Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5433/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja LB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika TB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Badžim, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troška postupka u iznosu do 3.073,67 eura.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I., IV. i VI. izreke, i u tom dijelu sudi:

"1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-310/2015 od 9. prosinac 2015. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.424,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.208,62 eura, u roku od 15 dana.

3. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 2.988,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama.".

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika podnesena protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024. pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

II. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 50,00 eura.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-310/2015 od 9. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 3.424,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedene presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-310/2015 od 9. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 424,21 eura, s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke navedene presude utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.866,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke navedene presude naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 2.988,06 eura, s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.426,69 eura, kao neosnovan. Točkom VI. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.282,29 eura, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke presude, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud ukine, podredno preinači pobijanu presudu te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, djelomično neosnovna te djelomično nije dopuštena.

4. U skladu s odredbom članka 358. stavka 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je istu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

5. Kako je točkom II. izreke pobijane presude ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-310/2015 od 9. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 424,21 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tuženik je u tom dijelu uspio u postupku, pa stoga nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv pobijane presude u navedenom dijelu.

6. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP odbaciti žalbu tuženika podnesenu protiv dijela presude kao djelomično nedopuštenu, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Presudom ovoga suda poslovni broj Gž-3844/2019-2 od 26. svibnja 2020. ukinuta je u cijelosti odluka suda prvog stupnja Povrv-18527/2015-24 od 22. srpnja 2019.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.848,96 eura/29.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade odvjetničkih usluga i prigovor tuženika radi prebijanja u iznosu od 3.866,08 eura/29.129,00 kuna. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je odvjetnik VB, kao punomoćnik, zastupao tuženika u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Imotskom prvo pod poslovnim brojem P- 705/93, zatim pod brojem P-713/07 i konačno pod brojem P-68/2013, a koji se vodio po tužbi tužitelja ZB;

- da je vrijednost predmeta spora u navedenom predmetu iznosila 2.556,46 eura te je vrijednost pune radnje odvjetnika u tom postupku sukladno Tbr. 7/1 iznosila 100 bodova, a vrijednost boda je iznosila 1,33 eura/10,00 kuna;

- da je tužitelj preuzimatelj ureda pokojnog VB;

- da tužitelj u navedenom postupku nije zastupao tuženika kao izabrani punomoćnik nego kao preuzimatelj ureda;

- da tuženika s odvjetnikom ŠB nije ugovorio plaćanje po svakoj izvršenoj radnji;

- da odvjetnik VB nije zastupao tuženika besplatno tijekom cijelog postupka;

- da je tužitelj kao preuzimatelj ureda ovlašten od tuženika naplatiti sve troškove zastupanja pa i za radnje koje je izvršio odvjetnik od kojeg je preuzeo ured;

- da je nagrada za zastupanje dospjela nakon obavljenog posla, pravomoćnim okončanjem postupka i to presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-

1092/14 od 1. travnja 2015.;

- da je prigovor zastare neosnovan;

- da je tužitelju priznato 100 bodova za obrazložene podneske od 10.5.2005., 25.11.2005., 20.2.2005. i 25.10.2007., temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.: 142/2012., dalje: Tarifa), za ostale podneske od 5.11.2009., 13.1.2010. i 30.8.2013. priznato je 25 bodova temeljem Tbr. 8/3 Tarife, za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 5.5.1994., 21.6.1994., 5.6.1997., 15.3.1999., 2.4.1999., 31.3.2005., 11.5.2005., 20.12.2005., 25.1.2006., 18.4.2006., 29.10.2007., 2.6.2008., 9.6.2009., 23.11.2009., 30.9.2013., 29.10.2013., 5.3.2014. temeljem Tbr. 9/1 Tarife priznato je 100 bodova, za pristup na ročište na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 29.1.2010. priznato je 50 bodova temeljem Tbr. 9/2 Tarife, za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 22.1.2010. i 2.9.2013. priznato je 25 bodova temeljem Tbr. 9/5 Tarife, za pristup na očevid 14.7.2009. priznato je 100 bodova temeljem Tbr. 9/7 Tarife i za sastav odgovora na žalbe 22.11.2006. i 19.9.2014. priznato je 100 bodova temeljem Tbr. 10/4 Tarife odnosno sveukupno 2.575 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 1,33 eura iznosi 3.424,75 eura, koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju;

