REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

Posl. broj: Pn-39/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja UG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici iz Splita protiv tužene Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 16. siječnja 2025. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tužene, dana 23. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 4.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29.stavak 2 Zakona o obveznim odnosima,koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 2.II.2015. pa do isplate. 2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženiku u iznos od 800,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene (listovi 1-4 spisa).

1.1. Tužitelj je odvjetnik.

1.2. Protiv tužitelja je tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu povelo kazneni postupak koji se vodio pred tuženikovim Županijskim sudom u Splitu pod brojem K.16/2001. Tužitelj je lišen slobode dana 15. IX.1996. o čemu je Policijska uprava splitsko dalmatinska sastavila izvješće o lišenju slobode broj 511-12-14-50-KU-1232/1996. Nakon toga je sud donio rješenje o provođenju istrage, pa je sud i proveo istragu protiv tužitelja.

1.3. Nakon završene istrage tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo je protiv tužitelja podnijelo optužnici broj KT.117/96 od 29.XII.2000., pa je tuženikov Županijski sud u Splitu sudio tužitelju u predmetu K.16/01.

1.4. Dana 27.6.2014. tuženikov Županijski sud u Splitu je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl.337.st.4.KZH i dr., pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.5. Sudac Županijskog suda u Splitu BG je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 od 27.VI.2014.

1.6. Hrvatska odvjetnička komora je dana 8.IX.2014.donijela rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom K.16/01 Županijskog suda u Splitu.

1.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo osuđujuću presudu K.16/01 Županijskog suda u Splitu, poučio je Županijski sud u Splitu i sudiju BG da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.

1.8. Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5.VII. 2017. ukinuto je rješenje od 8.IX.2014. na način da je „ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti".

1.9. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati, nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa je pretrpio štetu. Tužitelj je postupio prema propisu iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku i zatražio je od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete ali je tuženikov zastupnik po zakonu Ljubo Prka, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu odbio zahtjev za mirno rješenje spora navodeći: „Obzirom da u postupanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je voden protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala Republika Hrvatska, to u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost RH za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva." Tužitelj ne problematizira to što zamjenik sebi daje kraljevsku množinu („ne nalazimo"). Pri tome tužitelj mora primijetiti da formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istakao, a koja glasi:„naime, uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je navedeno kojim bi radnjama (činjenjem ili propustom) tijela kaznenog progona podnositelju bila pričinjena šteta", pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.

1.10. U predmetu Županijskog suda u Splitu K.13/2018 tužitelj je kao izabrani branitelj branio ĆG, optuženog za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. Kaznenog zakona, za koje je djelo zaprijećena kazna od najmanje 5 godina zatvora. No, nakon donošenja rješenja iz točke 6. ove tužbe tužitelj nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, nije mogao braniti, nije mogao pisati podneske, nije mogao zastupati ĆG na ročištima niti sudskim radnjama, pa tako nije mogao: kao branitelj zastupati ĆG na raspravi 2.II.2015., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 4.000 kuna, prema odredbi Tbr.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2. U odgovoru na tužbu (list 5-8 spisa) tužena ističe kako slijedi.

2.1. Tuženik ističe kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene procesne pretpostavke na podnošenje predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) radi čega se, sukladno odredbi čl. 186.a st. 6. u svezi odredbi čl. 282. i čl. 285. ZPP-a predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu te ujedno naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

2.2. Naime kada se usporedi „zahtjev za mirno rješenje spora“ od 25. listopada i predmetna tužba, evidentno je da „ zahtjev za mirno rješenje spora“ nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba, i to u odnosu na zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te dokaza kojima se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, odnosno „zahtjev za mirno rješenje spora“ od 25. listopada 2018. i predmetna tužba ne udovoljavaju pretpostavci identiteta spora.

2.3. Samim time iz navedenog proizlazi da se ne može smatrati da je tužitelj postupio sukladno čl. 186. a. st. 1 ZPP-a odnosno da se obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora na način kako je to propisano citiranom odredbom.

