Poslovni broj: Usž-1023/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužiteljice DDM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Denisu Mišiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 114, protiv tuženog Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2811/2024-6 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2811/2024-6 od 20. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. poništava se dopunsko rješenje Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/24-01/6, urbroj: 566-01/1-24-4 od 18. travnja 2024., dopunjava se rješenje Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/24-01/6, urbroj: 566-01/15-24-2 od 8. siječnja 2024. na način da se nalaže Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine naknaditi tužiteljici troškove upravnog postupka u iznosu od 155,48 eura u roku od 30 dana. Točkom II. presude nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 62,50 eura u roku od 30 dana.
2. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga te se poziva na odredbu članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), a kojom odredbom nije propisana mogućnost da se stranci niti protivnoj stranci naknade troškovi zastupanja putem odvjetnika pa zato nije niti određen rok do kada stranka može podnijeti zahtjev za obračun troškova odnosno dostaviti troškovnik. Poziva se i na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-3981/18-2 od 20. studenoga 2019. sukladno kojem, obzirom je člankom 161. stavak 1. ZUP-a propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, proizlazi da stranka za koju je postupak povoljno okončan ima pravo na naknadu troškova postupka osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranka plaća po posebnim propisima, što onda ne dovodi do postojanja obveze javnopravnog tijela da trošak odvjetničke usluge nadoknadi stranci. Ukazuje i na drugačiji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u rješenju Uzpz-44/2016 od 14. srpnja 2021. o tome ima li stranka pravo na troškove zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku, pozivajući se pritom na praksu Europskog suda za ljudska prava i pravo na pristup pravosuđu i mogućnost stranke na učinkovito i djelotvorno raspravljanje, te je u tom slučaju u postupku, imajući u vidu složenost postupka (carinski dug) i nesposobnost tužitelja da se sam zastupa, priznalo troškove u upravnom postupku. U konkretnom slučaju, imajući na umu citiranu presudu, ovo tijelo preispitalo je mogućnost dodjele troškova upravnog postupka koji se svode na sastav žalbe po odvjetniku te je zaključilo kako u konkretnom predmetu tužiteljici ne bi bila uskraćena mogućnost na učinkovitu žalbu time da ju je podnijela sama jer je predmet postupka bio njezin raspored na radno mjesto, a rješenje je oglašeno ništavim iz razloga na koje drugostupanjsko tijelo pazi po službenoj dužnosti. Tuženik ukazuje da pravna pomoć u upravnim postupcima iz domene službeničkih odnosa, koji se vode po službenoj dužnosti u odnosu na državne službenike koji tu materiju moraju dobro poznavati, jer uostalom svi polažu državni stručni ispit, a time i pravo na naknadu troškova takve pomoći, nije nužna za ostvarenje prava na pristup sudu iz članka 29. Ustava. U ovakvim predmetima za zaštitu prava građana nije neophodno da državnog službenika kao stranku zastupa odvjetnik pred upravnim tijelom u kojem je službenik zaposlen. Nadalje, tužiteljica nije laik, već je magistra prava s položenim pravosudnim ispitom te joj je poznato da je sukladno odredbama ZUP-a bilo dovoljno da u žalbi navede razloge zbog kojih je nezadovoljna rješenjem i pozove se na broj rješenja, a navodi kako je opravdano angažiranje odvjetnika jer je koristila roditeljski dopust pa nije bila u mogućnosti napisati žalbu su pogrešni. Prema tome, zastupanje tužiteljice u ovom upravnom postupku putem kvalificiranog opunomoćenika nije bilo neophodno tim više jer se radi o manje složenom predmetu, imajući u vidu stručnost tužiteljice i činjenicu da je drugostupanjska odluka donesena iz razloga na koje tijelo pazi po službenoj dužnosti. Stoga angažiranje odvjetnika nije bilo nužno kako bi se zaštitila njezina prava, pa nema osnova da se naknade troškovi sastave žalbe. Nadalje, tuženik osporava i točku II. presude kojom je naloženo plaćanje troškova upravnog spora te ističe kako u konkretnom sporu uopće nije donesena odluka o glavnoj stvari, odnosno tužiteljica nije niti pobijala odluku o glavnoj stvari rasporeda na radno mjesto pa se ne može uzeti da je tuženik taj spor izgubio niti da bi isti, primjenom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, trebao snositi troškove tog spora. Sukladno iznesenom, tuženik smatra da je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak, na što je pogrešno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku te pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Stoga predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. Iako uredno pozvana, tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvidom u priloženi spis predmeta proizlazi kako je rješenjem Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/24-01/6, urbroj: 566-01/15-24-2 od 8. siječnja 2024. po izjavljenoj žalbi tužiteljice, putem opunomoćenika, oglašeno ništavim rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/I-112-023- 01/154, urbroj: 531-03-1-1-23-479 od 14. lipnja 2023.
6. Tužiteljica je podnijela putem prvostupanjskog tijela prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja od 8. siječnja 2024. i priznavanja troškova žalbe u iznosu od 155,48 eura. Predmetni trošak sastava žalbe podnesen je u samoj žalbi od 14. rujna 2023., a koja je sastavljena od strane opunomoćenika tužiteljice odvjetnika Denisa Mišića iz Zagreba, Trnjanska cesta 114.
7. Tuženik je rješenjem od 18. travnja 2024. odbio prijedlog tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe uz obrazloženje da tužiteljici ne bi bila uskraćena mogućnost na učinkovitu žalbu time da je podnijela žalbu sama jer je rješenje oglašeno ništavim iz razloga na koje drugostupanjsko tijelo pazi po službenoj dužnosti, a k tome, imajući na umu činjenicu da je tužiteljica magistra prava s položenim pravosudnim ispitom te se radilo jednostranačkom upravnom predmetom njenog rasporeda na radno mjesto kao državnog službenika nakon ustrojstvenih promjena, koji je predmet manje složenosti pa je stoga zaključeno da taj trošak nije opravdan.
8. Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drugačije propisano.
9. Jednako kao i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je izražen u presudi poslovni broj: U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021., isto je shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-4003/21 od 10. veljače 2022. u kojoj se, između ostalog, navodi da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Dakle, u slučaju kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo kada god nije drugačije propisano.
10. U konkretnom slučaju, javnopravno tijelo pokrenulo je postupak po službenoj dužnosti, a koji postupak, kao što to navodi i prvostupanjski sud, je značajan za radnopravni status tužiteljice, budući da je prvostupanjskim rješenjem o rasporedu od 14. lipnja 2023. raspoređena na radno mjesto nižeg koeficijenta složenosti poslova uz posljedičan negativan utjecaj na njen platni status pa je stoga tužiteljica iskoristila svoje zakonsko pravo i opunomoćila odvjetnika da ju zastupa i štiti njena prava i interese u postupku. Kako je postupak okončan povoljno za nju, troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Pored navedenog, prvostupanjski sud je uvažio i konkretne životne okolnosti tužiteljice u vrijeme primitka prvostupanjskog rješenja obzirom je ono u relevantno vrijeme koristila rodiljni dopust, odnosno bila na korištenju prava koje ju opravdano odvaja od njene redovite poslovne aktivnosti kako bi se mogla posvetiti majčinstvu, njezi i podizanju djeteta. Stoga i ovaj Sud smatra da su u konkretnom slučaju bili opravdani troškovi upravnog postupka, neovisno o činjenici što je rješenje oglašeno ništavim po službenoj dužnosti, a što ne umanjuje potrebu angažiranja odvjetnika kao opunomoćenika tužiteljice. U skladu s iznesenim, pravilno je prvostupanjski sud naložio naknaditi tužiteljici troškove upravnog postupka u iznosu od 155,40 eura u roku od 30 dana sukladno Tbr. 22. točka 1. alineja 1., 24. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.).
11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud u točki II. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u zatraženom iznosu od 62,50 eura za sastav tužbe uključujući i PDV, a sve sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.), kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je pravilno odlučeno da tužiteljici pripada pravo na zatraženi trošak upravnog spora obzirom je naznačenom presudom poništeno dopunsko rješenje Odbora za državnu službu od 18. travnja 2024.
12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
