REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1493/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-593/2024-2 od 2. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o trošku postupka sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1146/2023-8 od 5. prosinca 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanje važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. Tuženik nije odgovorio na taj prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu naznačila glase:
„Da li tužitelj ima pravo na naknadu troškova obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu?“ i
„Da li sud može odbiti uskratiti tužitelju pravo na naknadu troškova obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu uz obrazloženje da su navodi iz podneska mogli biti izneseni na ročištu za glavnu raspravu koje nije održano?“
4.2. Tako određena pitanja ne mogu biti važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.3. Iz obrazloženja pobijanoga rješenja ne proizlazi shvaćanje drugostupanjskoga suda da podnesak za čiji sastav tužiteljica u konkretnome slučaju zahtijeva naknadu parničnoga troška predstavlja obrazloženi podnesak. Zapravo, zaključak drugostupanjskoga suda da tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava podneska o kojemu je riječ zasnovan je na shvaćanju da je tužiteljica navode iz podneska mogla iznijeti na ročištu za glavnu raspravu. Iz obrazloženja drugostupanjskoga rješenja ne proizlazi utvrđenje da u ovoj pravnoj stvari ročište za glavnu raspravu uopće nije održano, a takvoga utvrđenja nema ni u obrazloženju prvostupanjske odluke (iz njega proizlazi samo to da je tuženik priznao tužbeni zahtjev „do zaključenja glavne rasprave“ što je i pretpostavka za donošenje presude na temelju priznanja prema članku 331. stavka 1. ZPP, što može značiti i da se to dogodilo i nakon održanoga ročišta za glavnu raspravu, pa i na njemu, a do zaključenja glavne rasprave), od čega u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi tužiteljica te naznačena pitanja zasniva na tvrdnji da navode iz podneska nije ni mogla iznijeti na glavnoj raspravi kada ona, navodno, nije ni održana. Tužiteljica je mogla, odnosno, u ovome je slučaju morala, radi potkrijepe razloga važnosti naznačenih pitanja, uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti odgovarajuće dijelove spisa, kako je to propisano prvom rečenicom članka 387. stavka 3. ZPP, što je propustila učiniti. U opisanim se okolnostima naznačena pitanja ne ukazuju važnima za odluku u ovome sporu.
5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