2.4. Naime, kako zahtjev za mirno rješenje spora koji prethodi parničnom postupku mora sadržavati upravo sve ono što treba sadržavati tužba kojom se pokreće taj parnični postupak, sve u smislu odredbi čl. 186.a i čl. 186. ZPP-a, to činjenica podnošenja podneska naslovljenog zahtjevom za mirno rješenje spora ne znači samim time da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu navedene odredbe čl.186. a. ZPP-a.

2.5. Osim toga za navesti je da je tužitelj nakon što je zastupnik po zakonu tuženika nije udovoljio njegovom podnesku kojeg isti naslovljava „zahtjevom za mirno rješenje spora“ pred Općinskim sudom u Splitu podnio više desataka tužbi. Tuženik smatra da ovakvo postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a. Naime, za ovakvo postupanje nije bilo nikakvog opravdanja jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu radi čega se rukovodeći načelom ekonomičnosti postupka predlaže sudu odrediti spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja.

2.6. Ukoliko sud ne prihvati gore iznesene navode i ne odbaci tužbu, tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

2.7. Prvenstveno se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete navodeći kako u predmetu Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/2018 u kojem je kao izabrani branitelj branio ĆG istog nije mogao zastupati na ročištu od 02. veljače 2015. zbog čega mu je nastupila šteta u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn sukladno odredbi Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2.8. Međutim tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu.

2.9. Naime, ukoliko je u razdoblju od 08. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. (za koje vrijeme je bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva) tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključivo u ime i za račun javnog trgovačkog društva.

2.10. Dakle, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće nastala, bila bi šteta trgovačkog društva, budući da članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o odvjetništvu.

2.11. Nadalje tuženik ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala zbog odluke o obustavi prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti, a koju odluku nije donijela Republika Hrvatska, već Hrvatska odvjetnička komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija za čije postupanje Republika Hrvatska ne odgovara.

2.12. Osim toga, nisu ostvarene ni materijalnopravne pretpostavke za odgovornost tuženika za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, obzirom da u postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada.

2.13. tim u svezi, tuženik ističe kako vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja samo po sebi ne daje istome pravo potraživati naknadu štete, a posebno kod činjenice da vođenje kaznenog postupka ni u jednom segmentu nije imalo obilježja šikanoznog ili arbitrarnog postupanja pravosudnih tijela naspram tužitelja. Analizom procesnog gradiva koje prileži kaznenom spisu razvidno je da je tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka sud kao i nadležno državno odvjetništvo postupalo sukladno Zakonu o kaznenom postupku, a poglavito u skladu s načelom legaliteta kaznenog progona. Pored toga, mjera zabrane tužitelju obavljanja odvjetničke djelatnosti je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima što znači da ne postoji element protupravnosti kao pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu.

2.14. Isto tako, tuženik predlaže sudu odbiti prijedlog tužitelja da se kao svjedoci saslušaju BG i Ljubo Prka, obzirom da tužitelj uopće nije naznačio na koje okolnosti bi isti trebali svjedočiti, a ujedno njihovim eventualnim saslušanjem bi se povrijedile odredbe Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe Zakona o sudovima i Zakona o državnom odvjetništvu kojima se jamči samostalnost i neovisnost sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika prilikom donošenja sudskih i državnoodvjetničkih odluka.

2.15. Slijedom svega navedenoga, predlaže se odbaciti tužbu kao nedopuštenu podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženiku

3. Sud je pregledao dokaznu dokumentaciju predloženu u tužbi (listovi 1 – 4 spisa), pregledao podatke iz Hrvatske odvjetniče komore (list 16-17 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 24. svibnja 2022. godine (listovi 34- 35 spisa), pregledao dopis Županijskog suda u Splitu (listovi 38-40 spisa), pregledao spis Općinskog suda u Splitu Pn-155/19, pregledao spis Županijskog suda u Splitu K-16/2001 na ročištu od 8. rujna 2022. (list 45 spisa), pregledao spis Općinskog suda u Splitu Pn-30/19, na ročištu od 26. siječnja 2023. (list 56 spisa), pregledao spis Županijskog suda u Splitu K-13/18 na ročištu od 16. siječnja 2025. (list 82 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da tužitelj zbog odluke o obustavi prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nije obavljao tu djelatnost u određenom razdoblju.

7. Među strankama jest sporno je li tuženik obavezan tužitelju naknaditi štetu koja mu je zbog toga nastala.

8. Tužitelj UG pok. U u svom iskazu (listovi 34, 35 spisa) izjavljuje: Ja obavljam poslove odvjetnika od 1. travnja 1982.g. kontinutirano. Međutim, zbog toga što je sudac Županijskog suda u Splitu BG Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv mene i dostavio joj presudu Županijskog suda u Splitu K-16/01 od 27. lipnja 2014.g., HOK je 8. rujna 2014.g. donijela rješenje kojim je meni obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer sam oglašen krivim i osuđen presudom K-16/01 Županijskog suda u Splitu. Međutim, Vrhovni sud RH je presudom IKž-646/14 dana 23. svibnja 2017. preinačio spomenutu osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu i odbio optužbu protiv mene.

8.1. Zbog navedenog, u predmetu Županijskog suda u Splitu K-13/2018, u kojem sam ja kao izabrani branitelj zastupao stranku ĆG, optuženoga za kazneno djelo ubojstva i čl. 110 KZ-a, meni je u tom predmetu kao njegovom branitelju bilo onemogućeno poduzimanje radnji, pa tako navedenoga branjenika nisam mogao braniti, nisam mogao pisati podneske, nisam ga mogao zastupati.

8.2. Tako ja, kao branitelj, nisam mogao zastupati branjenika ĆG na raspravi pred Županijskim sudom u Splitu dana 2. veljače 2015.g. Time je meni nastupila šteta u iznosu od 4.000,00 kn prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obeštećenje na ime te nastale štete zahtijevam ovom parnicom.

8.3. Posebno ističem da branitelj prema našem zakonu može biti isključivo odvjetnik i isključivo odvjetnik kao branitelj može naplatiti naknadu i nagradu za zastupanje kako to propisuje Tbr. 4 Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika.

9. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju, tj. baš u odnosu na dan 2. veljače 2015. godine nije bio u mogućnosti obavljati dužnost odvjetnika, tj. kao branitelj zastupati ĆG u predmetu Županijskog suda u Splitu K-13/2018.

10. Međutim, očito je navedena nemogućnost obavljanja dužnosti odvjetnika uslijedila donošenjem odluke od strane Hrvatske odvjetničke komore.

11. Odvjetnici se obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe (članak 37. stavak 1. Zakona o odvjetništvu; Narodne novine broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21).

12. Iz izloženog proizlazi da je Hrvatska odvjetnička komora samostalna i neovisna organizacija sa svojstvom pravne osobe.

13. Tome dosljedno, odluka kojom je tužitelju obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva jest odluka Hrvatske odvjetničke komore, za koju je odgovorna ona kao samostalna i neovisna organizacija.

14. Osnovan je utoliko prigovor tužene o nedostatku pasivne legitimacije na strani tužene Republike Hrvatske.

15. S druge strane, ne postoji u konkretnom slučaju odgovornost tužene Republike Hrvatske.

15.1. Naime, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti (članak 105. stavak 1. Zakona o sudovima; Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24; u daljnjem tekstu ZS).

16. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu šteta, nastala zbog nemogućnosti obavljanja odvjetništva, bila nanijeta nezakonitim ili nepravilnim radom suca u obnašanju sudačke dužnosti.

16.1. Naime, sudac ili sudac porotnik ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo (članak 8. stavak 2. ZS).

16.2. Tome dosljedno, protivno navodima tužitelja, donošenje presude kojom je tužitelj oglašen krivim u kaznenom postupku u svojoj suštini jest zauzimanje pravnog stajališta, što se nipošto ne može podvesti pod nezakoniti ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti.

17. Prema tome, tužbeni je zahtjev u cijelosti neosnovan.

18. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. Tuženik je tako u cijelosti uspio u parnici. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

20. Tuženiku je, prema izloženom, temeljem citirane zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, priznat sljedeći popisani (list 84 spisa) parnični trošak: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2021. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 19. travnja 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. svibnja 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 8. rujna 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 15. studenog 2022. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 26. siječnja 2023. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 30. listopada 2023. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 16. siječnja 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), odnosno ukupno iznos od 800,00 EUR.

21. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 23. travnja 2025. godine

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženoj, po z.z;