Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-964/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, Regionalni ured [adresa], Područna ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po voditeljici PD, dipl. iur., a ona po punomoćniku ZD, zaposleniku tužitelja, protiv tuženica: 1) KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2) ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. ugostiteljskog obrta "[obrt]" iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 636/2019-24 od 23. rujna 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ABC, Regionalni ured [adresa], Područna služba ... i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-636/2019-24 od 23. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da su Ugovori o radu na određeno vrijeme od 26. srpnja 2019. i 27. kolovoza 2019. s početkom rada od 29. srpnja 2019. i 30. kolovoza 2019., a koje su sklopili KD i ČD, ništetni.“
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.«
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude dok o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja radne sposobnosti tuženice pod 1) po specijalistu ginekologije i opstreticije u trenutku sklapanja Ugovora o radu. Smatra kako je radna sposobnost od presudnog značaja za sklapanje Ugovora o radu jer u suprotnom zasnivanje radnog odnosa ima za cilj ostvarivanje prava na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje posla iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit, a time ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
7. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako su Ugovori o radu na određeno vrijeme od 26. srpnja 2019. i 27. kolovoza 2019. (s početkom rada od 29. srpnja 2019. i 30. kolovoza 2019.), a koji su zaključeni između tuženice pod 1) kao radnice i tuženice pod 2) kao poslodavca, ništetni.
9. Iz činjeničnih navoda tužbe te navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da isti tvrdi kako su navedeni Ugovori o radu ništetni zbog toga što su zaključeni isključivo radi toga da bi tuženica pod 1) stekla i koristila pravo na naknadu plaće iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13 i 137/13 – dalje ZOZO) i prava na rodiljni i roditeljski dopust iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17 – dalje ZRRP), a ne zasnivanje radnog odnosa i obavljanje ugovorenog rada iz čega proizlazi da radni odnos nije u skladu sa Zakonom o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) te je posljedično tome riječ o prividnim pravnim poslovima koji sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) nemaju učinka među ugovornim stranama.
10. Prvostupanjski sud je na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrdio da je tuženica pod 1) u vrijeme zaključenja oba Ugovora o radu sa tuženicom pod 2) bila radno sposobna te da iz iskaza saslušanih svjedoka LD, ED, RD i UD proizlazi kako je tuženica pod 1) obavljala rad kao konobarica u poslovnom prostoru tuženice pod 2) za vrijeme trajanja radnog odnosa radi čega prvostupanjski sud zaključuje da su predmetni Ugovori o radu zaključeni sa ciljem obavljanja poslova pomoćne konobarice od strane tuženice pod 1) za vrijeme odsutnosti drugih djelatnica zbog korištenja godišnjeg odmora, a ne sa ciljem ostvarenja prava tuženice pod 1) na naknadu plaće te rodiljni dopust na teret tužitelja. Posljedično tome, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da predmetni Ugovori o radu ne bi bili ništetni zbog eventualne prividnosti budući da je posljedica zaključenja prividnog pravnog posla da isti među ugovornim stranama nema učinka radi čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.
12. U odnosu na žalbeni navod tužitelja kako prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva tužitelja od 22. listopada 2019. (list spisa 12), kao i da nije proveo vještačenje po vještaku specijalistu ginekologije i opstepricije, a čime ukazuje na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odgovoriti je žalitelju kako iz činjenice da je prvostupanjski sud proveo dokaz vještačenjem po vještakinji medicine rada dr. Kamili Latin-Lapaine, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 25. ožujka 2024. (list spisa 55 do 58) te koja je na ročištu od 11. lipnja 2024. (list spisa 68) saslušana, nedvojbeno je zaključiti kako nalaz i mišljenje vještakinje dr. Kamile Latin-Lapaine, kao i njezin iskaz u cijelosti osporavaju nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva od 22. listopada 2019.
13. Nadalje, vještakinja dr. Latin-Lapaine bila je izričita u tome da bi bilo neuobičajeno te malo vjerojatno da je ginekolog primarne zdravstvene zaštite pogriješio kod neutvrđivanja bolovanja, a da u prilog tome govore i uredni nalazi trudnoće na idućim kontrolama 29. srpnja 2019. i 26. kolovoza 2019. sve do kontrole 27. rujna 2019. kada je utvrđena potreba za mirovanjem zbog povišenog krvnog tlaka tuženice pod 1).
14. Posljedično tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je nalaz vještakinje izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke te nije doveden u pitanje prigovorima tužitelja na koje je vještakinja dala jasne i konkretne odgovore pa kako je navedena vještakinja specijalist za područje medicine rada, a u čiji djelokrug vještačenja ulazi procjena radne sposobnosti ispitanika, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku specijalistu ginekologije i opstepricije.
15.Ovo tim više što iz uputnice Liječničkog povjerenstva tužitelja od 22. listopada 2019. proizlazi da je tuženica pod 1) upućena upravo radi provedbe medicinskog vještačenja o utvrđivanju radne sposobnosti u vrijeme zasnivanja radnog odnosa.
16. Kako je vještakinja dr. Latin-Lapaine nedvojbeno navela da su parametri trudnoće nakon kontrole 15. srpnja 2019. bili uredni, kao i na idućoj kontroli 29. srpnja 2019. te su bili uredni sve do kontrole 27. rujna 2019. kada je od strane ginekologa primarne zdravstvene zaštite utvrđena potreba za mirovanjem koji datum (27. rujna 2019.) treba povezati s činjenicom da se radi o periodu nakon drugog sklapanja Ugovora o radu između tuženica.
17. Dakle, takav nalaz i mišljenje dr. Latin-Lapaine u cijelosti pobija nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva tužitelja od 22. listopada 2019. pri čemu valja istaći da iz navedenog nalaza i mišljenja nije niti razvidno koje su specijalizacije bili članovi Liječničkog povjerenstva tužitelja u konkretnom slučaju.
18. Nadalje, čl. 285. st. 1. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.
19. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO).
20. Iz navedenog proizlazi da je prividan onaj ugovor koji je nastao suglasnošću volje ugovornih stranaka da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora, a čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nema.
21. Naime, čl. 7. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
22. Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka LD, ED, RD i UD nedvojbeno proizlazi da je tuženica pod 1) u ljeto prije dvije do tri godine (svjedoci su saslušani 20. srpnja 2022.) radila u caffe baru [obrt] kao konobarica, kao i da je bila sposobna za rad.
23. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženica pod 2) kao poslodavac tuženici pod 1) kao radnici dala posao te da je tuženica pod 1) osobno obavljala preuzeti posao što nedvojbeno upućuje na zaključak da su obje postupile upravo u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZR.
24. Nadalje, iz navoda tužitelja kako tijekom postupka, tako i u žalbi ne proizlazi koji bi to bio prikriveni drugi pravni posao koji bi eventualno vrijedio ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO), već u svojim činjeničnim navodima ističe da je namjera tuženice pod 1) prilikom zasnivanja radnog odnosa 29. srpnja 2019. i 30. kolovoza 2019. bila da ostvari pravo na naknadu plaće te pravo na rodiljni i roditeljski dopust, sve ovo sukladno odredbama ZOZO i ZRRP.
25. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da u situaciji kada je tuženica pod 1) osobno obavljala preuzeti posao prema zaključenim Ugovorima o radu od 29. srpnja 2019. i 30. kolovoza 2019. ista, ukoliko su ispunjene zakonske pretpostavke, može tražiti ostvarenje zakonskih prava koja joj pripadaju po prethodno navedenim propisima pri čemu iz spisa predmeta ne bi proizlazilo da je namjera tuženice pod 1) bila da se zaključi prividan pravni posao kako bi ona na temelju toga ostvarila prava kao trudnica s komplikacijama u trudnoći.
26. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da zbog razloga iz čl. 285. ZOO pravni poslovi ne mogu biti ništetni već isti među ugovornim stranama nemaju učinak, a u prilog čemu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-960/2018 od 15. veljače 2022., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
27. Naime, prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO (kojom odredbom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora). Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo" što tom ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih stranaka za njihov nastanak.
28. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
Zadar, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović
