REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1501/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lavčević- Mehanizacije d.o.o., OIB 62641419845, Split, Stinice 16, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, radi isplate jednokratnog dodatka na plaću na temelju Kolektivnog ugovora, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-83/2023-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-414/2021-11 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 83/2023-2 od 2. travnja 2024. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 414/2021-11 od 5. travnja 2023., u toč. II. izreke i dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, pa se za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna porena, a koja na iznos od 238/90 eura/1.800,00 kn teče počev od 31.prosinca 2020. do isplate.“.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
II. Nalaže se tužitelju EĆ nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 133,56 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna porena, a koja na iznos od 238/90 eura/1.800,00 kn teče počev od 31.prosinca 2020. do isplate, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. prosinca 2020., tužitelj odbija u svom zahtjevu.
II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 286,06 eura/2.155,32 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke (toč. I. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3277/2024-2 od 1. listopada 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
„Je li za ocjenu obvezne primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (“Narodne novine” br. 115/15, 134/15, 26/18, 49/18) od strane poslodavca mjerodavan samo upis građevinske djelatnosti u sudski registar nadležnog trgovačkog suda ili je potrebno ispuniti i drugu pretpostavku, da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost 2007?“.
4. Tuženik je u odnosu na dopušteno pravno pitanje podnio reviziju.
5. Tužitelj u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode i ističe da odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-5067/19 i Rev-1178/20 nisu u suprotnosti sa drugostupanjskom presudom.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2020. prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo, iako je tuženik trgovačko društvo koje prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost cestovnog prijevoza robe.
8. Shvaćanje nižestupanjskih sudova da u situaciji kada je tuženikova djelatnost klasificirana prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti za 2007. u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, nije odlučna, iz razloga što je tuženik u Sudski registar registriran i za djelatnost građenja, a tužitelj je sklopio ugovor o radu na poslovima pomoćnog radnika na gradilištu, je pogrešna. To stoga, što je odredbom čl. 2. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“, broj 115/15, 134/1, 26/18 i 49/18 - dalje: KU/15) propisano da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju, između ostalog, i radove u građevinarstvu, a koje su upisane u Sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.
9. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju mogao primijeniti Kolektivni ugovor za graditeljstvo, tuženik kao poslodavac mora biti upisan u Sudski registar za djelatnost graditeljstva i klasificiran sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u djelatnost graditeljstva.
10. Budući da nesporno tuženik nije u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificiran u djelatnost graditeljstva, već je klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.
11. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
U situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u Sudski registar, da bi se primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo proširila i na poslodavce i na radnike u djelatnosti građevinarstva, potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka tj. da je ta djelatnost sukladno odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. - NKD 2007.
12. S obzirom da je utvrđeno da tužitelju ne pripada pravo na jednokratan dodatak na plaću za 2020. na temelju čl. 47. KU/15, valjalo je preinačiti nižestupanjske presude i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku, te tuženiku priznati trošak parničnog postupka koji se sastoji od pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR te troška revizijskog postupka u iznosu od 107,02 EUR odnosno ukupno 133,56 EUR. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije specificirao u prijedlogu za dopuštenje revizije.
14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
