REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1616/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČAĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-209/2024-3 od 17. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6640/2021-26 od 25. lipnja 2024., u sjednici od 23. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tužitelj odbijen s zahtjevom na isplatu 192,67 Eura sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci presude.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„-Je li je radnik koji radi u smjenskom radu stavljen u nejednak položaj prema radnicima koji rade samo u prvoj smjeni ( radni dani od ponedjeljka do petka ), zbog toga što mu poslodavac nije isplatio Naknadu plaće za blagdan koji je padao na dan kada po rasporedu nije trebao raditi, dok je radnicima koji rade u jednoj smjeni naknada za takav dan isplaćena, iako također nisu radili.?“,
za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) .
3. Istovremeno prijedlog usmjeruje i na razloge sadržane u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
4. Kako se odluka suda drugog stupnja temelji na pravnom shvaćanju ovog suda kao u odlukama Rev-628/2023 od 18. prosinca 2024. i Rev-1459/24 od 26. veljače 2025. gdje je glede postavljenog pitanja primjene čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj odgovor na revizijsko pitanje je negativan, i glasi:
„Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće“ u primjeni treba tumačiti tako da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno od toga što je u članku 95. Zakona o radu propisano: „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće“, jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.“,
to o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, pa je stoga odlučeno na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
5. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, u svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, pa i prigovore tuženika koji se odnose na dostavu pismena. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
6. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
