1

Poslovni broj:14 P-596/2023

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari  tužiteljice N. K. (OIB: …), J. B., J. B., zastupana po ZOU D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika M. K. (OIB: …), Ž., M., punomoćniku N. H., odvjetniku iz ZOU N. H. i D. R. iz K., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 12. rujna 2023., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi, 15. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pok. M. K., rođene R., kćer A., predstavljaju nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. J., a koje se sastoje od kčbr. … kuća br. …, garaža i gospodarska zgrada i dvorište od 1895 m2 , te upisane u zk.ul. broj … k.o. J., a koje se sastoje od kčbr. …. oranica pod l. od 3381 m2 i to u ½ dijela, što je tuženik K. M., OIB: …, M., M., N. dužan priznati, te dozvoliti da se ista raspravi u njenom ostavinskom postupku.

Tuženiku K. M. , OIB: …, M., M., nalaže se platež tužiteljici N. K., OIB … , iz J. B. , troškova ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. “

 

II.              Nalaže se tužiteljici N. K.,OIB: …, J. B., J. B., da tuženiku M. K., OIB: …, Ž., M., naknadi parnični trošak u iznosu od 3.047,19  EUR/22.959,05 kn sa zz kamatama tekućim od dana 15. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj (sada pok.) J. K. u tužbi navodi da je pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak iza pok. I. K. i M. K. (roditelji stranaka) koji postupak je prekinut rješenjem ovoga suda broj O…, a nasljednik ovdje tužitelj J. K. upućen na parnicu protiv I. K. radi utvrđenja da kuća br. .., garaža, gospodarska zgrada i dvorište sagrađeni na kčbr. … iz zk. ul. … k.o. J. predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja I. K. i M. K.. Nadalje navodi da je predmetna nekretnina u zk. upisana kao vlasništvo tuženika (sada pok.) I. K. temeljem darovnog ugovora koji je tuženik zaključio s ostaviteljem I. K. 10. veljače 1988. godine, a tuženik je upisan kao vlasnik 1990. Navodi da je istim darovnim ugovorom tuženiku darovana i kčbr. …oranica i također upisana kao vlasništvo tuženika.

Nadalje navodi da su predmetne nekretnine zajedničkim radom stekli ostavitelji I. i M. K. za trajanja bračne zajednice, da su nekretnine isti kupili zajednički 1972. od A. G., i to za vrijeme trajanja braka, i predstavljaju bračnu stečevinu, da je i predmetna kuća koja je sagrađena na kčbr. ….sagrađena za vrijeme trajanja braka i predstavlja njihovu bračnu stečevinu jer su nekretnine pok. M. i I. K. stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice od sredstava koja potječu od njihovog rada.

