REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4043/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SARŠON M. d.o.o., Čavle, Soboli, Kišur 2, OIB 60263273244, zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika BAGERKOP–ROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1/A, OIB 16245568490, zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi raskida ugovora i isplate, i radi protutužbe radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2062/2023-5 od 2. svibnja 2024., kojom je dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-783/2019-73 od 7. travnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-783/2019-86 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2062/2023-5 od 2. svibnja 2024., kojom je dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-783/2019-73 od 7. travnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-783/2019-86 od 27. veljače 2024., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Je li prodavatelj (koji je popravljeni predmet prodaje otkupio od prijašnjeg prodavatelja koji ga je o popravku predmeta prodaje obavijestio) dužan prilikom daljnje prodaje u kojoj sam sudjeluje u svojstvu prodavatelja provjeriti je li popravak predmeta prodaje izvršen prema pravilima proizvođača i prema pravilima struke prije takve daljnje prodaje proizvoda ili barem obavijestiti kupca da provjeru nije izvršio te odgovara li u suprotnom za skriveni nedostatak, kao i može li se presumirati da je prodavatelj za takav nedostatak znao u trenutku prodaje predmeta prodaje kupcu, odnosno ukazuje li prodavateljevo znanje o popravku predmeta prodaje ujedno i njegovo znanje o postojanju nedostatka na takvom proizvodu, odnosno činjenicu da mu takav nedostatak nije mogao ostati nepoznat ako se kasnije provedenim vještačenjem pokaže da je riječ o nestručno izvedenom popravku koji je prouzročio štetu?,
2. Ukazuje li propust prodavatelja da prije prodaje predmeta prodaju provjeri je li popravak predmeta prodaje izvršen prema pravilima proizvođača i prema pravilima struke ujedno i znanje prodavatelja o postojanju nedostatka ukoliko se dokaže da je uzrok štete bio upravo nestručni popravak predmeta prodaje?,
3. Je li prodavatelj u slučaju prodaje popravljenog predmeta prodaje dužan upozoriti kupca da popravljeni dio predmeta prodaje nije testiran i koje su posljedice propusta obavještavanja kupca o navedenom ukoliko upravo popravljeni dio prouzroči štetu kupcu?,
4. Otklanja li ugovaranje klauzule "viđeno kupljeno" odgovornost prodavatelja za skrivene materijalne nedostatke predmeta prodaje, odnosno podrazumijeva li navođenje da se naknadne reklamacije ne uvažavaju isključenje odgovornosti prodavatelja za skrivene materijalne nedostatke predmeta prodaje?,
5. Je li Sud ovlašten upuštati se u ocjenu znanja/svjesnosti prodavatelja o materijalnom nedostatku stvari čak i u slučaju kada ovlašteni vještaci u sudskom postupku jednoglasno i decidirano iskazuju kako je nedostatak posljedica loše izvedenog popravka, a to imajući u vidu da je kupac uočio upravo navedeni nedostatak predmeta prodaje u roku od šest mjeseci od predaje predmeta prodaje u posjed neovisno o činjenici da je ugovorom isključena mogućnost reklamacije s obzirom na odredbu prema kojoj kupac predmet prodaje kupuje po principu „viđeno-kupljena“ ili se njegova odgovornost i znanje presumiraju s obzirom na odredbu članka 400. stavak 9. i 10. Zakona o obveznim odnosima?".
1.1. Tuženik se u odgovoru za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. i odredbi st. 3. istoga članka ZPP jer nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Tužitelj je tek na uopćen način naveo da je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu jer da pobijana drugostupanjska presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, tužitelj u tom pravcu nije niti dostavio, a niti određeno naznačio konkretne odluke Vrhovnoga suda Republike Hrvatske u kojima bi bila izražena pravna shvaćanja u odnosu na predmetna pravna pitanja. Tužitelj je tek na nejasan način ukazao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2336/1990-2 od 27. veljače 1991. No, ta presuda donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom konkretnom slučaju.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i st. 2. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
