REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-517/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MOSLAVAČKO VINOGORJE j.d.o.o., [adresa], OIB: 25100048426, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Hršak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku MOSLAVAČKO VINOGORJE j.d.o.o., [adresa], OIB: 25100048426 isplatiti tužitelju UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 311,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 158,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. veljače 2025. podnio tužbu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 1. prosinca 2023. do isplate.

1.1. U tužbi u bitnom navodi da je osnova predmetnog potraživanja Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 30. studenog 2022. i Aneks predmetnog Ugovora od 2. siječnja 2023., a u odnosu na predmetno potraživanje raspolaže ovršnom ispravom – bjanko zadužnicom koju je 7. prosinca 2023. ovjerio javni bilježnik Ana Podoreški iz Popovače pod brojem OV-3225/2023. Navodi da je točkom III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. St-408/2024 od 9. srpnja 2024. (koje je u tom dijelu preinačeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-3009/2024 od 31. srpnja 2024.) tužitelj kao vjerovnik osporene tražbine upućen u roku osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, pokrenuti parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od 3.600,00 EUR jer će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice. Nadalje navodi da je točkama I., II. i III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. St-408/2024 od 5. prosinca 2024. uskraćena potvrda Plana restrukturiranja i obustavljen je predstečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom, a to je rješenje postalo pravomoćno 8. siječnja 2025. (drugostupanjska odluka objavljena je na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova 31. siječnja 2025, čime se smatra da je ista dostavljena strankama protekom osmog dana od dana objave, odnosno 8. veljače 2025., od kojeg dana tužitelju teče rok za pokretanje parnice na koju je tužitelj upućen).

2. Dana 14. ožujka 2025., prije nego je tuženik pozvan radi podnošenja odgovora na tužbu, zaprimljen je odgovor na tužbu kojim je tuženik u cijelosti priznao tužbeni zahtjev. Nadalje je 23. veljače 2025. zaprimljen podnesak stečajnog upravitelja Matea Puljića koji je bio predstečajni povjerenik tuženika u postupku predstečajne nagodbe, a koji je u tom podnesku skrenuo sudu pozornost da je tražbinu koja je predmet spora priznao dužnik, a osporio povjerenik i da stoga povjerenik u postupcima radi utvrđenja osporenih tražbina nastupa u ime i za račun dužnika i da je time podnesak tuženika od 14. ožujka 2025. bez pravnog učinka.

3. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja, što će se obrazložiti u nastavku.

4. Naime, prilikom prethodnog ispitivanja tužbe u skladu s čl. 277. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno odredbama Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.).

4.1. Navedeno iz razloga što je odredbom čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona određeno je da se parnični i arbitražni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe mogu nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, a na zahtjeve u tim postupcima primjenjuju se pravila iz odredbe članka 50. stavaka 2. do 7. ovoga Zakona.

4.2. Nadalje, prema odredbi čl. 50. st. 5. Stečajnog zakona, ako se parnica pokreće nakon obustave predstečajnog postupka, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine u cijelosti.

4.3. S obzirom na okolnost da je predstečajni postupak nad tuženikom obustavljen, tužitelj, čija je tražbina u tom postupku osporena, nema pravni interes zahtijevati utvrđenje osnovanosti osporene tražbine, već ima mogućnost podnijeti tužbu u skladu s čl. 50. st. 5. Stečajnog zakona.

4.4. Obzirom na navedeno, pozvan je tužitelj rješenjem suda od 21. veljače 2025. da u roku od osam dana ispravi tužbu na način da tužbeni zahtjev odredi u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u skladu s odredbom čl. 50. st. 5., u vezi čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona (čl. 109. st. 1. i 2. ZPP), a uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. st 3. i 4. ZPP.

5. Postupajući po rješenju suda, tužitelj je podneskom od 24. veljače 2025. ispravio tužbu na način da je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 3.600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. do isplate.

6. Budući da je sud ocijenio da nakon ispravka tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati (čl. 106. i čl. 186. ZPP), odnosno da ne postoje procesne zapreke za daljnje postupanje, pozvan je tuženik, rješenjem od 3. ožujka 2025. podnijeti odgovor na tužbu. Navedeno je rješenje ujedno otpremljeno predstečajnom povjereniku na znanje.

6.1. Punomoćnik tuženika je rješenje kojim je pozvan podnijeti odgovor na tužbu zaprimio 4. ožujka 2025.

7. Dana 17. ožujka 2025. predstečajni povjerenik je u ime tuženika podnio odgovor na tužbu u kojem je u cijelosti priznao tužbeni zahtjev. Tuženik zastupan po direktoru ili po punomoćniku – odvjetniku nije podnio odgovor na tužbu u roku koji mu je određen rješenjem suda od 3. ožujka 2025.

8. Budući da je tužitelj predložio da se donese presuda na temelju priznanja, ukazuje se kako za navedeno, prema stajalištu ovog suda, nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

9. Naime, iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, posl. br. St-408/2024 od 9. srpnja 2024. vidljivo je da je tražbina tužitelja u odnosu na koju se vodi ovaj spor osporena od strane predstečajnog povjerenika (toč. II., rbr. 2. izreke navedenog rješenja), a ne od strane dužnika.

9.1. Prema odredbi čl. 48. st. 2. Stečajnog zakona ako je povjerenik osporio tražbinu koju je priznao dužnik, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, a povjerenik u takvom postupku nastupa u ime i za račun te na trošak dužnika.

9.2. Međutim, predstečajni povjerenik, budući da je predstečajni postupak nad tuženikom pravomoćno obustavljen, više nema ovlaštenje koje mu daje odredba čl. 48. st. 2. Stečajnog zakona jer više niti nema predstečajnog postupka koji se vodi nad dužnikom (ovdje tuženikom), a osobito ne u ovom postupku u kojem i tužitelj i predstečajni povjerenik ispuštaju iz vida da se ne radi o parnici radi utvrđenja osporene tražbine, već o parnici radi isplate.

10. No, u konkretnom su se slučaju ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe.

10.1. Naime, odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe):

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni;

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

10.2. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj niti su u suprotnosti s opće poznatim činjenicama, a tuženik niti nije osporio činjenične navode tužbe.

10.3. Naime, tužitelj je priloženim ispravama dokazao postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika s osnove ugovora o kratkoročnoj pozajmici u iznosu od 3.600,00 EUR s rokom povrata do 30. studenog 2023. (list 27. -28. spisa), a kao sredstvo osiguranja tuženik je tužitelju izdao bjanko zadužnicu upravo na iznos od 3.600,00 EUR (list 29.-31. spisa). Tuženik, s druge strane, niti tvrdi niti na bilo koji način dokazuje da je predmetni zajam vratio tužitelju.

10.4. S obzirom na navedeno, a kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili podnijeti odgovor na tužbu, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe, zbog čega je primjenom navedene odredbe te odredbi čl. 9. i čl. 499. te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

11. O troškovima parničnog postupka (točke II. i III. izreke) sud je odlučio sukladno čl. 154. st. 1. ZPP.

11.1. Tužitelju su, kao potrebni za vođenje ovog spora (čl. 155. ZPP) priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23.) uvećani za PDV po stopi od 25% (Tbr, 46. Tarife) i za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 41,23 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 20,62 EUR (Tbr.

1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" broj 37/23., u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18., 51/23.).

11.2. Nisu mu priznati troškovi sudskih pristojbi za tužbu preko dosuđenog iznosa od 41,23 EUR do iznosa od 110,00 EUR (za iznos od 68,77 EUR) jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja previsoko postavljen. Naime, tužitelj je za tužbu platio sudsku pristojbu u iznosu od 41,23 EUR pa su mu u ovom postupku s te osnove nastali troškovi samo u tom iznosu (čl. 151. st. 1. ZPP). Nadalje, neosnovan je i zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za odluku (presudu zbog ogluhe) preko iznosa od 20,62 EUR do zatraženog iznosa od 110,00 EUR (za iznos od 89,38 EUR). Naime, prema Tbr. 2. st. 2., u vezi Tbr. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi, u slučaju donošenja presude zbog ogluhe, tužitelj je u obvezi plaćanja polovice pristojbe iz Tbr. 1. st. 1. Tarife, odnosno u obvezi je plaćanja iznosa od 41,23 EUR. Međutim, odredbom čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Kako se ova odluka dostavlja tužitelju putem e-komunikacije, s osnove sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe priznat mu je kao potreban trošak od 20,62 EUR (polovica iznosa dužne sudske pristojbe).

11.3. Odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 2. ZPP).