Poslovni broj: Us I-109/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika FE (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prava na doplatak za djecu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužiteljice, dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 143-02/21-01/03513001322, Urbroj: 341-99-05/3-21-8015 od 05. travnja 2022.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 143-02/21-01/03513001322, Urbroj: 341-99-05/3-21-8015 od 05. travnja 2022. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 143-02/21- 01/03513001322, Urbroj: 341-05-05/3-21-10214 od 30.rujna 2021., a kojim rješenjem tužiteljici, rođenoj **.**.1981., nije priznato pravo na doplatak za djecu za 2018. godinu.

2.Tužiteljica u tužbi navodi da je početkom 2016. godine, kao i svake godine do tada, podnijela zahtjev za produženje prava na primanje doplatka za djecu i to tada za troje djece (UE, OE i L), a par mjeseci poslije, u travnju i za novorođenu JE te da je tek krajem 2016. godine dobila negativno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za isplate doplatka za djecu za 2016. godinu i dalje. Na ovome sudu da je dobila pozitivnu odluku, poslovni broj: Uslmio-333/17-6 od 16. ožujka .2018. kojom da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje jer da je trebalo „činjenice utvrditi na potpun i nesumnjiv način". Istovremeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, a na inicijativu HZMO i HZZO, podiglo kaznenu prijavu za lažnu prijavu prebivališta i za povrat neosnovano uplaćenih sredstava za dječji doplatak od početka 2012. do veljače 2016. godine i zdravstvenu zaštitu u razdoblju od 02. siječnja 2014. do 06. prosinca 2016. te da je Općinski sud u Metkoviću odbio optužnicu, a koja presuda da je, po njenom mišljenju, potvrdila njene navode, da su činjenice utvrđene na potpun i nesumnjiv način te da je potvrđeno njeno prebivalište. Za negativno rješenje za 2016. godinu da je već sam uputila tužbu ovom Sudu. Sada da je dobila i negativno rješenje za 2018. godinu u kojem da također nije priznato pravo na dječji doplatak ni za tu godinu te da nema sumnje da će stići i negativno rješenje za 2017. godinu. U drugostupanjskom negativnom rješenju za 2018. godinu, Središnja služba Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da opet navodi da ne ispunjava uvjete iz članka 7. Zakona o doplatku za djecu. No, tužiteljica ukazuje i na članak 12. Zakona o prebivalištu pri tome navodeći da je iz potvrde o prebivalištu razvidno da od rođenja živi u [adresa] jer da to nije tako Ministarstvo unutarnjih poslova da bi po službenoj donijelo rješenje o odjavi prebivališta. MUP nikada nije donio takvo rješenje. U negativnom rješenju HZMO-a na drugoj stranici, pasus prvi, da se još navodi kako nije pristupila u područni ured zbog davanja izjave. Ističe da je sukladno telefonskim uputama, odmah pristupila u HZMO, Područna ispostava Metković, gdje da je sačinjen i potpisan zapisnik, odnosno njena izjava o prebivalištu i stanju, no, kopiju da nije dobila radi čega da je ne može priložiti. U pasusu 3, stranica 2, navedenog rješenja da se navode još neke čudne konstatacije …„Budući da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da žaliteljica i djeca, iako imaju stvarno prebivalište u [adresa], ne ispunjaju uvjet od 3 godine neprekidnog prebivališta u [adresa] prije podnošenja zahtjeva za priznanje prava na doplatak za djecu...". Tužiteljica ponovno ukazuje na presudu Općinskog suda u Metkoviću kojom da je oslobođena od optužbe za lažiranje prebivališta te da je pravomoćno oslobođena. Ističe da iz [adresa] nije selila te smatra da bi presudom trebalo potvrditi njeno prebivalište i za predmetnu godinu te da se na taj način bar malo ublaži ova birokratska agonija. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Rješenjem ovoga suda, poslovni broj 7 UsI-988/22-4 od 13. rujna 2022. određen je prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem: UsI-846/2022.

5.Nakon što je navedeni spor pravomoćno okončan rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Us I-988/2022-7 od 20. siječnja 2025. ovaj spor je nastavljen te je predmet zaveden pod poslovnim brojem Us I-109/2025.

6.Tužiteljica u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 19.ožujka 2025. u bitnome ponovila navode tužbe.

7.U sporu je održavanjem rasprave 28. ožujka 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS- a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

9. Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentaciju u spisu tuženog tijela koji je priložen spisu ovoga suda, poslovni broj: UsI-10/2025, te je pregledan spis ovoga suda, Poslovni broj Us I-846/2022.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitejljica a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Iz sadržaja spisa tuženog tijela, koji prileži spisu ovoga suda, poslovni broj: Us I-10/2025, je razvidno te među strankama nije sporno, da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužiteljice od 21. veljače 2018. za ostvarivanje prava na doplatak za djecu UE, OE, RE i ČE, za 2018. godinu. Taj zahtjev je prvostupanjskim rješenjem od 30. rujna 2021. odbijen, uz obrazloženje da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz odredbe članka 7. Zakona o doplatku za djecu odnosno uvjet od 3 godine neprekidnog prebivališta u [adresa] prije podnošenja zahtjeva. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 05. travnja 2022. žalba tužiteljice na navedeno prvostupanjsko rješenje je odbijena te potvrđena pravilnost istoga.

14.Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ br. 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18 - dalje: Zakon) propisano je da korisnik iz članka 6. ovoga Zakona može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u [adresa] najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane tim Zakonom.

15.Iz sadržaja spisa tuženog tijela, koji prileži spisu ovoga suda, poslovni broj: Us I-10/2025, je razvidno da kućanstvo tužiteljice ima 6 članova, da prema podacima MUP-a Neum, Bosna i Hercegovina (od 03. rujna 2018.) te podacima MUP-a RH, koji prileže spisu tuženog tijela, tužiteljica i njena djeca UE, OE, RE i ČE, kao i njihov otac DE, imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], Bosna i Hercegovina, te da istovremeno, tužiteljica i njena djeca imaju prijavljeno prebivalište i u [adresa] u Republici Hrvatskoj te da tužiteljica sa djecom kroz razdoblje od 3 godine prije podnošenja predmetnog zahtjeva za ostvarivanje doplatka za djecu za 2018. godinu nije sa djecom neprekidno živjela u [adresa] na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa].

16.Naime, prema očitovanju PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije od 14. rujna 2017., koje prileži spisu tuženog tijela, utvrđeno jee da dijete UE ne pohađa osnovnu školu prema prijavljenoj adresi prebivališta već u [adresa] u Bosni i Hercegovini. Nadalje, iz očitovanja od 24. studenog 2016., kojem prileži službena zabilješka od 06. studenog 2016., proizlazi da je terenskom provjerom utvrđeno da tužiteljica i djeca ne stanuju na prijavljenoj adresi u [adresa] već u [adresa] u Bosni i Hercegovini, gdje je tužiteljica i zaposlena. Spisu prileži i službena zabilješka Službe kriminalističke policije PU Dubrovačko-neretvanske od 04. svibnja 2017. iz koje proizlazi da je sa tužiteljicom obavljen obavijesni razgovor iz kojeg, u bitnome, proizlazi da njena kćerka UE pohađa drugi razred osnovne škole u [adresa], da je i ona stoga u [adresa] jer zbog brojnih obveza ne može stalno biti u [adresa] na prijavljenoj adresi te da je radila i radi na crno u CD shopu, iako da zbog obveza prema djeci to može sve manje.

17.Spisu tuženog tijela prileži službena zabilješka ovlaštenog službenika Područnog ureda u Dubrovniku, sastavljena dana 27. nujna 2018., iz koje proizlazi da se tužiteljica nije mogla javiti na telefon već je obavljen razgovor sa njenim suprugom DE koji je izjavio kako pristupanje u Područni ured u Dubrovniku predstavlja dodatni trošak, te je tužiteljici ostavljen otvoreni rok za dolazak u Područni ured, a što ista nikada nije učinila.

18.Nadalje, prema podacima u spisu (odgovor MUP RH, PU Dubrovačko- neretvanske, Službe kriminalističke policije od 25. veljače 2021.) proizlazi da je protiv tužiteljice dana 12. svibnja 2017. podnesena kaznena prijava za kaznena djela iz članka 236. Kaznenog zakona, ali kako se je ista tijekom postupka nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa] da je postupak pokrenut sukladno članku 12. Zakona o prebivalištu obustavljen, odnosno da nije došlo do odjave prebivališta. U odgovoru je nadalje navedeno kako je postupanje započeto terenskom provjerom dana 6. studenoga 2016. kada tužiteljica i članovi njezine obitelji nisu zatečeni na adresi prebivališta da bi ponovljenom terenskom provjerom od dana 18. rujna 2017. bilo utvrđeno da se tužiteljica sa djecom nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], pri čemu da je utvrđeno da dijete OE pohađa 1. razred, a dijete Matea Putica 3. razred Osnovne škole Stjepan Radić u [adresa] (nakon prelaska iz osnovne škole u [adresa]), dok djeca RE i ČE pohađaju vrtić u [adresa]. Dodatne terenske provjere su izvršene dana 23. prosinca 2018., 7. ožujka 2019., 13. kolovoza 2019. i 7. ožujka 2020. te da je utvrđeno da se tužiteljica sa djecom nastanila na prijavljenoj adresi prebivališta u [adresa] kao i da je dana 10. siječnja 2020. prijavljena promjena adrese iz [adresa] na [adresa].

