REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4986/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika RABO d.o.o., Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-667/23-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Pr-133/19-46 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-667/23-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Pr-133/19-46 od 24. ožujka 2023.
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije osporavajući istaknute navode tužitelja. Predlaže odbaciti odnosno odbiti prijedlog tužitelja.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Tužitelj u odnosu na prvo pitanje samo općenito navodi da je pitanje važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pitanju o kojem ne postoji relevantna sudska praksa revizijskog suda. Ako o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, odluke na koje poziva tužitelj u odnosu na drugo i treće pravno pitanje ne daju odgovarajući razlog važnosti tim pitanjima jer je riječ o predmetima u kojima je ugovoren stimulativni dio plaće. Nasuprot tome, drugostupanjski sud je pobijanu odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja donio na temelju utvrđenja da je tužitelju u cijelosti isplaćena naknada za prekovremen rad u odnosu na sporno razdoblje, pri čemu stranke nisu ugovorile stimulaciju po bilo kojoj osnovi. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Nadalje, tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
