Poslovni broj: P-4299/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja NO, Su-50/12, i zamjenice punomoćnice tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 8.189,92 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 24.11.2024. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.“.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. srpnja 2024. navodi da je osiguranik HZMO-a NOJ ozlijeđen 19. kolovoza 2009. u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika MO kao vozač osobnog vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je vozilo u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Navodi da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj KS-238/09 od 30. studenog 2009. utvrđena odgovornost osiguranika tuženika. Pojašnjava da je na osnovi navedene nesreće osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje priznato je pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 365816 od 30. ožujka 2015. Tužitelj ukazuje da od tuženika već potraživao naknadu štete za prethodno razdoblje. Tužitelj ističe da i dalje trpi štetu nastalu isplatom predmetne invalidske mirovine, pa da je stoga odštetnim zahtjevom od 2. studenog 2023. pozvao tuženika da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu u razdoblju od 1. listopada 2021. do 31. listopada 2023. Iako je tuženik odštetni zahtjev zaprimio, tužitelj navodi da dug nije podmiren, pa pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 8.189,92 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2024. pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru ističe prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja u omjeru od 30%, osporava osnovu, visinu, kao i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09. i 75/09., dalje ZOOP), jer da je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Tuženik obrazlaže da njegova obveza, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.
3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika.
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu RH, MUP, PU zagrebačka, I PPP, Broj: 511-19-44/3-K-186/2009 od 19. kolovoza 2009. (listovi 3-6 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj KS- 238/09 od 30. studenog 2009. (listovi 7-11 spisa), Rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: UP/I141-02/14-01, Urbroj: 341-25-05/3-14-058606 od 30. ožujka 2015. (listovi 13-16 spisa), Rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: UP/I 141-02/15-01, Urbroj: 341-25-05/3-15- od 2. listopada 2015. (listovi 17-22 spisa), Nalaz i mišljenje o invalidnosti od 8. srpnja 2014. (listovi 23-26 spisa), Mišljenje o nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti (listovi 27-28 spisa), obračun isplaćene mirovine od 25. listopada 2023. (list 29 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 30-42 spisa), Zahtjev za naknadu štete od 2. studenog 2023. s povratnicom (listovi 43-44 spisa), Utemeljeni odgovor od 10. studenog 2023. (listovi 45-46 spisa), Sporazum o namirenju od 18. siječnja 2010. (list 54 spisa) te sudsku praksu (listovi 69-95 spisa).
5. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku MOJ za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. listopada 2023. u ukupnom iznosu od 8.189,92 EUR.
7. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Međutim, tuženik ističe da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09. , dalje: ZOOP), kojim je u st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st. 4. odredbe stavka 1., 2. i 3. predmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).
11. U slučaju izdataka učinjenih na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
12. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23, dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku MOJ i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
13. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.
14. Tužitelj je kao dokaz nastale štete dostavio obračun isplaćene invalidske mirovine od 25. listopada 2023. (list 29 spisa), odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
15. Kako je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan ( toč. I/ izreke).
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
18. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 11. ožujka 2025. u visini od 100 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 400,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (toč. II/ izreke).
19. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku po punomoćnici