19.Osim svega navedenog iz spisa ovoga suda, poslovni broj: Us I-846/2022 je razvidno da je presudom ovoga suda, poslovni broj 14 UsI-846/22-7 od 08. svibnja 2023. odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje drugostupanjskog rješenja istog tuženika od 10. ožujka 2020. (tim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena na prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava za doplatak za djecu za 2016. godinu) obzirom da je utvrđeno da tužiteljica i njena djeca u 2016. godini nisu imali stvarno prebivalište u [adresa] već u [adresa] u Bosni i Hercegovini. Presudom Visokog upravnog suda Republike hrvatske, poslovni broj: Usž- 3803/2023-2 od 3. listopada 2024. je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena navedena presuda ovoga suda.

20.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te imajući u vidu citiranu odredbu članka 7. Zakona, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje cijeni pravilnim i zakonitim dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

21.Naime, činjenica je da iz prednjih utvrđenja proizlazi da su se tužiteljica i njezina djeca tek tijekom 2017.godine nastanili u Republici Hrvatskoj (ponovljenom terenskom provjerom od dana 18. rujna 2017. utvrđeno je da se tužiteljica sa djecom nastanila na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa] pri čemu je utvrđeno da dijete OE pohađa 1. razred, a dijete Matea Putica 3. razred Osnovne škole Stjepan Radić u [adresa] nakon prelaska iz osnovne škole u [adresa], dok djeca RE i ČE pohađaju vrtić u [adresa]), dok ranije nisu imali stvarno prebivalište u [adresa], već u [adresa], Bosna i Hercegovina. Dakle, iako iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], činjenica je da ista ne ispunjava uvjet od 3 godine neprekidnog prebivališta u [adresa] prije podnošenja zahtjeva za priznanje prava na doplatak za djecu propisan citiranim člankom 7. stavkom 1. Zakona. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na doplatak za djecu za 2018. godinu.

22.Tužbeni prigovori tužiteljice i njeno pozivanje na presudu u kaznenom postupku koji je protiv nje vođen pred Općinskim sudom u Metkoviću nisu od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari. Naime, iz presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: K-105/2019 od 4. travnja 2019. razvidno je da je tužiteljica oslobođena od optužbe da bi u vremenskom razdoblju od 02. siječnja 2014. do 06. prosinca 2016. počinila kaznena djela protiv imovine, prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2 Kaznenog zakona te po članku 236. stavak 1. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona, obzirom da je, kako je razvidno iz obrazloženja te presude, ODO u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću odustalo od optužbe i daljnjeg progona tužiteljice za navedena kaznena djela. Ta presuda, suprotno navodima tužiteljice, nije dokaz da je ista sa djecom, za koju traži ostvarivanje prava na doplatak za djecu u 2018. godini, stvarno prebivala u [adresa], kroz razdoblje od 3 godine prije podnošenja predmetnog zahtjeva za doplatak za djecu za 2018. godinu. Ovo stoga jer je, kako je i gore navedeno, u tijeku tog kaznenog postupka nadležno Općinsko državno odvjetništvo odustalo od optužnice i kaznenog progona tužiteljice. Jednako tako, iz svih gore navedenih razloga, za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja ni elektronički zapisi o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova koje je tužiteljica dostavila uz žalbu na prvostupanjsko rješenje od 30. rujna 2021., kao ni oni koje je tužiteljica dostavila uz predmetnu tužbu, jer nije sporno da je ista imala formalno prijavljeno prebivalište u [adresa] u [adresa]. Izjava supruga tužiteljice zaprimljena kod ovoga suda 21. ožujka 2025., koji u istoj u bitnome potvrđuje navode tužiteljice, nije relevantan dokaz koji bi doveo u sumnju sva prednja utvrđenja da tužiteljica nije imala neprekidno prebivalište u [adresa] najmanje tri godine prije podnošenja predmetnog zahtjeva.

23.Nadalje, iz podataka spisa tuženog tijela proizlazi da je tužiteljica pozvana da sudjeluje iz prednjih utvrđenja proizlazi da je tužiteljica pozvana da sudjeluje u prvostupanjskom postupku, no, ista, prema podacima u spisu, nikada nije pristupila kod prvostupanjskog tijela radi davanja izjave niti je predložila izvođenje relevantnih dokaza a to nije učinila ni tijekom ovog upravnog spora, iako je na tužiteljici teret dokaza.

24.Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje cijeni pravilnim i zakonitim. Postupak koji je prethodio ovom sporu je pravilno proveden odnosno nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je dostatno obrazloženo sukladno odredbi članka 98.stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog drugostupanjskog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

25.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 116.stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 23. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku,

-u spis.