REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4765/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je podnijela tužena protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-2557/2021-2 od 12. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2660/2019-27 od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i u njemu postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava.

2. Odgovor na taj prijedlog nije podnesen.

3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385. i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22).

4. U pogledu prva dva naznačena pravna pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, u smislu tih pravnih pitanja, usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u predmetima vođenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.), pa ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.

5. Protivno implikacijama trećeg naznačenog pravnog pitanja, nižestupanjski sudovi nisu svoje pravno shvaćanje utemeljili isključivo pozivom na utvrđenja iz odluka u kolektivnom sporu, pa to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

6. U odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP poziva tužena, nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu problematike koja se potencira četvrtim i petim naznačenim pravnim pitanjem, a u okviru situacije činjeničnopravno podudarne s ovopredmetnom. Tako (a i ni na koji drugi način) nije dokazana važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava. Osim toga, ta se dva pitanja temelje na pretpostavci da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata nego što bi platio po početnoj ugovorenoj stopi. Međutim, to činjenično utvrđenje o neznatnoj visini takvih uplata ne proizlazi iz ovdje pobijane odluke.

7. Zbog svega navedenog je, na temelju čl. 392. st. 1., u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

8. Tužena je, uz prijedlog za dopuštenje revizije, predložila i podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. Potonji prijedlog nije osnovan. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga. Naime, predmet spora je valjanost odredba Ugovora o kreditu koji je sklopljen 2004. godine, dok nije sklopljen dodatak ugovoru u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015), pa nema vremenske primjene Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na konkretan spor. To jasno proizlazi iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. (točke 41.-44. i 48.), kao i iz rješenja tog Suda u predmetu C-92/14 od 3. srpnja 2014. (točka 28.) (tako i u Revd-5606/2021 od 26. siječnja 2022., Revd- 4472/2021 od 16. ožujka 2022. i Revd-1278/2022-2 od 19. srpnja 2022.).

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug