Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-72/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC energije, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, direktoru ..., [adresa], protiv tuženika VPS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska 9, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-889/2022-20 od 20. studenoga 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ABC električne energije i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-889/2022-20 od 20. studenoga 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika VPS za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.057,14 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom i to od dospijeća pa do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim kako slijedi:
Na iznos od 121,64 eur od 1.8.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.8.2015,g, sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 28.7.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 27.1.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 7.9.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 14.8.2015.g sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.9.2016.g, sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1..10.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.10.2015.g sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.10.2016.g. sve do isplate
Na iznos od I21,64 eur od 21.10.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1..11..2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.11..2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 24.11.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.1.2.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.12.2016.g, sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 28.1.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.1.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.2.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.3.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.4.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.4.2016.g.sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.1.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.5.20I4.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 25.4.2015.g. sve do isplate
Na iznos od 164,64 eur od 1.1.2017.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.5.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 12164 eur od 1.6.2014. g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 26.5.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.6.2016.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.7.2014.g. sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 1.7.2016.g.sve do isplate
Na iznos od 121,64 eur od 30.6.2015.g. sve do isplate."
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog postupka.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od
1.587,03 eur u roku 15 dana."
2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da je prvostupanjska presuda proturječna činjeničnom stanju te je nejasno kojim se odredbama materijalnog prava prvostupanjski sud vodio kao relevantnim prilikom donošenja predmetne odluke. Nesporno je da je tužitelj kao društvo osnovan od strane ... temeljem čl. 29. Zakona o tržištu električne energije te da je dio koncerna ... i sukladno Ugovoru o zakupu i Odluci društva ... od 18. srpnja 2013. legitimiran za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Ni tuženik ne spori da upravo najamninu plaća tužitelju, a što je razvidno iz poslovnih knjiga tužitelja. Potraživanje tužitelja usklađeno je s tržišnom vrijednosti i s načelom jednake vrijednosti činidaba koje je propisano čl. 7. Zakona o obveznim odnosima, a iz dokumentacije dostavljene u spis je razvidno da je do povišenja najamnine došlo sukladno zakonskim normama. Predmetna najamnina predstavlja najniži mogući iznos najamnine za nekretninu na predmetnom području te bi niža najamnina predstavljala povredu načela jednake vrijednosti činidaba propisanog čl. 7. Zakona o obveznim odnosima. Iz navedenog proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano u cijelosti. Razvidno je dakle da je pobijana prvostupanjska presuda proturječna činjeničnom stanju te da nema uporišta u dokazima provedenim u postupku. Slijedom navedenog tužitelj pobija presudu u cijelosti i predlaže uvažiti žalbu i presudu preinačiti odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe u odnosu na aktivnu legitimaciju da u Ugovoru o zakupu između ... i ... nigdje nije naveden predmetni stan koji koristi tuženik. Valjda bi za predmetni stan trebalo sklopiti ugovor o najmu stana te upućuje na Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (čl. 4.) i Zakon o najmu stanova (čl. 4.). Također ističe kako tužitelj s tuženikom nije potpisao nikakav ugovor o najmu odnosno za tu tvrdnju nije predložio nikakav dokaz. Što se tiče visine najma upućuje na Zakon o obveznim odnosima i to čl. 286. naglašavajući kako svaka izmjena visine najamnine, ako nema suglasnosti stranaka, treba biti u pisanom obliku. U protivnom da se može raskinuti ugovor, pojedina strana se može obratiti sudu i slično. To ne može rješavati Uprava krovnog društva svojim aktom. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i obvezati tužitelja na trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
7. Navesti je da je ovaj sud rješenjem od 14. veljače 2022. posl. br. Gž-82/2021-2 ukinuo presudu prvostupanjskog suda posl. br. Povrv-4902/17-24 od 30. listopada 2020. te je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje u dijelu pod toč. II. i III. izreke odnosno u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 30.568,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose te da tužitelju naknadi trošak s time što je u nastavku postupka prvostupanjski sud trebao utvrditi odlučnu činjenicu da li je tužitelj sukladno odredbi čl. 10. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, dalje: ZNS) u pisanom obliku predložio tuženiku izmjenu visine najamnine o kojoj činjenici je ovisila primjena mjerodavne materijalno pravne norme.
8. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.057,14 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznosa od po 121,64 eura kako je to precizirano u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a na ime povišene najamnine stana za razdoblje od travnja 2014. do prosinca 2016.
9. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u ponovnom postupku odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem kako je utvrđeno da je tužitelj sukladno odredbama čl. 10. ZNS pisanim putem povećao najamninu, dok tuženik nije dokazao da bi postupio sukladno odredbi čl. 11. st. 2. istog Zakona ako je smatrao da ista nije ispravno obračunata jer iz njegova prigovora od 3. listopada 2013. slijedi da je Odluku o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu ... (dalje: Odluka) zaprimio i podnio prigovor. Međutim, osnovanim ocjenjuje prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da rezultati dokaznog postupka ne potvrđuju da bi temeljem Ugovora o zakupu od 10. prosinca 2002. predmetni Ugovor o najmu bio prenesen na tužitelja sukladno čl. 145. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), pa kako tužitelj nije vlasnik predmetnog stana niti je stranka Ugovora o najmu već je vlasnik i najmodavac druga pravna osoba tužitelj nije legitimiran tražiti isplatu sporne najamnine.
10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se ocjenjuje žalbeni razlog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primijene materijalnog prava.
11. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je između ..., kao zakupodavca, i ..., kao zakupca, 10. prosinca 2002. sklopljen Ugovor o zakupu broj 3 prema kojem Ugovoru je predmet zakupa dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina koja se 30. lipnja 2002. nalazila u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju. Također iz tog Ugovora slijedi da se popis imovine nalazi u prilogu koji je sastavni dio tog Ugovora,
- da je između ... i tuženika sklopljen, temeljem ZNS, 29. siječnja 2003. Ugovor o najmu stana u [adresa], kojim je ugovoreno da se najmoprimac obvezuje plaćati najamninu u iznosu od 270,00 kuna počevši od 1. veljače 2003. s time da se u skladu s čl. 10. ZNS ta najamnina ne može mijenjati prije isteka roka od jedne godine,
- da je Uprava društva ... 18. srpnja 2013. donijela Odluku kojom se usklađuje iznos najamnina za stanove u svom vlasništvu na razinu prosječnih slobodno ugovorenih najamnina u istom naselju odnosno županiji, a sukladno ZNS odnosno Odluku o izmjenama i dopunama navedene Odluke od 25. srpnja 2013. povećan je iznos slobodno ugovorene najamnine za svaki pojedini stan za 75% iznosa koji je Porezna uprava koristila kao poreznu osnovicu za utvrđivanje porezne obveze i izračun primitaka u naravi te
- da je ... 27. kolovoza 2013. (list spisa 69) uputila dopis prema kojem se ima „u roku od 15 dana predložiti najmoprimcima pisanim putem izmjena visine najamnine (čl. 10. Zakona o najmu stanova), a sukladno gore navedenim Odlukama.
12. Odredbom čl. 10. st. 2. ZNS određeno je da nakon navedenog roka (slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine čl. 10. st. 1. ZNS), svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine, a da pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz st. 1. tog članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.
13. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda navedena Odluka nema značaj pisanog prijedloga o izmjeni visine najamnine jer je vlasnik stana, a što nije ovdje tužitelj, donio jednostranu odluku o povećanju iste suprotno citiranoj odredbi čl. 10. ZNS.
14. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, navedeno je da prema sadržaju Ugovora o zakupu popis imovine koja je bila predmet zakupa predstavlja sastavni dio tog Ugovora, međutim, tužitelj u prilog svojih tvrdnji kako se i predmetni stan nalazio u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju – nije dostavio popis istog.
14.1. Dakle, ne proizlazi da je predmetni stan u najmu tuženika predmet sklopljenog Ugovora o zakupu, a niti je tužitelj naknadno stekao pravo vlasništva na predmetu zakupa tako da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati isplatu povećane najamnine.
16. Slijedom navedenog žalbeni navod kako je nesporno da je tužitelj kao društvo osnovan od strane ... te da je dio koncerna ..., nije od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke, kao niti žalbeni navodi kojima žalitelj ukazuje da je potraživanje tužitelja usklađeno s tržišnom vrijednosti i sa načelom jednake vrijednosti činidaba odnosno da tuženik najamninu plaća tužitelju.
17. Osim toga navesti je da navedenim prigovorima žalitelj nije postigao uspjeh niti u parničnim postupcima koje je tužitelj vodio protiv tuženika u odlukama poslovni br. Gž- 1017/2021-3 Županijskog suda u Rijeci od 16. studenog 2022. odnosno Županijskog suda u Zagrebu poslovni br. Gž-3273/16-2 od 17. travnja 2018.
18. Slijedom svega navedenog neosnovanom se ukazuje žalba tužitelja radi čega je istu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I izreke, kao i u dijelu pod toč. II i III izreke s obzirom da se odluka o trošku pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), tako da je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. istog Zakona odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
19. Odluka o trošku povodom zahtjeva za naknadu troška sastava odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP budući da nastali trošak nije bio nužan za vođenje parnice.
U Zadru 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica