REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1697/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mitar Knežić, odvjetnik u Dugom Selu, protiv tuženika LC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Matea Marija Jandras Crnalić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1974/2024-3 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1026/2022-14 od 30. travnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu više pitanja za koja smatra da su pravna pitanje važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj se očitovao da „ne postoje zakonski razlozi za istu“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu naznačio glase:
- „Može li sud odrediti visinu pravične novčane naknade bez izvođenja dokaza u svrhu njene opravdanosti?“
„Može li sud odrediti visinu pravične novčane naknade bez navođenja relevantnih kriterija koji su mu bili mjerodavni?“
„Predstavlja li samo osobito intenzivna duševna bol jedinu okolnost koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade ili je riječ o kvalifikatornom elementu za odluku o visini nakade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i koji ima značaj osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade?“
„Koji su kriteriji za pravilno vrednovanje vrijednosti povrijeđenog dobra?“
4.2. Prva dva citirana pitanja nisu važna za odluku u sporu jer polaze od pogrešnih tvrdnji, sadržanih u samim pitanjima, da u postupku nisu izvedeni dokazi, odnosno, da drugostupanjski sud nije obrazložio visinu svote dosuđene tužitelju na ime naknade neimovinske štete.
4.3. Treće i četvrto naznačeno pitanje općenita su pitanja na koja odgovore daje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), pri čemu se napominje i to da iz nižestupanjskih odluka proizlaze jasni i neproturječni razlozi glede osnove i visine tuženikove obveze naknade neimovinske štete.
5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
