Poslovni broj: Usž-4232/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Luje d.d. iz Kostrene, Paveki 1, OIB: 44354247337, zastupanog po opunomoćeniku Pavau Škari iz Zagreba, Ulica grada Mainza 7A, OIB: 25294431201, protiv tuženika a Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točaka I. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1831/2023-14 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju točke I. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1831/2023-14 od 15. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke) te je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog svih žalbenih razloga. Ističe da su zatraženi troškovi upravnog spora bili nužni jer je bio prisiljen pokrenuti upravni spor i voditi ga do faze u kojoj je tuženik bio spreman ponovno preispitati vlastito rješenje o prekidu postupka protiv kojega je bio pokrenut upravni spor. Tuženik je nezakonito odredio prekid upravnog postupka kategorizacije objekta i to u trenutku kada je mogao i trebao provesti redovan postupak te je na tuženiku krivnja što je upravni spor uopće pokrenut. Stoga je prvostupanjski sud mogao i trebao mu dosuditi troškove upravnog spora na temelju članka 147. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je prvostupanjski sud postupio pretjerano mehanički, nefleksibilno, nelogično i slijepo, čime mu je propustio dosuditi troškove upravnog spora iako je koristio jedini zakoniti put u zaštiti svojih prava. Poziva se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. Ističe da mu je tuženik obračunao koncesijsku naknadu za korištenje turističkog zemljišta, dok mu istovremeno nije odobrio kategorizaciju objekta te je iz tog razloga prihvatio mogućnost da s tuženikom riješi spor u mirnom putu, no sama ta činjenica ne znači da je upravna tužba bila neosnovana. Smatra da je tuženik obvezan snositi troškove upravnog spora koje je sam uzrokovao jer je mogao provesti i okončati postupak kategorizacije objekta u 2024. i u 2023., bez donošenja rješenja o prekidu postupka i posljedično i bez potrebe vođenja upravnog spora. Predlaže poništiti točke I. i III. izreke rješenja i dosuditi mu troškove upravnog spora, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima kao neosnovanima. Smatra da je tužitelj vlastitim postupanjem, odnosno podnošenjem zahtjeva za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, bez da ispunjava sve propisane uvjete za njegovo izdavanje sukladno inicijalnom zahtjevu, nezadovoljan ishodom koji je proizašao iz tako podnesenog zahtjeva, izazvao vođenje predmetnoga upravnog spora. Ističe da je predmetni upravni spor obustavljen jer je tužitelj podneskom povukao tužbu u predmetnoj upravnoj stvari. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavane točke I. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da žalba ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
6. Člankom 101. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda. Povlačenje tužbe ne može se opozvati. Stavkom 3. istog članka propisano je da se u slučaju povlačenja tužbe spor obustavlja.
7. Člankom 147. stavkom 5. ZUS-a propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je podneskom od 7. listopada 2024. tužitelj putem svoga opunomoćenika izvijestio prvostupanjski sud da povlači tužbu koja je pri prvostupanjskom sudu zaprimljena 25. rujna 2023. pod poslovnim brojem Us I- 1831/2023. Po primitku podneska od 7. listopada 2024. prvostupanjski sud je rješenjem, poslovni broj: Us I-1831/2023-12 od 7. listopada 2024. obustavio upravni spor.
9. S obzirom na to da je prvostupanjski upravni spor obustavljen jer je tužitelj povukao tužbu, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Ovo iz razloga što iz članka 147. stavka 5. ZUS-a proizlazi da će stranka koja je povukla tužbu, osim troškova koje je proizvela drugim strana, obvezna je snositi i svoje troškove.
10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda.
11. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. te članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