- da nije osnovano potraživanje tužitelja za iznos od 424,21 eura;

- da je tuženik za odvjetnika VB postupao kao zamjenik punomoćnika u predmetima Okružnog privrednog suda u Zagrebu P-16906/92, Općinskog suda u Zagrebu O-7537/89, Općinskog suda u Zagrebu P-3352/91 i Pn- 5868/11 te sastavio zahtjeva za suđenje u razumnom roku Županijskom sudu u Zagrebu u predmetima Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-380/03, P- 363/03, P-377/03, P-410/03, P-456/03, P-371/03, P-835/03, P-418/03, P-410/03, P- 407/03, P-1042/03, P-455/03 i P-418/03;

- da je tuženik nakon svake obavljene radnje u pojedinom predmetu od odvjetnika VB bio ovlašten tražiti naknadu za obavljeni posao;

- da tuženik nije dokazao visinu svoje tražbine u iznosu od 2.870,66 eura istaknute radi prebijanja na ime obavljenih naloga po zamjeničkoj punomoći odvjetnika VB;

- da je osnovan prigovor zastare za iznos od 995,42 eura za radnje obavljene u razdoblju od 2.10.2002. do 12.9.2012. u predmetu Pn-5886/2011;

- da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 3.866,08 eura istaknuta radi prebijanja.

9. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članaka 225., 749., 762., 763. i 776. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996. i 112/1999., dalje: ZOO), članaka 18., 21., 41. i članka 56. stavka 1. točke 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", br.: 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011. i 126/2021., dalje: ZO), članaka 80., 82. i 83. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", br.: 115/2013.), te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Člankom 83. stavka 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj: 115/2013, dalje: Statut) određeno je da je nakon okončanja postupaka po predmetima, privremeni zamjenik ili preuzimatelj ureda dužan isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade, umanjen za poreze i doprinose.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da je preuzimatelj ureda u predmetu u kojem je preuzeo zastupanje tuženika, po okončanju istog, ovlašten naplatiti sve radnje u postupku uključujući i radnje koje je poduzeo odvjetnik čiji je ured preuzeo.

12. Međutim, osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP s otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka (članka 373.a ZPP), budući da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka i obrazloženje presude u suprotnosti je sa sadržajem isprava u spisu.

13. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza svjedokinje EB propustio je imati u vidu njezin cjeloviti iskaz, kao i protek vremena od događaja o kojem je svjedočila koji se dogodio početkom devedesetih, te ocijeniti kako je životno i logično da se svjedokinja ne može sjetiti posve jasno i točno okolnosti sastanka s tuženikom i pok. ŠB na kojem se razgovaralo o trošku predmetnog postupka, pa tako i iz kojih okolnosti je tada bila u [adresa], pogotovo stoga što je o tome ispitivana tek na ročištu održanom 3. ožujka 2022. Nasuprot stavu prvostupanjskog suda, analizom iskaza svjedokinje uočava se da ista iskazuje u suštini dosljedno i bez većih proturječnosti u odnosu na iskaz tuženika. Naime, tuženik je u iskazu naveo da nitko nije bio prisutan prilikom prvog dogovora s pok. ŠB da si neće naplaćivati usluge, ali da je svjedokinja znala za taj dogovor jer su ga spominjali, a iz iskaza svjedokinje proizlazi da su tuženik i pok. VB pred svjedokinjom naknadno razgovarali o međusobnoj suradnji i da si neće naplaćivati usluge.

14. Osim toga, pogrešna je analiza i stajalište suda o navodnoj nelogičnosti dogovora tuženika i pok. ŠB, da bi odvjetnik VB tijekom predmetnog postupka zastupao tuženika besplatno, zanemarujući pritom, da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik sudjelovao na ročištima kao zamjenik punomoćnika pok. ŠB koja su održana u Zagrebu, iz čega proizlazi da su tuženika i pok. ŠB imali opravdani interes dogovoriti međusobnu suradnju. Upravo tužitelj u podnesku od 22. veljače 2017. navodi da je pok. odvjetnik VB izvršio puno više zamjena za tuženog pred Općinskim sudom u Imotskom nego što je tuženik izvršio za pok. VB, te da pok. VB za te zamjene nije zahtijevao naknadu od tuženika. Dakle, tužitelju je bilo poznato da je i ranije tuženik s pok. ŠB imao dogovor o međusobnoj suradnji na način da pok. VB nije potraživao naknadu od tuženika.