Navodi da tuženiku, koji je sin I. i M. K. nije moglo biti nepoznato da su predmetne nekretnine bračna stečevina njegovih roditelja pa nije mogao u dobroj vjeri steći vlasništvo predmetnih nekretnina od pok, oca I. K,. obzirom su nekretnine bile zajedničko vlasništvo roditelja pa tako i pok. M. k. sukladno odredbi čl. 271 Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78 i dr.) te je za vrijeme spornog darovanja 1988. na snazi bila odredba čl. 277. st. 1. ZBPO koja je izrijekom zabranjivala pojedinom bračnom drugu da raspolaže zajedničkom imovinom bračnih drugova s posljedicom ništavosti takvog raspolaganja, pa da stoga pok. otac stranaka I. K. nije mogao ugovorom o darovanju od 10. 2. 1988. prenijeti više prava nego što je sam imao odnosno nije mogao tuženiku I. K. prenijeti udio pok. majke M. K. pa je prema tome pok. M. K. ostala suvlasnik na predmetnim nekretninama u ½ dijela pa je ugovor o darovanju u tom dijelu bez učinka pri čemu se na tuženika ne mogu primijeniti pravna pravila o poštenom stjecatelju obzirom je isto bilo poznato da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njegovih roditelja. Predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da ostavinsku imovinu iza pok. M. K. predstavljaju nekretnine kčbr. …. iz zk. ul. … k.o. J. te kčbr. … oranica iz zk. ul. … k.o. J. i to u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se iste rasprave u ostavinskom postupku.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik (sada pok.) I. K. da priznaje da je temeljem darovnog ugovora sklopljenog 10. 2. 1988. pok. otac stranaka I. k. darovao tuženiku predmetne kčbr. …i …k.o. J. Navodi da je pred Općinskim sudom u K. u predmetu broj: P…. sklopljena nagodba 23. 3. 1979. godine između pok. oca stranaka I. K. i tužitelja J. K. a kojom nagodbom je pok. otac dao tužitelju gradilište a prema sadašnjem zk upisu radi se o kčbr. …oranica i kčbr…. oranica, te je na tim nekretninama tužitelj sagradio kuću a uz to je otac stranaka tužitelju dao i iznos od tadašnjih 60.000,00 din što bi prema današnjoj vrijednosti bilo oko 15.000,00 eura, a iz točke 5. Nagodbe proizlazi da se navedenim nekretninama i novčanom isplatom tužitelj smatrao namirenim za života u nasljednoj imovini pa je doslovno konstatirano: "Odričem se bilo kakvog daljnjeg potraživanja u odnosu na imovinu mog oca". da se tom izjavom tužitelj nedvojbeno odrekao potraživanja ne samo prema imovini oca stranaka nego i prema imovini majke, da je tužitelj nedvojbeno u trenutku potpisivanja nagodbe znao da je imovina stečena tijekom braka njegovih roditelja i logički je zaključiti da se time odrekao ostavinske imovine prema bilo kojem od roditelja.

Nadalje navodi da je nakon toga otac stranaka sačinio ugovor o darovanju 10. 2. 1988. kojim je tuženiku darovao kčbr. …i…, a u tom ugovoru i naznačeno pravo doživotnog uživanja za korist majke stranaka odnosno sada pok. M. K. Ne osporava da su ove nekretnine predmetne kupljene za vrijeme trajanja braka između pok. roditelja stranaka i da su bile upisane na ime oca stranaka pok. I. K., time da je jedna nekretnina bila kupljena od A. G. a jedna od M. G., da su nakon kupnje predmetnih nekretnina roditelji stranaka počeli na istoj graditi kuću, da je tuženik I. K. sa svojom obitelji živio u toj kući pa je tuženik još za života oca a pogotovo poslije njegove smrti uložio znatnija sredstva u dogradnju kuće i gospodarske zgrade. Navodi da je nesporna činjenica da su sva darovanja vršena s dogovorom a sve u skladu sa sklopljenom nagodbom u predmetu P-…koja je sklopljena 23. 3. 1979. navodi da je tužitelj bio upoznat s darovnim ugovorom od 10. 2. 1988 kojim su tuženiku darovane kčbr. … i kčbr. … k.o. J. i da tužitelj nikada nije prigovarao da bi darovni ugovor tuženika ne bi imao pravnu važnost i nije pobijao taj darovni ugovor iz 1988. odnosno tu pravnu radnju pok. oca a kao je tužitelj smatrao da je oštećen trebao je podnijeti tužbu radi pobijanja darovnog ugovora što je mogao učiniti u roku od 3 godine od njegovog zaključenja. Navodi da nije jasna tvrdnja iz tužbe da tuženik nije bio pošten stjecatelj jer da je istom bilo poznato da nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njegovih roditelja, te bi kraj takvog stava proizlazilo da ni tužitelj nije bio pošteni stjecatelj s svojih nekretnina koje je dobio i da te nekretnine predstavljaju ½ dijela suvlasništvo pok. majke. navodi da je u ostavinskom postupku iza pok. roditelja stranaka broj     O-…provedeno građ. vještačenje i da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je sadašnja vrijednost nekretnina tj. kuće i dvor. mjesta 1.180.000,00 kn te da iz nalaza proizlazi da je tuženik izvršio ulaganje u iznosu od 799.042,43 kn pa proizlazi da su ulaganja tuženika znatno povećala vrijednost kuće i to u omjer preko 3/5 dijela pa da taj dio stoga ne može predstavljati ostavinsku imovinu. Navodi da su inače roditelji živjeli s tuženikom koji ih je u poodmakloj životnoj dobi uzdržavao a da tužitelj nije nikada vodio brigu o roditeljima pa je pok. I. K. sačinio i oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavio tuženiku.

navodi da dakle ne osporava činjenicu da su predmetne parcele kupljene za vrijeme trajanja braka roditelja i da su roditelji stranaka za vrijeme braka gradili kuću, ali je  tuženik svojim sredstvima znatno povećao vrijednost kuće, da je darovanje izvršeno s voljom oca tuženika i majke i da je ugovor o darovanju iz 1988. sklopljen sa znanjem i odobrenjem majke stranaka M. K.. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

 

3.              U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u spis ovoga suda broj:O-…, u spis O-…, u izdvojenu presudu od 2.3.1977. iz poništenog spisa P-…, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. R., J. M., I. R., zatim N. K., te ranijeg tuženika sada pok. I. K.

 

4.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao  u izreci.

5.              Tijekom ovog parničnog postupka umro je tužitelj J. K. (2020.) te je postupak preuzela njegova zakonska nasljednica i supruga N. K. (djelomično rješenje o nasljeđivanju broj O-…od 10. 11. 2020.- str. 70 spisa). Tijekom postupka umro je i tuženik I- I. K. (2019.) te je postupak preuzeo kao novi tuženik M. K., kao slijednik i upisani vlasnik predmetnih nekretnina temeljem darovnog ugovora sklopljenim 18. 4. 2018. sa pok. tuženikom I. K. (zk izvadci na st. 64 i 65 spisa).

 

6.              Obzirom na promjenu stranaka tužiteljica je podneskom od 21. 10. 2020. i uskladila tužbeni zahtjev tako da je naznačila novu tužiteljicu i novog tuženika.

 

7.              Prvobitne stranke, tužitelj sada pok. J. K. i tuženik sada pok. I. K. su bili braća, a njihovi roditelji su sada pok. I. i M. K.

 

8.              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da kčbr. …kuća br…., garaža, . gospodarska zgrada i dvorište od 527 čhv iz zk. ul. …k.o. J. te kčbr…oranica iz zk. ul. …k.o. J., čine ostavinsku imovinu pok. majke prvobitnih stranka M. K. u ½ dijela, a svoj zahtjev temelji na činjeničnom opisu da navede nekretnine, koje su upisane u zemljišnim knjigama na prvobitnog tuženika I.-I. K. temeljem Darovnog ugovora zaključenog 1988. s ocem sada pok. I. K.,  predstavljaju bračnu stečevinu majke M. K. jer su te nekretnine stečene u braku roditelja stranka M. i I. K., te da stoga otac I. nije mogao Darovnim ugovorom iz 1988. u cijelosti raspolagati predmetnim nekretninama tj. nije mogao raspolagati s ½ dijela supruge M.

 

9.              Prvobitni tužitelj J. K. je rješenjem od 15. ožujka 2016. koje je donijeto u ostavinskom postupku ovoga suda broj: O-…, a koji ostavinski postupak se vodi iza pok. roditelja I. i M. K., upućen na parnicu protiv svog brata sada pok I.-I. K. radi utvrđenja da su kuća br…., garaža i gospodarska zgrada i dvorište sagrađeni na kčbr. …upisane u zkul. …k.o. J., predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice M. K. i njenog supruga I. K. svakog u ½ dijela, i čini ostavinsku imovinu ostaviteljice u ½ dijela.

 

10.              Inače predmetna kčbr…kuća br…., garaža i gospodarska zgrada i dvorište od 527 čhv je upisana u zkul…. (zk. izvadak na str. 14 spisa), time da da je kuća br. …ranije bila upisana kao kuća br…., odnosno ta kčbr. …je ranije bila upisana u zkul. …k.o. Jurovo kao kuća br. …garaža, gospodarska zgrada i dvoriše od 527 čhv, a proizlazi iz povijesnog zk. izvatka na str. 5 do 12 spisa.

 

10.              Nesporno je da se radi o (predmetnoj) kući u M., Ž., sada upisana kao kuća br…..

 

11.              U postupku je utvrđeno i nije sporno:

             

- da su sada pok. I. K. (koji je umro 29. 10. 1996.) i sada pok. M. K. (koja je umrla 24. 1. 2015.) bili bračni drugovi, a prvobitne stranke tj. J. K. (tužitelj) i I.-I. K. (tuženik) njihovi sinovi i zakonski nasljednici

 

-da je otac stranka sada pok. I. K. Darovnim ugovorom od 10. 2. 1988. (str. 15 i 16 spisa, te str. 19 ostavinskog spisa) svom sinu prvobitno tuženiku I.-I. K. darovao predmetne kčbr. …i …tada upisane u zk. ul. …k.o. J. te je u tom Darovnom ugovoru još navedeo da na tim česticama ima podignutu visoko prizemnu stambenu zgradu veličine 11x10 m sa štalom, sjenikom i garažom te da daruje i zemljište i kuću i sve navedeno, time da traži da se u zemljišnim knjigama uknjiži pravo doživotnog uživanja na nekretninama za korist njega kao darodavca i njegove supruge M. K.,

 

-da je taj Darovni ugovor iz 1988. proveden u zemljišnim knjigama 12. 3. 1990., te su predmetne nekretnine temeljem darovnog ugovora uknjižene kao vlasništvo prvobitnog tuženika I. – I. K. (povijesni zk. izvadak na str. 5-13 spisa)

 

-da je prethodno tom darovanju iz 1988., u predmetu ovoga suda broj: P-…koji je vođen po tužbi ovdje tužitelja prvobitnog J. K. protiv oca I. K., zaključena sudska nagodba na zapisniku od 23. ožujak 1979. kojom nagodbom je otac I. dao svom sinu J. gradilište u površini od 700 čhv koje predstavlja dio kčbr. …i … k.o. J. za izgradnju stambene zgrade te još isplatu u iznosu od 60.000,00 tadašnjih din koji iznos se otac I. obvezao sinu J. isplatiti do 1. 5. 1979., te suglasnost da se izvede mjernik na lice mjesta koji će izvršiti izmjeru gradilišta i sačiniti nacrt (sudska nagodba na str. 35 do 36 spisa).

 

-nesporno je da je  nakon te Nagodbe zaključen i Darovni ugovor od 17. 4. 1980. kojim otac I. K. sinu J. K. (prvobitni tužitelj) daruje, nedvojbeno nakon provedene parcelacije po nagodbi,  čestice …i …iz zk. ul. …k.o. J. (Darovni ugovor na str. 42 ostavinskog spisa).

 

12.              Iz sadržaja Nagodbe od 23. ožujka 1979. proizlazi:

-da su se stranke nagodb (dakle otac I. K. i sin (prvobitni tužitelj) J. K.) suglasile da će sin J. zadržati pravo korištenja na jednoj sobi i kuhinji  u kući u Ž. (dakle predmetnoj kući), i garaži, time da će se iseliti najkasnije do 1. 5. 1981.

-da je sin J. dao suglasnost ocu Ivanu da isti može odmah započeti sa dovršavanjem predmetne kuće i garaže i da ga u tome neće smetati

- da se prvobitni tužitelj, sin J., dobivenim gradilištem i isplatom iznosa od 60.000,00 tadašnjih dinara smatra u cijelosti namiren iz zajedničke stečene imovine (točka V. nagodbe).

 

13.              Nadalje nije sporno da su predmetne kčbr. koje su dakle predmet ovog spora i to kčbr. …i …i koje su obuhvaćene Darovnim ugovorom iz 1988. godine, kupljene i stečene za trajanja braka između bračnih drugova I. i M. K., kao i da su nakon stjecanja tih nekretnina odnosno kupnje bračni drugovi i roditelji prvobitnih stranaka I. i M. K. na nekretninama gradili kuću, a što (prvobitni) tuženik i njihov sin I.-I. K. u odgovoru na tužbu nije osporavao.

 

14.              U postupku su saslušani svjedoci  A. R., J. M., I. R., te prvobitni tuženik I.- I. K. te sadašnja tužiteljica N. K. koja je saslušana kao svjedok.

 

14.1.              Svjedokinja A. R. je iskazala da su se još za života oca stranaka (dakle za života sada pokojnog oca I. K.) njegova djeca (dakle prvobitni tuženik i tužitelj) razdijelili tako da je svatko dobio svoj dio pa je tako i  tužitelj J. dobio zemlju da si napravi kuću, da je i tuženik I.-I. živio sa ocem i majkom, dok se tuženik J. odvojio i živio sa svojom obitelji i misli da se odvojio 1988., da su predmetnu kuću najprije izgradili roditelji stranaka, a tuženik (sada pok. I.-I.) je proširio kuću, izgradio krovište i fasadu, da su roditelji stranaka uz kuću izgradili gospodarsku zgradu koja je bila štala a tuženik ju je proširio tu zgradu.

 

14.2.              Svjedok J. M. je iskazao da je često bio u društvu sa ocem stranaka I. K. i da mu je isti u razgovoru znao reći da je svom sinu, tužitelju (J.), dao gradilište i 30.000,00 DEM za materijal i da je time tužitelj (J.) isplaćen a da je to učinio da se sinovi ne bi poslije svađali. Svjedok je nadalje iskazao da je dosta radio na zajedničkoj kući, da ga je za radove na kući isplaćivao otac stranaka, a poslije kad su bili radovi na dvorišnoj zgradi i fasadi to mu je isplaćivao tuženik, da se u dvorištu gradila i garaža i gospodarska zgrada i da je svjedok sudjelovao i u toj izgradnji, misli da se tužitelj iz predmetne kuće iselio oko 1980., a možda i kasnije, a nakon njegovog iseljenja u njegovoj kući su nastavili živjeti roditelji stranaka i tuženik.

 

14.3.              Svjedok I. R. je iskazao da je predmetnu kuću br…., garažu i gospodarsku zgradu u M. gradio otac stranaka I. K., da je u gradnji sudjelovao i tužitelj (J.) ali je on isplaćen iz kuće jer je dobio od oca gradilište, novac i dvije čestice šume, time da svjedok nije bio prisutan tim pregovorima i dogovoru o isplati tužitelja iz predmetne kuće, da je tuženik(I.-I.) ostao živjeti u predmetnoj kući kbr. …s roditeljima I. i M. K., da su tu kuću kbr. … uređivali tuženik (I.-I.) i otac I., da svjedok inače živi 100 do 200 m dalje.

 

14.4.              N. K., supruga prvobitnog tužitelja J. K. i dakle snaha pok. I. i M. K. (a sada je ista tužiteljica u predmetu nakon smrti svog supruga) je iskazala:

- da se njen suprug J., dakle prvobitni tužitelj sa svoji ocem sporio zbog suvlasništva od 1977. godine, da je njen suprug inače rođen 1953,. a od 1970. je radio u Nj. i sve što je uštedio je ulagao u predmetnu kuću u M., da su se ona i suprug vjenčali 1974. i da su u prizemlju kuće uređivali prostorije, da se jednoga dana naljutila majka tužitelja i da su roditelji tužitelja dakle roditelji njenog supruga, odlučili da ih istjeraju van iz kuće, a na što im je njen suprug rekao da će iseliti kada mu vrate uloženi novac u kuću 1h,  i da su onda njen suprug i otac mu vodili međusobne sporove od 1977 do 1979. kada su zaključili sudsku nagodbu i po toj nagodbi se otac obvezao da će njenom suprugu isplatiti uloženi novac koji je njen suprug ulagao u kuću u M., a ona i suprug tj. (prvobitni) tužitelj su se obvezali iseliti iz kuće u roku od 2 godine, a u nagodbi je njenom suprugu pripala kčbr. …i …k.o. J., time da je za života otac još njenom suprugu 1984. darovao tj. dao jedan voćnjak, šumu i oranicu iako o tome nisu nikada sastavili pismeni darovni ugovor ali oni nesmetano uživaju te tri čestice, da su iz predmetne kuće u M., iselili u 9. mjesecu 1981., a u kući su nastavili roditelji stranaka i (prvobitni) tuženik, da zna da je u predmetnoj kući M.tuženik 35 godina, a da li je nešto ulagao u tu kuću za života roditelja da ne zna tko je koliko ulagao.

 

15.              Tuženik sada pok. I. – I. K. je iskazao da je predmetnu kuću 1h, počeo graditi njegov otac I. K., a tuženik ju je nastavio graditi, da je majka M. pomagala prilikom gradnje jer je kuhala hranu za radnike, ali financijski nije sudjelovala u troškovima gradnje jer nije bila zaposlena, da je on, tuženik, vlasnik te kuće od 1988., da zna da je otac s tužiteljem (J.) zaključio nagodbu kod suda i isplatio tužitelja i dao mu zemljište za gradnju kuće i da je tom isplatom otac tužitelja u cijelosti isplatio iz predmetne kuće tako da tužitelj više nema udjela u kući, da je majka M. bila prisutna kada su otac i tužitelj zaključivali nagodbu i da je upravo na njeno inzistiranje tužitelj dobio veći komad zemlje po nagodbi, da je tuženik kuću uređivao 2005. godine i počeo ju je još uređivati 1998.,  otac je umro 1996., a majka 2015.

 

16.              S obzirom na vrijeme stjecanja bračne stečevine primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima NN 11/78, 45/89, i 59/90, dalje: ZBPO kojim je propisano:

-čl. 277. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina,

-čl. 283. zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (st.1.), odnosno jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati svojim udjelom u niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (st.2.).

 

17.              Nema spora da je su vrijeme darovanja iz 1988. predmetne nekretnine bile bračna stečevina i zajednička imovina bračnih drugova M. i I.K., i da je Darovnim ugovorom iz 1988., otac I. raspolagao nekretninama u korist sina I.-I. (prvobitno tuženika), te su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u vrijeme darovanja bile upisane na oca I.

 

18.              Međutim, konkretni slučaj treba sagledati u kontekstu postojećih obiteljskih odnosa obitelji K.u vrijeme spornog darovanja, te prije, a i nakon darovanja.

 

19.              Naime citirana odredba ZBPO znači da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno odnosno da jedan bračni drug može raspolagati udjelom drugog bračnog druga uz njegu suglasnost, kod čega za davanje suglasnosti za raspolaganje zajedničkom imovinom nije zakonom propisana pismena forma, te suglasnost može biti dana izričito, ali i prešutno, te konkludentnim radnjama, i pa i temeljem utvrđene činjenice da se bračni drugi nije protivio raspolaganju niti ga osporavao. (upućuje se odluke VSRH, broj: Rev-2034/1993, Rev-599/06, Rev-122/07, Rev-616/04, Revx-111/15 od 3. svibnja 2017.)

 

20.              Kao što je rečeno bračni drugovi M. i I. K. su imali dvojicu sinova, sin J. (prvobitni tužitelj) se oženio 1974. za suprugu N. (sadašnju tužiteljicu), radio je u N.j, i sa suprugom živio u predmetnoj kući 1h, i prema iskazu supruge N. ulagao financijski u gradnju kuće predmetne kuće 1h, koja u to vrijeme nesporno nije bila još dovršena, a što se zaključuje i iz sadržaja sudske nagodbe iz 1979. U obitelji dolazi do pogoršanja odnosa između roditelja s jedne strane te sina J. i snahe N., s druge strane, što rezultira i vođenjem sudskog spora (P-…) između sina J. i oca I., u kojem sporu dolazi do zaključenja sudske nagodbe 1979. Tom nagodbom sin J. od oca dobiva  dvije čestice-gradilište da si izgradi kuću i da se odvoji od roditelja, te još isplatu iz kuće 1h u iznosu od  60.000 tadašnjih dinara , a što se nedvojbeno zaključuje iz sadržaja nagodbe u kojoj se između ostalog navodi da se sin J. smatra dobivenim gradilištem i  navedenim novčanim iznosom u cijelosti namiren iz zajednički stečene imovine, obvezuje se iz predmetne kuće u Ž. iseliti do 1.5.1981. godine i daje suglasnost ocu I. da otac može započeti s dovršenjem navedene kuće, i garaže.

Da je sin J. isplaćen iz premetne kuće 1h, i da se odvojio od roditelja, zaključuje se i iz iskaza njegove supruge N., da je njen suprug koji je radio u Nj. ulagao u kuću 1h, da su ih roditelji odlučili istjerati iz kuće, da je suprug J. rekao da će iseliti kada mu vrate uloženi novac u kuću 1h,  i da su onda njen suprug i otac mu vodili sudski spor od 1977 do 1979. kada su zaključili sudsku nagodbu i po toj nagodbi se otac obvezao da će njenom suprugu isplatiti uloženi novac koji ulagao u kuću u M.1, a ona i suprug su se obvezali iseliti iz kuće u roku od 2 godine, te su se i iselili u 9 mjesecu 1981., da su dobili od oca još tri čestice (voćnjak, šumu i oranicu)  iako o tome nisu nikada sastavili pismeni darovni ugovor ali nesmetano uživaju te tri čestice.

 

21.              Dakle nesporno je da se sin J. (prvobitni tužitelj) dobivanjem gradilišta od oca I., isplatom tadašnjih 60.000,00 dinara i iseljenjem iz predmetne kuće 1981., a sve sukladno zaključenoj sudskoj nagodbi, odvojio od roditelja. Nesporno je da su u kući ostali živjeti roditelji sa drugim sinom I.- I. (prvobitni tuženik), da su roditelji nastavili s radovima na dovršetku kuće, a 1988. godine je otac I. sa drugim sinom, prvobitnim tuženikom, sačinio sporni darovni ugovor, koji je u zk proveden 1990., te je sin I. nastavio živjeti s roditeljima u kući sve do njihove smrti i dalje, te je i on ulagao u kuću.

 

22.              Također da su se braća J. i I. za života roditelja podijelili tako da je tužitelj J. dobio gradilište i isplatu i odvojio se od roditelja, a drugi sin I. je ostao s roditeljima i da je i on ulagao u kuću potvrdili su i saslušani svjedoci.

 

22.1.Tako je  svjedokinja A. R. u iskazu potvrdila da su se još za života roditelja braća J. i I. razdijelili tako da je svako dobio svoj dio tj. sin J. zemlju da si napravi kuću, a sin I. je ostao živjeti sa ocem i majkom, da su samo kuću i gospodarsku zgradu - štalu, izgradili roditelji dok je tuženik sin Ivo proširivao kuću, izgradio krovište, fasadu i proširio gospodarsku zgradu.

 

22.2.              Svjedok J. M. je potvrdio da mu je otac stranaka I. u razgovoru govorio da je sinu J. dao gradilište i novac za materijal i time ga isplatio, da je to učinio da se braća ne bi svađala poslije, ovaj svjedok je sudjelovao i u gradnji kuće, za radove ga je isplaćivao otac stranaka, a poslije kad su bili radovi na dvorišnoj zgradi i fasadi to mu je plaćao tuženik I.

 

22.3.              Svjedok I. R. je također potvrdio da je sin J. isplaćen iz kuće jer je dobio gradilište, novac i dvije čestice, da je drugi sin tuženik I. ostao živjeti s roditeljima, da su kuću uređivali i otac i sin tj. tuženik.

 

23.              U opisanoj situaciji kada su se za života roditelja braća podijelila na način da je sin J. dobio gradilište i isplatu i odselio sa suprugom N. 1981. iz kuće i odvojio se od roditelja, a drugi sin I. nastavio živjeti sa roditeljima, zaista nije vjerojatno da majka  M. nije znala za zaključenje spornog Darovnog ugovora iz 1988. i da se ne bi suglasila tj. dala suglasnost svom suprugu na zaključenje darovnog ugovora kod čega je tim darovnim ugovorom zadržano pravo i doživotnog uživanja u korist roditelja.

 

23.1.              Naime, iz iskaza snahe, sada tužiteljice N. proizlazi da je došlo do narušenja međuljudskih odnosa između njenog supruga i nje s jedne strane te roditelja (I. i M.) s druge strane, te ista sama u svom iskazu navodi da kada su si ona i suprug J. u prizemlje kuće uređivali prostorije "da se jednog dana naljutila majka" i da su roditelji odlučili istjerati iz kuće, a što je u konačnici i rezultiralo sudskim sporom između oca i sina J. U takvoj situaciji je očito roditeljima pa tako i majci M. bilo u interesu da za svog života riješe imovinske odnose sa sinovima, što je dovelo do zaključenja sudske nagodbe sa sinom J. 1979. a poslije i do spornog Darovnog ugovora 1988. sa drugim sinom I. koji je ostao s njima živjeti.

24.              Sve ovo, dakle slijed događaja, poremećaj  međuljudskih odnosa između roditelja s jedne strane sa sinom J. i snahom s druge strane, vođenje sudskog spora između oca i sina J., zaključenje nagodbe u tom sporu, iseljenje i odvajanje sina J. i supruge mu N.od roditelja, ostanak drugog sina I. s roditeljima i konačno zaključenje Darovnog ugovora 1988., upućuje na to da su roditelji, dakle i otac I. i majka M. rješavali imovinske odnose sa sinovima i da je majka M. s tim bila upoznata i suglasna pa tako i s Darovnim ugovorom iz 1988., te je majka M. i nakon smrti svoga supruga 1996. ostala dalje živjeti sa sinom Ivom sve do svoje smrti 2015.

 

25.              Dakle, ovaj sud nalazi da je otac I. darovanjem iz 1988. predmetnim nekretninama raspolagao u sporazumu i uz suglasnost sa svojom suprugom M., slijedom čega takvo raspolaganje nije ništetno, i slijedom čega predmetne nekretnine ne čine ostavinsku imovinu majke M.

26.              O troškovima postupka.

26.1.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13,70/19), te tuženiku koji je u postupku uspio u cijelosti pripada i trošak postupka.

 

26.2.              Tuženiku pripada trošak sukladno vrijednosti predmeta spora i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, 126/22-bod 1,99 EUR).

 

26.3.              Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

 

-sastava odgovora na tužbu u iznosu  od 497,50 EUR,

-zastupanje na ročištu 12. 12. 2016.  u iznosu od 248,75 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-zastupanje na ročištu 6. 4. 2017. u iznosu od 497,50 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-zastupanje na ročištu 16. 1. 2018. u iznosu od 497,50 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-sastav podneska od 31. 3. 2021. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 8. t.3.)

-zastupanje na ročištu 12. 9. 2023. u iznosu  od 497,50 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 99,50 EUR

 

 

 

 

što je ukupno 2.437,75  EUR, što uvećano za iznos od 609,44 EUR na ime PDV-a čini 3.047,19  EUR/22.959,05 kn

 

U K. 15. studenog 2023.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostavljeno:

1. ZOU D. B. i T. H. iz K.
2. N. H., odvjetnik u K.