Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-18/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8899/2021-45 od 20. listopada 2022. i rješenja istog suda P-8899/2021-51 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća držanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8899/2021-45 od 20. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8899/2021-51 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod posl.br. OU-136/2006 a koja glasi: „i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod posl.br. OU-136/2006 a koja glasi: „sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora koja je promjenljiva.“

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod posl.br. OU-136/2006 a koja glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 23. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod posl.br. OU-136/2006 a koja glasi: „i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom.“

V. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 23. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod posl.br. OU-136/2006 a koja glasi: „EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit.“

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana da tužitelju CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćene kamate isplati iznos od 35.882,40 kn/4.762,41 Eur-a1 zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja do 31.12.2007. teče po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

-na iznos od 146,18 KN tekućim od 02.11.2007.g. pa do isplate,

-na iznos od 147,54 KN tekućim od 02.12.2007.g. pa do isplate,

-na iznos od 147,69 KN tekućim od 02.01.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 150,17 KN tekućim od 02.02.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 288,99 KN tekućim od 02.03.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 292,90 KN tekućim od 02.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 284,38 KN tekućim od 02.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 281,53 KN tekućim od 02.06.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 285,38 KN tekućim od 02.07.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 279,24 KN tekućim od 02.08.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 280,15 KN tekućim od 02.09.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 284,29 KN tekućim od 02.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 308,76 KN tekućim od 02.11.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 290,80 KN tekućim od 02.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 310,74 KN tekućim od 02.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 313,45 KN tekućim od 02.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 314,81 KN tekućim od 02.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 311,57 KN tekućim od 02.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 311,10 KN tekućim od 02.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 306,02 KN tekućim od 02.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 301,56 KN tekućim od 02.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 410,15 KN tekućim od 02.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 414,64 KN tekućim od 02.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 412,08 KN tekućim od 02.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 409,59 KN tekućim od 02.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 415,31 KN tekućim od 02.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 420,73 KN tekućim od 02.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 426,43 KN tekućim od 02.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 424,93 KN tekućim od 02.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 434,54 KN tekućim od 02.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 432,07 KN tekućim od 02.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 381,47 KN tekućim od 02.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 405,23 KN tekućim od 02.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 399,82 KN tekućim od 02.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 420,10 KN tekućim od 02.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 409,41 KN tekućim od 02.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 399,34 KN tekućim od 02.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 294,62 KN tekućim od 02.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 305,09 KN tekućim od 02.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 297,50 KN tekućim od 02.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 298,61 KN tekućim od 02.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 293,16 KN tekućim od 02.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 294,85 KN tekućim od 02.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 313,38 KN tekućim od 02.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 340,50 KN tekućim od 02.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 340,67 KN tekućim od 02.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 338,85 KN tekućim od 02.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 335,47 KN tekućim od 02.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 339,58 KN tekućim od 02.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 341,08 KN tekućim od 02.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 19.495,95 KN tekućim od 02.12.2012.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

VII Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju NE nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.778,00 kuna/1.695,93 Eur-a zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

3. Nadalje, rješenjem od 24. siječnja 2025. odlučeno je:

„Odbija se prijedlog tuženice Zagrebačke banke d.d. za donošenjem dopunskog rješenja o troškovima žalbe protiv presude P-7540/19 od 17. lipnja 2021., kao neosnovan.“

4. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prihvati njegov prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja kojim se tuženiku dosuđuje trošak u iznosu od 301,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova predmetne žalbe.

5. Na žalbe nije podnesen odgovor.

6. Žalbe protiv presude i rješenja nisu osnovane.

7. U odnosu na žalbu protiv presude:

8. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

9. U predmetnom postupku tužitelj traži da isplatu preplaćenih iznosa kamata po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a rad ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

10. Među strankama nije sporno da je između tuženika ka kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 9. veljače 2006. sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 84.600,00 CHF s rokom otplate od 23 godine u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 4,5% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluka o kamatnim stopama tuženika.

11. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno daje tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

11.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i Zagrebačke banke d.d., ka neosnovane.

11.2. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

11.3. Nesporno je da se s tužiteljem, kao niti s ostalim klijentima tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, radi čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO).

12. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio razliku između plaćene kamate po obračunu banke i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, koja iznosi 16.386,45 kn za svaki pojedini mjesečni anuitet, kao i 19.495,95 kn za povrat glavnice 1. prosinca 2012. kojom uplatom je otplaćen kredit u cijelosti.

12.1. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenih redovnih kamata 35.882,40 kn (4.762,41 eur) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose preplaćenih rata.

13. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

13.1. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva, u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO.

14. Članak 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14.1. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14.2. Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

15. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

16. Tuženik u postupku nije predlagao dokaze na okolnost, da bi tužitelju kao potrošaču bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi na isto mogao dati informirani pristanak.

17. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

18. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su pobijane odredbe ugovora nepoštene i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, pa iako se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu izravno primijeniti na dio odredaba koje su predmet spora, isto ne znači da se principi (načela), način utvrđivanja, i zaključivanja o valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i sl. ne mogu primijeniti u nekom drugom postupku, neovisno što tada te odluke u tom postupku ne vežu sud u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a.

19. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

19.1. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 2015. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji nije, kako se prigovara, bio predmet kolektivnog spora, nije nastupila zastara jer je o istom doneseno stajalište Vrhovnog suda RH u pogledu početka tijeka roka zastare sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

21. Tražbina tužitelja ne bi bila u zastari, pri čemu prvostupanjski sud pravilno obrazlaže da je podnošenjem tužbe zastara prekinuta, a okolnost što je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, tužitelj povećao iznose koje traži iz iste činjenične i pravne osnove, ne utječe na prekid zastare.

22. Neosnovano tuženik prigovara i utvrđenju činjeničnog stanja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, pozivajući se na ugovoreni moratorij od 1.7.2011. do 1.6.2012.

23. U dopunskom nalazu i mišljenju danom na raspravi od 4.3.2021. godine vještak je iskazao, da je tužitelj tijekom prosinca 2012. u cijelosti otplatio kredit, da kredit više nije kretao sa 1.6.2012. u otplatu te da moratorij nema utjecaja na konačni obračun jer je kredit prijevremeno otplaćen. Što se tiče uplata od srpnja do prosinca 2012. uzet je u obzir početni ugovoreni anuitet, a dokumentaciju u svezi povećanja glavnice za naknadu za trajanja moratorija banka nije dostavila te se ista nije mogla uzeti u obzir kod obračuna a nije razvidna iz prometa po kreditu koji prileži spisu jer je u srpnju 2012. zadužen iznos na ime redovne kamate a ne naknade po moratoriju. Vještak je iskazao da nije mogao izračunati razliku u obračunu naknade za moratorij kao niti iznos za koji bi se povećala glavnica te izmijenio novi otplatni plan, a naknada za moratorij se pripisuje nedospjeloj glavnici ovisno o uvjetima banke.

23.1. Tuženik takvom očitovanju nije dalje prigovarao niti isticao prigovore u vezi dokumentacije u spisu, koje ističe u žalbi a što nije dopušteno prema čl. 352. st. 1. ZPP.

24. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom.

24.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

24.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

25. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to izraženo u brojnim odlukama do sada u pravno identičnim predmetima, neovisno o tome što je kredit već otplaćen.

26. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

27. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Sve provedene radnje bile su potrebne u postupku a tuženik prigovara da se radi o utvrđenjima iz kolektivnog spora, iako je tijekom postupka osporavao tužbeni zahtjev u osnovi i visini, a posebno je tužitelju osporen status potrošača, radi čega su provođeni dokazi nakon što je prvostupanjska presuda donesena u ovom postupku pod brojem P-7540/19 17. lipnja 2021. ukinuta. Budući da je konačno utvrđeno da tužitelj ima taj status, te da je tuženikov prigovor bio neosnovan, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada tuženiku nije dosudio navedeni trošak.

28. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

29. Nadalje, rješenjem od 24. siječnja 2025. odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske odluke o troškovima, a koji se odnosi na troškove žalbe tuženice koja je podnesena protiv prvotne prvostupanjske presude od 17. lipnja 2021., koja je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak, a nakon kojeg ponovnog postupka je donesena presuda dana 20. listopada 2022.

30. Odredbom čl. 339. st. 1. ZPP propisano je da, ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

31. U konkretnom slučaju, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da nije propustio odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka, već je o oba zahtjeva stranaka o naknadi troškova cjelokupnog postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom da je u ovome postupku tuženica u cijelosti izgubila parnicu, to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi protivnoj strani – tužitelju troškove cjelokupnog postupka, kako je i odlučeno rješenjem o troškovima postupka koje je sastavni dio presude od 20. listopada 2022.

32. I po mišljenju ovog suda, okolnost što je tuženica uspjela sa žalbom protiv prvotno donesene prvostupanjske odluke od 17. lipnja 2021., zbog čega je ta presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, ne mijenja činjenicu da je tužitelj na kraju uspio sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i da mu je tuženica na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove cjelokupnog postupka, naravno u dijelu u kojem su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, s obzirom da se radi o jednom jedinstvenom postupku, a ne o više njih, u kojemu je tužitelj uspio u cijelosti. Upravo iz navedenog razloga ovaj je sud u ukidnom rješenju ostavio, da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci, jer je tek tad poznat konačni uspjeh stranaka u sporu. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu, pa nema pravo na troškove, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, a kako je sud pravilno odlučio već u presudi od 20. listopada 2022.

33. Na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić