1

Poslovni broj:  Gž-1359/2021-5

 

 

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-1359/2021-5

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari E. I. iz G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika L. R. iz P.,  OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 28.listopada 2021. poslovni broj P-1809/2019-20, u sjednici vijeća održanoj 15.studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tuženika L. R. iz P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 28.listopada 2021. poslovni broj P-1809/2019-20.

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 28.listopada 2021.poslovni broj P-1809/2019-20 presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju plati novčani iznos od 9.458,00 € (devet tisućačetiristotinepedesetosam eura) u protuvrijednosti kuna na dan isplate računajući po srednjem tečaju HNB sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 02. kolovoza 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.403,00 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 28. listopada 2021. do isplate, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženi. U žalbi ponavlja navode iz iskaza koji je dao u postupku, te ponavlja da je tužitelju vratio 4.000,00 kuna i iznos od 14.000,00 kuna za što ima potpisanu potvrdu gospodina N. L.. Namještaj je prodao tužitelju za 5.000 Eur, te su dogovorili da to kompenziraju i smatra da na kraju treba platiti tužitelju još 2.600,00 Eur. Predlaže da sud usvoji žalbu i predmet vrati na ponovno suđenje gdje će se u postupku ponovno ispitati svjedoci.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za vraćanje pozajmljenog iznosa od 10.000,00 Eura temeljem potpisane izjave ovjerene 5.lipnja 2018. kod javnog bilježnika D. K., koji novac je tuženi trebao vratiti najkasnije do 5.kolovoza 2018. Predmet osiguranja naplate je nekretnina kčbr. … KO M. koja nije u  vlasništvu tuženika. Za plaćeni iznos od 4.000,00 kuna tužitelj je umanjio svoj zahtjev, te je zatražio isplatu od 9.458,00 Eura.

 

5.1. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće:

- među strankama je nesporan dug od 2.600,00 Eura, koji iznos tuženik ne spori, ali je sporno je li tuženi 7.8.2018. vratio putem zajedničkog poznanika H. N. iznos od 14.000,00 kuna i da li su se stranke dogovorile o kompenzaciji iznosa od 5.000,00 Eura drvenim stolovima, klupama i stolcima, odnosno namještajem u restoranu K. u M.

- prema potvrdi o prijemu novca od 7.kolovoza 2018. H. (L.) potvrđuje da je od L. R. primio 14.000,00 za E.

- svjedok F. Š. iskazuje da mu je poznato da je tužitelj pozajmio tuženiku 10.000 Eura, da je od tuženika posredno saznao da je tužitelj na ime duga preuzeo tuženikov masivni namještaj za 5.000,00 Eura da ne zna da li je tim namještajem kompenziran dio pozajmice

- svjedok V. L. je vidio ukrcavanje namještaja te mu je R. rekao da je taj namještaj prodao E. I.

- H. N. je iskazao da mu je tuženik ostavio novac u koverti i rekao da će E. doći po novac, on ga je prebrojao pred tuženikom i bilo je 14.000,00 kuna, a kada je novac predao E. nazvao je tuženika da mu to kaže, a istim telefonskim pozivom je E. potvrdio primitak novca, o predaji novca E. ne postoji pisana potvrda

- tuženi osporava da je primio 14.000,00 kuna, sa H. N. se pozna ali nije u prijateljskom ili poslovnom odnosu ni odnosu povjerenja pa H. ne bi imao ovlaštenje da od bilo koga u njegovo ime prima novac, niti mu je taj novac predao. Namještaj koji se nalazio u dvorištu hotela K. dobio je od vlasnika hotela S. T..

- L. R. je iskazao da je došao u hotel predati E. 14.000,00 kuna, a kako je morao iznenada otputovati, telefonski mu je rekao da novac može ostaviti kod L., a L. mu je potpisao potvrdu, da bi nazvao dan, dva kasnije i rekao da je novac predao E. i da ga nazove, a E. je potvrdio da je dobio novac i da je sve u redu. U prijeboj stavlja prodani namještaj za iznos od 5.000,00 Eura i priznaje dug od 2.600,00 Eura.

 

5.2. Prvostupanjski sud zaključuje da na temelju iskaza svjedoka N. i tuženika da je tužitelj primio 14.000,00 kuna i iskaza tuženika da mu tužitelj nije platio cijenu namještaja za koju je on naknadno umanjio tužiteljevo potraživanje iz pozajmice, sud ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tužitelju vraćen dio pozajmice u tim iznosima, jer ti dokazi ne upućuju na nedvojben zaključak da je dug podmiren u iznosu višem od nesporne uplate prema potvrdi. Okolnost da ne postoji pisani trag o prodaji namještaja, preuzimanju 14.000,00 kuna i kompenzaciji 5.000,00 eura, kod činjenice da za povrat 4.000,00 kune postoji pisana potvrda, navode tuženika o isplatama čini neuvjerljivim. Sud je o visini duga, o spornom vraćanju 14.000,00 kuna i kompenzaciji 5.000,00 eura zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221. a Zakona o parničnom postupku.

 

6. Odredba čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) glasi: Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema odredbi čl. 264. Zakona o parničnom postupku sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Međutim, iz iskaza svjedoka N. i tuženika da je tužitelj primio 14.000,00 kuna i iskaza tuženika da mu tužitelj nije platio cijenu namještaja za koju je on naknadno umanjio tužiteljevo potraživanje iz pozajmice sud ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tužitelju vraćen dio pozajmice u tim iznosima, jer ti dokazi ne upućuju na nedvojben zaključak da je dug podmiren u iznosu višem od nesporne uplate prema potvrdi. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o njezinu postojanju ili nepostojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a kako tuženi nije vjerodostojnim dokazima potvrdio svoje navode sud je pravilno naložio istom da vrati pozajmljeni iznos.

 

7. Tuženi u žalbi ponovno ponavlja navode koje je izrekao u postupku, te predlaže ponovno saslušanje svjedoka. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da okolnost da ne postoji pisani trag o prodaji namještaja, preuzimanju 14.000,00 kuna i kompenzaciji 5.000,00 eura, kod činjenice da za povrat 4.000,00 kune postoji pisana

potvrda, navode tuženika o isplatama čini neuvjerljivim. Ponovno saslušanje svjedoka i stranaka ne bi dovelo do drugačijeg ishoda postupka, a tuženi u žalbi nije doveo u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

             

U Požegi, 15.listopada 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                      Branimir Miljević