990,81 EUR[1] /37.603,24 kn do iznosa od 5.707,08 EUR/43.000,00 kn (za iznos od 716,27 EUR/5.396,76 kn), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2016. pa do isplate i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.398,14 EUR/25.603,25 kn koja teče od 17. veljače 2016. do 10. srpnja 2024.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-558/2016-100 od 11. srpnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.990,81 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.592,67 EUR teče od 17. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 3.398,14 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate, i pod točkom II. izreke i sudi: 1. Nalaže se prvotuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, i drugotuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, na ime naknade štete solidarno isplatiti tužitelju ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.990,81 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.592,67 EUR teče od 17. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 3.398,14 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 17. veljače 2016. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se prvotuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, i drugotuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, solidarno nadoknaditi tužitelju ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.934,66 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.267,47 EUR.

III. Nalaže se prvotuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, i drugotuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, solidarno nadoknaditi tužitelju ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 218,65 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 31,35 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku GRADU ZAGREBU, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Ulica Donje Svetice 48, Zagreb, OIB: 85584865987 da tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 43.000,00 kuna / 5.707,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužitelju ŽĐ da prvotuženiku Gradu Zagrebu naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.733,66 EUR, a drugotuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste iznos od 3.408,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud ocijenio kako masne mrlje na cesti jesu opasna stvar, ali da je u postupku utvrđeno kako iste nisu bile uzrok štete te da uzrok štete leži negdje drugdje, najvjerojatnije u neprilagođenoj brzini kretanja tužitelja. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, ukazuje na to da je sudski vještak Neven Ereš u dopuni svog nalaza i mišljenja, nakon što je isti pribavio fotografije u boji koje su sačinjene prilikom očevida, zaključio da je moguće uočiti žućkaste dijelove kolnika koje mogu biti posljedica masnih mrlja na kolniku te da se te mrlje nalaze na dijelu kolnika kojim se kretalo vozilo tužitelja i da su one mogle biti uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Nadalje, ističe da je vještak iskazao kako je iskaz svjedoka ZĐ, u kojem isti navodi da se masne mrlje nisu nalazile na dijelu kolnika kojim se kretalo vozilo tužitelja, u suprotnosti sa fotografijama policije, a samim time i u suprotnosti s dopunom nalaza i mišljenja vještaka. Ističe da je sud u cijelosti prihvatio iskaz ZĐ, dok nije uzimao u obzir iskaze vještaka i drugih svjedoka koji navode da su se masne mrlje nalazile na dijelu ceste kojim se kretalo vozilo tužitelja. Tužitelj pobija i odluku o trošku u točki II. izreke prvostupanjske presude. Navodi kako je drugotuženiku priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 5. travnja 2023., a na to ročište drugotuženik nije pristupio. Ističe da podnesak prvotuženika od 24. ožujka 2017. te podnesci drugotuženika od 13. lipnja i 5. listopada 2022. nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, sve u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25%.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.707,08 EUR, na ime naknade imovinske štete u iznosu od 4.114,41 EUR (šteta na vozilu u iznosu od 3.981,68 EUR, naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 132,72 EUR) i naknade neimovinske štete u iznosu od 1.592,67 EUR (pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi kada je došlo do direktnog sudara vozila tužitelja s drugim vozilom.

6. U ovom postupku je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i koji je točan uzrok nastanka štetnog događaja. Naime, tužitelj ističe da je, dana 3. listopada 2015., upravljao motornim vozilom i kretao se ulicom Šestinski dol iz smjera Ilice prema smjeru Šestina te naletio na masnu mrlju na kolniku, koju nije mogao uočiti, a radi čega je došlo do proklizavanja osobnog vozila tužitelja, uslijed čega vozilo tužitelja djelomično prelazi na suprotni kolnički trak i dolazi do direktnog sudara s vozilom kojim je upravljao IĐ. Tuženici su pak osporavali da je tužitelj prešao preko masne mrlje te su isticali prigovor isključive odgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj, tj. da je neoprezna vožnja tužitelja uzrok predmetnog štetnog događaja.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao da masne mrlje nisu bile uzrokom nastanka štete s obzirom da vozilo tužitelja nije prelazilo po njima, već uzrok nastanka štete leži negdje drugdje, najvjerojatnije u neprilagođenoj brzi tužitelja. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti te sud drugog stupnja, koristeći ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014), smatra da bitne činjenice koje proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu ukazuju na drugačiji zaključak.

