REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1565/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnice Margita Kiš Kapetanović i Sanji Porobija odvjetnice u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-410/2024-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3140/16-67 od 29. veljače 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-410/2024-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3140/16-67 od 29. veljače 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanje za kojeg je naveo da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja: „U slučaju ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, primjenom utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012, ima li tužitelj u svojem pojedinačnom postupku za povrat stečenog bez osnove pravo na povrat:

a) iznosa plaćenih preko početne kamatne stope navedene u ugovoru o kreditu;

ili

b) iznosa plaćenih preko kamatne stope koja se sukladno članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005) primjenjuje u slučaju kada su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa?“.

2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi kako pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se poziva na revizijske odluke broj Revt-249/2014, Rev-3823/2018, Rev-4379/2019, Revd-452/2020, Revd-3679/2021, Revd-1801/2022, Revd-782/2024.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.1. Naime, s obzirom da je u pobijanoj presudi utvrđeno da tužiteljici pripada razlika između onoga što je tužiteljica platila na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platila da se odredbe koje su utvrđene ništetnima (promjenjivost kamatne stope) ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja, da ukupna razlika između ugovorene visine anuiteta i visine anuiteta koji je plaćen za utuženo razdoblje s osnove promjene kamatne stope iznosi 3.256,08 eur, dakle da tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa plaćenih preko početne kamatne stope navedene u ugovoru o kreditu, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi tužitelju pripadalo pravo na povrat stečenog bez osnove na ime kamatne stope propisane odredbom čl. 26. st. 3. ZOO, kao i s obzirom da tuženik uz prijedlog nije dostavio relevantne dijelove spisa u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP iz čega bi proizlazilo da je nalaz vještaka sačinjen po čl. 26. st. 3. ZOO, kako to postavljenim pitanjem i navodima iz prijedloga tvrdi tuženik, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljeno pravno pitanje tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Također valja reći da upravo stoga i odluke na koje se tuženik pozvao argumentirajući važnost postavljenog pitanja, nisu donesene u činjeničnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, te stoga nisu utemeljene na pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno onom izraženom u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, to tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić