REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5081/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zorana Šarića i Slavka Nedića iz Osijeka, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 278/2022-3 od 10. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1001/2018-47 od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
6. U pogledu drugog naznačenog pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
7. U pogledu trećeg naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
8. Zbog svega navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Tužena povredu prava na pravično suđenje, jednakost oružja i na djelotvoran pravni lijek temelji na činjenici da su sudovi odbili dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka – zaposlenika tužene i javnog bilježnika.
10. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužena je navela da je te svjedoke predložila radi utvrđivanja činjenice da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo, da su tužitelju bile pojašnjene odredbe ugovora o kreditu, odnosno da su mu dane sve potrebne obavijesti.
11. Nema dokaza – odnosno ne proizlazi to iz sadržaja prvostupanjske odluke niti su u tom smislu, uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavljeni dijelovi spisa (čl. 387. st. 3. ZPP) – radi utvrđenja kojih činjenica su ti dokazi prvotno bili određeno predloženi tijekom prvostupanjskog postupka.
12. U (dostavljenoj) žalbi protiv prvostupanjske presude tužena je uglavnom općenito navela okolnosti koje bi se tim dokazima trebale dokazati, a jedino je određeno i konkretno naznačila da su ti dokazi predloženi radi utvrđivanja činjenice da se o spornim odredbama "pregovaralo". Zato se samo o utjecaju spornih dokaza na postojanje potonje činjenice (pregovaranja) u ovom stadiju postupka može dati pravno shvaćanje, jer se u žalbi jedino to određeno navodilo (pa se onda, posljedično, samo to u ovom stadiju postupka može problematizirati). Općenite navode sudovi povodom pravnog lijeka ne uzimaju u obzir, a, ponavlja se, ostalo je neutvrđeno radi utvrđenja kojih činjenica je tužena predlagala te dokaze tijekom prvostupanjskog postupka.
13. Sama činjenica da bi se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo ne bi dovela sama po sebi do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u pogledu ništetnosti spornih ugovornih odredbi utemeljena na mnogo širem činjeničnopravnom kontekstu, koji može opstati čak i uz utvrđenje pregovaranja.
14. Slijedeći isto obrazloženje, sve to ne bi dovelo niti do promjene odluke u pogledu tijeka zateznih kamata, na što se također tužena poziva u prijedlogu.
15. Stoga, iako ovaj sud primjećuje da pobijana odluka doista sadrži određene propuste u pogledu davanja razloga na žalbene navode o odbijanju dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka (na postojanje spomenute činjenice – toč. 12), uzimajući u obzir sve gore obrazloženo, ocjena je ovoga suda da se, čak i uz te propuste, sagledavajući cjelokupno stanje predmeta (kroz dijelove spisa dostavljenih ovome sudu), ne može zaključiti da su te povrede u konačnici dovele do vjerojatnosti povrede gore navedenih temeljnih ljudskih prava.
16. Samo je usputno za napomenuti da je, u svjetlu nesaslušanja svjedoka – javnog bilježnika, za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa redovnih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
17. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