9. Što se tiče lokacije štetnog događaja (cesta Šestinski prilaz-Dedići -Šestinski dol- Domobranska), riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 98. st. 1. alineja 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 - dalje u tekstu: ZC), tj. cesti koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC-om i drugim propisima, a koja nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC-a.

10. Sukladno čl. 3. točki. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015, dalje u tekstu: ZKG), održavanje nerazvrstanih cesta je komunalna djelatnost. Prema čl. 2. st. 2. ZKG, jedinice lokalne samouprave obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti.

11. Člankom 30. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 90/2014, dalje u tekstu: Pravilnik), a koji se primjenjuje i na nerazvrstane ceste, propisana je obveza da se sastavni dijelovi ceste očiste na način da se odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Prema ocjeni ovog suda, masna mrlja na kolniku može utjecati na sigurnost prometa.

12. Prema ocjeni ovog suda, cesta na kojoj se nalazi masna mrlja predstavlja opasnu stvar za vozače motornih vozila koji njome prometuju. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO), šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

13. S obzirom da je prvotuženik Grad Zagreb u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, valja istaknuti da su i prvotuženik i drugotuženik odgovorni za kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta. Naime, Grad Zagreb je postupio sukladno zakonskom ovlaštenju iz čl. 4. st. 1. ZKG-a kada je osnovao društvo Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo koje obavlja komunalne djelatnosti. Međutim, Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, time nije oslobođen svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja te pravne osobe, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Rev- 944/2022-2).

14. Uzevši u obzir sve navedene odredbe ZC-a, ZKG-a, Pravilnika i ZOO-a, može se zaključiti da čišćenje nerazvrstanih cesta, u smislu čišćenja kolnika od masnih mrlja i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa, spada u komunalnu djelatnost za čije obavljanje su odgovorni prvotuženik i drugotuženik. Nadalje, cesta na kojoj se nalazi masna mrlja predstavlja opasnu stvar i šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije uzrok štete.

15. Prvostupanjski sud je zaključio da masna mrlja na kolniku nije uzrok štete, međutim, takav zaključak se ne može prihvatiti kada se uzmu u obzir svi izvedeni dokazi.

16. Iz Zapisnika o očevidu od 3. listopada 2015. godine (list 6-9 spisa) proizlazi da se predmetni štetni događaj zbio dana 3. listopada 2015. u 14:35 sati u Zagrebu, ulica Šestinski dol, kućni broj 152. Očevid prometne nesreće su obavili policijski službenik ZĐ i TĐ. Očevidu je bio nazočan IĐ, a u nesreći su sudjelovali KĐ, IĐ i SĐ dok je kao svjedok-očevidac naveden NĐ. Prilikom opisa mjesta događaja navedeno je da su na dijelovima kolnika ulice Šestinski dol uočene masne mrlje nepoznatog porijekla i sastava, koje nisu nastale u ovoj nesreći, već su dospjele na kolnik na neutvrđeni način. Dakle, na mjestu štetnog događaja su uočene masne mrlje koje nisu posljedica štetnog događaja, već su se tamo nalazile prije nastanka štetnog događaja.

17. Iz iskaza ZĐ (list 151-152 spisa) proizlazi da je isti bio policijski djelatnik koji je izašao na očevid povodom predmetnog štetnog događaja. Navodi da je na mjestu očevida primijetio masne mrlje, ali samo na zapadnom dijelu kolnika, tj. na dijelu kolnika kojim se nije kretalo vozilo tužitelja. Ističe da je zaključak očevida bio da masne mrlje nisu mogle utjecati na prelaženje tužitelja na suprotni trak kolnika jer su se te masne mrlje nalazile na suprotnoj strani kolnika.

18. Iz iskaza svjedoka NĐ (list 152 spisa) proizlazi da isti živi blizu mjesta predmetnog štetnog događaja te da je pružio pomoć sudionicima nesreće. Prilikom pružanja pomoći je zamijetio masne mrlje nekih 10-15 metara nakon štetnog događaja koje su se nalazile na zapadnom dijelu kolnika, a ne može sa sigurnošću reći je li su se dijelom nalazile i na istočnom dijelu kolnika. Svjedok je pojasnio da su se masne mrlje nalazile na maloj uzbrdici i da su curile po cesti.

19. Iz iskaza tužitelja HĐ (list 153 spisa) proizlazi da je isti vozio brzinom oko 35-40 km/h kada ga je u blagom desnom zavoju nešto zanijelo i njegovo vozilo je prešlo na suprotan trak te je došlo do sudara s vozilom koje je nailazilo iz suprotnog traka. Kada je izašao iz vozila, primijetio je veliku masnu mrlju na cesti koja se nalazila na suprotnoj strani ceste i koja se slijevala na njegovu stranu. Pretpostavlja da su kotači njegovog vozila naišli na tu mrlju pa je zato došlo do proklizavanja njegovog vozila i prelaska na suprotni trak kolnika.

20. Iz iskaza svjedoka IĐ (list 162-163 spisa) proizlazi da je vozio po svojoj, desnoj strani ceste te da je vidio u jednom trenutku vozilo tužitelja kako ide na njegovu stranu i tada je došlo do sudara. Navodi da se na mjestu štetnog događaja nalazio trag širine 10-15 cm i dužine 15-25 m te da misli da se radi o ostatku ulja iz cisterne. Trag se pružao uzdužno po sredini kolnika. Ističe da je trag vidio tek nakon sudara kada je izašao iz svog vozila.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša od 14. srpnja 2019. (list 166-172 spisa) proizlazi da je brzina kretanja vozila tužitelja bila oko 45,8 km/h, a na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila je ograničena na 50 km/h. Ako su se masne mrlje nalazile na zapadnoj polovini kolnika, kako to iskazuje svjedok ZĐ, tada masne mrlje na kolniku nisu mogle biti uzrokom nastanka štetnog događaja. Ako su se masne mrlje nalazile na istočnoj polovini kolnika, kako to iskazuju tužitelj i IĐ, tada masne mrlje na kolniku jesu mogle biti uzrokom nastanka događaja.

21.1. Nakon što je vještak Neven Ereš pribavio originalne fotografije u boji, koje je prometna policija napravila prilikom očevida, izrađena je dopuna nalaza i mišljenja od 24. kolovoza 2021. (list 215-216 spisa). Vještak ističe da je na istočnoj polovini kolnika moguće uočiti žučkaste dijelove kolnika koji su mogli biti posljedica masnih mrlja na kolniku. S obzirom na navedeno, vještak zauzima stav da su se masne mrlje nalazile na istočnoj polovini kolnika, kako to iskazuju tužitelj i IĐ. Također ističe da masne mrlje na kolniku jesu mogle biti uzrokom nastanka događaja.

21.2. Vještak Neven Ereš je saslušan na ročištu održanom dana 4. lipnja 2024. Iz njegovog iskaza (list 296-297 spisa) proizlazi da je iskaz svjedoka ZĐ u suprotnosti sa fotografijama policije, tj. navodi da su se masne mrlje nalazile na istočnoj polovini kolnika gdje se kretalo vozilo tužitelja, a što je i naveo u svojoj dopuni nalaza i mišljenja. Ističe da ne može sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da su mrlje bile uzrok nastanka štetnog događaja, ali da postoji mogućnost da su one uzrok nastanka štetnog događaja.

22. Drugostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 3. listopada 2015., tužitelj upravljao motornim vozilom i kretao se ulicom Šestinski dol iz smjera Ilice prema smjeru Šestina

- da je tijekom vožnje došlo do proklizavanja osobnog vozila tužitelja, uslijed čega vozilo tužitelja djelomično prelazi na suprotni kolnički trak i dolazi do direktnog sudara s vozilom kojim je upravljao IĐ

- da se tužitelj kretao brzinom oko 45,8 km/h, a da je ograničenje brzine bilo 50 km/h

- da su se na mjestu predmetnog štetnog događaja nalazile masne mrlje nepoznatog porijekla i sastava, koje nisu nastale kao posljedica štetnog događaja, već su dospjele na kolnik na neutvrđeni način

- da su se masne mrlje nalazile na istočnoj polovini kolnika, tj. na dijelu kolnika kojim se kretalo vozilo tužitelja

- da je vozilo tužitelja prešlo preko masnih mrlja na kolniku

- da masne mrlje jesu uzrok nastanka štetnog događaja

23. Primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, i to čl. 1063. ZOO, na tuženicima je bio teret dokazivanja da masne mrlje na kolniku nisu bile uzrok štete. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da masne mrlje na kolniku jesu uzrok štete. Naime, jedino iz iskaza svjedoka ZĐ proizlazi da vozilo tužitelja nije prešlo preko masnih mrlja, a drugi iskazi, fotografije prometne policije te nalaz i mišljenje vještaka upućuju na suprotno. S obzirom da je vozilo tužitelja prešlo preko masnih mrlja na cesti uoči nastanka štetnog događaja, a što predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. ZOO, smatra se da šteta potječe od te stvari. Dakle, cesta na kojoj se nalazi masna mrlja predstavlja opasnu stvar za vozače motornih vozila koji njome prometuju, a odgovornost tuženika temelji se na propustu dovođenja ceste u stanje sigurno za promet.

24. S obzirom na navedeno, tuženici su odgovorni nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju. Budući da se prvostupanjski sud nije upuštao u ocjenu visine štete, drugostupanjski sud će, koristeći ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP-a, utvrditi visinu štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju.

25. Tužitelj potražuje iznos od 5.707,08 EUR, i to 3.981,68 EUR s osnove prouzročene štete na njegovom automobilu, 1.592,67 EUR s osnove prouzročenih fizičkih i duševnih boli u predmetnom štetnom događaju te 132,72 EUR s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu.

26. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Joška Filipušića od 10. studenog 2022. godine (list 257-258 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja prsa u predjelu prsne kosti i trzajnu ozljedu vrata. Riječ je o lakim tjelesnim ozljedama nakon kojih nisu nastale trajne štetne posljedice. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Kasni strah je bio prisutan još 3 tjedana radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja te kao strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Dok se nalazio na kućnom liječenju, tužitelju je bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 28 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 14 dana.

26.2. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Filipušića stranke nisu imale primjedbi.

26.3. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO.

26.4. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

26.5. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i dob tužitelja (tužitelj je rođen 1948.), osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete u iznosu od 1.592,67 EUR, tj. riječ je o novčanoj naknadi u pravičnom iznosu, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 28 sati, osnovan je i tužbeni zahtjev u cijelosti u pogledu imovinske štete za naknadu tuđe pomoći i njege u iznosu od 132,72 EUR, tj. 4,74 EUR po satu.

27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša (list 166-172 spisa) proizlazi da je vozilo tužitelja marke Peugeot 307, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Vještak ističe da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala totalna šteta. Vještak je procijenio tržišnu cijenu vozila tužitelja na način da je izračunao koliko bi iznosila cijena novog vozila, a koju je potom umanjio za amortizaciju vozila tužitelja od 80% (vozilo je staro 10 godina) i vrijednost ostatka vozila tužitelja. Vještak je, u izračunu štete, pozitivno cijenio činjenicu da je vozilo prešlo manji broj kilometara od uobičajenog, tj. vozilo je prešlo 47130 km, a prosječan broj kilometara za tu vrstu vozila, uzevši u obzir starost vozila, iznosi oko 134000 km. Vještak procjenjuje visinu totalne štete na vozilu tužitelja u iznosu od 24.603,25 kuna, tj. 3.265,41 EUR.

27.1. Prvotuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u pogledu izračuna visine štete na vozilu. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju, smatrajući da je vještak procijenio vrijednost ostatka vozila u previsokom iznosu, navodeći da je mogućnost prodaje dijelova vozila vrlo upitna, budući da je riječ o vozilu koje se više ne proizvodi. Drugotuženik je prigovarao nalazu i mišljenju u pogledu činjenice broja prijeđenih kilometara, navodeći da nije logično niti uvjerljivo da je vozilo tužitelja prešlo samo 47130 kilometara u periodu od deset godina.

27.2. Vještak Neven Ereš je saslušan na ročištu dana 9. ožujka 2021., a gdje je otklonio prigovor tužitelja i naveo da je prilikom procjene vrijednosti ostatka vozila uzeo u obzir činjenicu da se vozilo više ne proizvodi. Vještak je saslušan i na ročištu dana 4. lipnja 2024., a gdje je otklonio prigovor drugotuženika i naveo da je utvrdio broj prijeđenih kilometara vozila tužitelja iz izvida štete koji je izrađen od strane Wiener osiguranja.

27.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonio prigovore tužitelja i drugotuženika.

27.4. S obzirom na navedeno, djelomično je osnovan tužbeni zahtjev u pogledu štete nastale oštećenjem vozila tužitelja u iznosu od 3.265,41 EUR, dok nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 716,27 EUR.

28. Što se tiče solidarne odgovornosti tuženika, drugotuženik je pravna osoba koja je zadužena za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, dok prvotuženik je jedinica lokalne samouprave koja je osnovala drugotuženika kao trgovačko društvo koje obavlja komunalne djelatnosti. Međutim, prvotuženik je svejedno u obvezi vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja drugotuženika. U konkretnom predmetu, drugotuženik nije pravovremeno uklonio masnu mrlju na kolniku i time nije ispunio svoju dužnost održavanja nerazvrstanih cesta, a prvotuženik nije poduzeo potrebne mjere da se osigura pravilno i pravovremeno djelovanje drugotuženika. S obzirom na navedeno, predmetni štetni događaj je uzrokovan propustima prvotuženika i drugotuženika, međutim, nije moguće utvrditi njihove udjele u nastaloj šteti. Sukladno čl. 1107. st. 3. ZOO, solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. S obzirom na navedeno, prvotuženik i drugotuženik su solidarno odgovorni za isplatu naknade štete tužitelju.

29. Kada se gleda cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.707,08 EUR, osnovan je tužbeni zahtjev u iznosu od 4.990,81 EUR, dok nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 716,27 EUR. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 716,27 EUR, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 4.990,81 EUR.

30. Tužitelj je zahtijevao i isplatu zatezne kamate na iznos od 5.707,08 EUR, tekuću od dana podnošenja tužbe, tj. od 17. veljače 2016. te je presudom prvog stupnja u cijelosti odbijen sa svojim zahtjevom za isplatu zatezne kamate.

30.1. S obzirom na to da, prema ocjeni suda drugog stupnja, nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 716,27 EUR, nije osnovan ni zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos.

30.2. Sukladno čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu navedene odredbe teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 1.592,67 EUR, tekućom od dana podnošenja tužbe (17. veljače 2016.) do isplate.

30.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prilikom određivanja tijeka zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu treba primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO, budući da je riječ o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja tužbe. Nadalje, što se tiče naknade štete na vozilu tuženika, procijenjena je totalna šteta na vozilu tužitelja, a što znači da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, tj. nije moguće dovesti vozilo tužitelja u stanje prije štetnog događaja. Pritom valja istaknuti da oštećenik, tj. tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost za uništeno vozilo prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako mu je uslijed štetne radnje nastala totalna šteta na osobnom vozilu, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a, a radi čega zatezna kamata na taj iznos također teče od dana donošenja presude prvog stupnja. Dakle, zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te na iznos naknade štete na vozilu tužitelja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja tužbe. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 11. srpnja 2024. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 3.398,14 EUR koja teče od 17. veljače 2016. do 10. srpnja 2024, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.398,14 EUR koja teče od 11. srpnja 2024. do isplate.

31. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke, a primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. toč 2. ZPP odlučeno je kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjske odluke.

32. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 2. i 3. izreke ove drugostupanjske odluke.

33. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 100%, budući da su tuženici odgovorni za nastanak štetnog događaja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 4.990,81 EUR, a nije osnovan u iznosu od 716,27 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 87,45%, a tuženik s 12,55%. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 93,73%, a tuženici s 6,27%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (93,73% - 6,27% = 87,46%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 87,46%.

34. Sukladno čl. 161. st. 3. ZPP-a, suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. S obzirom na navedeno, tuženici su solidarno odgovorni za isplatu troška parničnog postupka tužitelju.

35. Tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.202,13 EUR, sukladno troškovniku predanom na ročištu dana 4. lipnja 2024. godine (list 299-300 spisa), i to: iznos od 6.312,50 EUR na ime troškova za rad odvjetnika, iznos od 670,64 EUR na ime predujmova položenih za izvođenje dokaza, iznos od 115,47 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu i iznos od 103,52 EUR na ime sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu.

35.1. Temeljem čl. 154. st 2. i čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: trošak sastava tužbe od 17. veljače 2016. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.1., trošak sastava četiri obrazloženih podnesaka od 20. travnja 2016., 5. svibnja 2016., 17. siječnja 2017. i 19. prosinca 2017. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr 8.1. (4 x 200,00 EUR = 800,00 EUR), trošak sastava četiri obrazloženih podnesaka od 9. siječnja 2020., 16. prosinca 2020., 15. rujna 2021. i 9. prosinca 2022. u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr 8.3. (4 x 100,00 EUR = 400,00 EUR), trošak zastupanja na deset ročišta održanih dane 9. rujna 2016., 1. ožujka 2018., 4. rujna 2018., 9. ožujka 2021., 26. svibnja 2022., 14. srpnja 2022., 18. listopada 2022. , 5. travnja 2023., 14. svibnja 2024. i 4. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9.1. (10 x 200,00 EUR = 2.000,00 EUR), trošak zastupanja na očevidu održanom dana 22. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr 9.7. i trošak zastupanja na ročištu održanom dana 15. siječnja 2019. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr 9.2. Sveukupno je riječ o iznosu od 3.700,00 EUR, uvećano za PDV od 25% prema Tbr

46., što iznosi 4.625,00 EUR.

35.2. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava devet podneska od 7. studenog 2017., 18. siječnja 2019., 17. listopada 2019., 14. svibnja 2020., 27. travnja 2021., 11. studenog 2021., 23. studenog 2021., 28. studenog 2022. i 15. prosinca 2023. Naime, tužitelj u navedenim podnescima ili ostaje kod navoda koje je već istaknuo u tijeku postupka ili obavještava prvostupanjski sud o radnji plaćanja predujma za izvođenje dokaza. S obzirom na navedeno, trošak sastava tih podnesaka nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava četiri obrazloženih podnesaka od 9. siječnja 2020., 16. prosinca 2020., 15. rujna 2021. i 9. prosinca 2022., ali u manjem iznosu od traženoga. Naime, tužitelj je u predmetnom postupku sastavio osam obrazloženih podnesaka te ima pravo na trošak sastava prvih četiri obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8.1., dok se daljnji obrazloženi podnesci obračunavanju prema Tbr 8.3., tj. 50% od iznosa koji je određen po Tbr 8.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom dana 15. siječnja 2019., ali u manjem iznosu od traženog, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Naposljetku, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom dana 11. srpnja 2024., budući da nije pristupio na to ročište.

35.3. Uzevši u obzir da je zahtjev za naknadu troška osnovan u iznosu od 4.625,00 EUR te da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u razmjernom dijelu od 87,46 %, primjenom čl. 154. st. 2., čl. 155., čl. 161. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno da je tuženici solidarno nadoknade trošak tužitelju u iznosu od 4.045,03 EUR, čemu valja pribrojiti trošak plaćenih predujmova za izvođenje dokaza u iznosu od 670,64 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 115,47 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 103,52 EUR. Dakle, tuženici su u obvezi solidarno nadoknaditi tužitelju trošak u ukupnom o iznosu od 4.934,66 EUR (točka II. stavak 2. odluke). U odnosu na zatraženi trošak u preostalom iznosu od 2.267,47 EUR, valjalo je tužitelja odbiti (točka II. stavak 3. ove odluke).

35.4. Tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Tužitelj potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, dakle sveukupno 250,00 EUR, a iznos troška sastava je u skladu s Tbr 10.1. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u razmjernom dijelu od 87,46%, primjenom čl. 154. st. 2., čl. 161. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je da tuženici solidarno nadoknade trošak žalbenog postupka tužitelju u iznosu 218,65 EUR (točka III. drugostupanjske odluke). U odnosu na trošak u preostalom zatraženom iznosu od 31,35 EUR, valjalo je tužitelja odbiti (točka IV. drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić