REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4759/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-536/2023-2 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7051/2022-4 od 16. ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-536/2023-2 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7051/2022-4 od 16. ožujka 2023., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„(1) Da li su sudovi u primjeni odredbe čl. 331. b, osobito čl. 331.b toč. 3. Zakona o parničnom postupku dužni dati obrazloženje, osobito obrazloženje zašto smatraju da činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev nisu u suprotnost s dokazima uz tužbu.
(2) Da li je pravilno dosadašnje stajalište sudske prakse da se u slučaju donošenja presude zbog ogluhe samo utvrđuje da li su ispunjene pretpostavke za donošenje takve presude bez ocjenjivanja dokaza na kojima se tužba temelji, i to čak i u smislu ocjene da li su u suprotnosti s činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev.
(3) Da li je prilikom donošenja presude zbog ogluhe moguće, i pravilno, utvrditi da je ispunjena pretpostavka za donošenje takve odluke iz odredbe čl. 331.b toč. 3. ZPP-a, odnosno da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima priloženima uz tužbu, bez da se u tu svrhu ocijene dokazi koji su priloženi uz tužbu i na kojima se tužba temelji i bez da se za tu ocjenu da obrazloženje.
(4) Da li su u parničnom postupku radi isplate naknade za prijenos poslovnih udjela ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe ako tuženik nije podnio odgovor na tužbu a sud zauzima stajalište da Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kao dokaz nije u suprotnosti s činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, iako je tim ugovorom ugovoreno da se poslovni udjeli prenose bez naknade.
(5) Da li u smislu odredbe čl. 338. st. 5. ZPP-a iznošenje samo razloga u obrazloženju presude zbog ogluhe znači da je dovoljno navesti da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe ili je potrebno i navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je sud prilikom donošenja takve presude utvrdio postojanje svake pojedine pretpostavke iz odredbe čl. 331. b ZPP-a koje moraju biti ispunjene da bi se takva presuda donijela.“.
1.2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer predlagatelj smatra da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i to prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbaciti prijedlog, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Postavljenim pitanjima tuženik problematizira ocjenu dokaza i dužnost suda da obrazloži ocjenu dokaza kada donosi presudu zbog ogluhe te ukazuje da je potrebno preispitati praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-989/05, Revt-222/14 i Rev-2270/19 da presudu zbog ogluhe nije potrebno posebno obrazlagati.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u izreci ovog rješenja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, predlagatelj postavljenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije ostvarena, jer presuda zbog ogluhe nije donesena samo iz razloga jer tuženik nije podnio odgovor na tužbu, već iz razloga jer je sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbom čl. 331.b ZPP-a odnosno da u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio u tužbi. Naprijed navedene odluke ovog suda upravo potvrđuju da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, koju nema potrebe preispitivati.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda zbog ogluhe. Činjenica da predlagatelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. To što tuženik drugačija pravna shvaćanja o ispunjenju pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe od sudova nižeg stupnja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, jer u okolnostima navoda koji su u prijedlogu za dopuštenje revizije iznijeti, ne postoje okolnosti iz kojih bi to proizlazilo.
7. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u toč. I. i II. izreke.
9. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