15. Nadalje, pogrešno sud prvog stupnja zaključuje, da je postojao poseban dogovor da odvjetnik VB neće tuženiku naplatiti troškove zastupanja, da bi to bilo navedeno u samom spisu predmeta. Takav zaključak ne proizlazi iz provedenih dokaza. Također se ističe se da ugovor o nalogu kojim su sklopili tuženik i pok. VB radi zastupanja u predmetnom postupku ne mora biti sklopljen u pisanom obliku te ne postoji obveza odvjetnika da u spisu predmeta naznači uvjete zastupanja. Okolnost da tužitelj nije znao da su tuženik i pok. VB dogovorili da pok. VB neće potraživati isplatu troška u predmetnom postupku ne znači da nije postojao dogovor, već je isto u skladu s iskazom tuženika i svjedokinje koji su iskazali da o načinu naplate nisu razgovarali u uredu pok. VB.

16. S druge strane, sud prvog stupnja pogrešno vjeruje iskazu tužitelja koji je proturječan dokazima u spisu. Naime, tužitelj je iskazao da mu je tuženik izdao punomoć za zastupanje dok je sud prvog stupnja utvrdio da u spisu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-68/2013 ne prileži punomoć izdana tužitelju.

17. Slijedom navedenog, pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da je nelogično i neživotno da bi pok. VB zastupao tuženika besplatno tijekom cijelog postupka jer iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženik i pok. VB ugovorili međusobnu suradnju uzajamnim uslugama zastupanja u predmetom postupku i zamjenama u drugim predmetima zbog čega nije osnovano potraživanje tužitelje kojim potražuje novčanu naknadu za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-68/2013.

18. Kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, nema osnove za odlučivanje o prigovoru radi prebijanja koji je istaknuo tuženik te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja, odnosno ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

19. S obzirom na to da je pobijana presuda u odnosu na glavni zahtjev preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

20. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 2. stavka 1. i članka 154. stavku 1. ZPP, obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku u odnosu na glavni zahtjev. Trošak tuženika u iznosu od 3.208,62 eura odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištima održanim 18. listopada 2016., 13. ožujka 2017., 23. svibnja 2017., 19. ožujka 2021., 11. studenog 2021. i 15. siječnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 5. lipnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava podnesaka od 10. studenog 2016., 24. veljače 2021., 11. veljače 2022. i 21. studenog 2022. u iznos od po 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 26. lipnja 2019. i 13. veljače 2024. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročišta za objavu presude održana 22. srpnja 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV u iznos od 625,00 eura (Tbr. 46. Tarife), trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 83,62 eura.

21. Nije osnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava podneska od 17. svibnja 2016. jer taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe članaka 155. ZPP, troška sastava podneska od 26. rujna 2016. i 19. veljače 2021. jer tuženik nije dokazao da mu je nastao navedeno trošak, odnosno navedeni podnesci se ne nalaze u spisu. Također nije osnovan trošak sastava podnesaka od 27. veljače 2018., 12. lipnja 2018., 13. lipnja 2019., 30. ožujka 2021., 14. lipnja 2023. i 14. prosinca 2023. u smislu članka 155. ZPP jer je iz njihovog sadržaja razvidno da tuženik ponavlja navode koje je detaljno obrazložio u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka. Nadalje, nije osnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 82,29 eura jer tuženik nije dokazao da mu je nastao navedeni trošak, odnosno da je platio sudsku pristojbu. Dakle, nije osnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška postupka u iznosu od 3.073,67 eura.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno dijelom potvrditi, a dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

23. Kako je tuženik uspio u žalbenom postupku u odnosu na glavni zahtjev, valjalo je tužitelju priznati trošak u iznosu od 312,50 eura sukladno članku 154. stavku 1. i članku 166. stavku 1. i 2. ZPP, koji se odnosi od troška sastava žalbe u iznos u od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 46 Tarife). Nije osnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troška sudske pristojbu na žalbu u iznosu od 50,00 eura jer tuženik nije dokazao da je platio navedeni trošak. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor