REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1058/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3034/2022-2 od 29. studenog 2022., kojim je potvrđena presuda i preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Vinkovcima broj P - 78/21-28 od 14. lipnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.876,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos kako je precizno određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. Drugostupanjskim rješenjem preinačena je odluka o troškovima postupka.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd - 1891/2023-2 od 17. svibnja 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude i rješenja u odnosu na pravno pitanje: „Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, bez istaknutog prigovora radi prijeboja od strane tuženika, tužbeni zahtjev umanjiti po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF na dan isplate kredita?“
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz sklopljenog ugovora o kreditu.
8. Tužitelj je s tuženikom 28. lipnja 2006. sklopio ugovor o kreditu za iznos od 23.572,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrdivši ništetnim ugovorne odredbe kojim je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti tuženiku odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak, pobijanom presudom primjenom odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prihvaćen je zahtjev tužitelja na isplatu 33.876,46 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 1891/2023-2 od 17. svibnja 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima: - da je tužitelj tijekom otplate kredita u određenom razdoblju plaćao manje iznose anuiteta u odnosu na iznos anuiteta određenog po tečaju CHF – HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita, - tako da je u tom razdoblju tužitelj imao koristi od ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, te - da su nižestupanjski sudovi iznose navedenih koristi trebali imati u vidu na način da su bili dužni uzeti u obzir i manje plaćeno od strane tužitelja, jer se samo tako može utvrditi visina imovine stečene od strane tuženika, a samim time i visina obveze koja se pod uvjetom ostalih pretpostavki ima vratiti tužitelju, bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja.
10. S druge strane, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno, pobijana presuda temelji se na razlozima da „...negativnu razliku nije trebalo uzeti u obzir iz razloga što glede tog iznosa nije istaknut ni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev...“.
11. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev - 549/23-4 od 18. prosinca 2023., a prema kojem: „...u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita...“.
12. Dakle, shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, pa kako je drugostupanjski sud pobijanom odlukom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6 ZPP- a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
