Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1572/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-623/2017-13 od 23. travnja 2018., dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-623/2017-13 od 23. travnja 2018. u točkama I. i III. izreke.

II. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-33921/16 od 24. lipnja 2016., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 272,43 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. do isplate, dok je točkom II. izreke ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 105,95 kn sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 800,00 kn, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 800,00 kn.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge, niti u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, pa je ovaj sud u skladu sa odredbom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) uzeo da istu pobija samo u točkama I. i III. izreke, obzirom da u tom dijelu nije uspjela u sporu. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu. Valja navesti da je spis povodom žalbe tuženice dostavljen ovome sudu 16. prosinca 2024.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn (sada 1.320,00 EUR), pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona.

6. Predmet spora bio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 378,38 kn sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, za neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor u [adresa], sistemski broj objekta: 05185319, za razdoblje od srpnja do prosinca 2015., koju tražbinu je tuženica nakon utuženja djelomično podmirila uplatom 2. kolovoza 2016. iznosa od 127,05 kn (kojom je podmirila dospjele zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 21,10 kn i dio glavnice u iznosu od 105,95), pa preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. siječnja 2018. tužitelj traži isplatu nepodmirenog iznosa od 272,43 kn (sada 36,16 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. do isplate, te naknadu troškova postupka.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je ovršenica protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-33921/16 od 24. lipnja 2016., kojim je određena predložena ovrha, podnijela prigovor u kojem je navela da u cijelosti osporava potraživanje ovrhovoditelja, tvrdeći da je utuženi iznos djelomično plaćen, a protivi se i visini troškova ovršnog postupka te predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

8. Stoga je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-623/2017-3 od 18. srpnja 2017., stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Nakon provedenog postupka, u kojem je uvidom u podatke iz matične evidencije- opće podatke o objektu, u matičnu evidenciju-podatke o naknadama i u pregled obveznika na objektu utvrdio da se kao vlasnik stana od 54,09 m2 u [adresa], u evidencijama tužitelja vodi tuženica, koja je i u predmetnim računima označena kao obveznik plaćanja, između ostalog i odvoza komunalnog otpada na navedenoj adresi, zatim da iz izvatka iz poslovnih knjiga od 24. lipnja 2016. i preslike predmetnih računa za razdoblje od srpnja do prosinca 2015. proizlazi da je u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu dugovanje tuženice iznosilo ukupno 378,38 kn, međutim obzirom na nespornu okolnost da je tuženica 2. kolovoza 2016. djelomično podmirila tražbinu tužitelja u iznosu od 127,05 kn (kojim je podmirena dospjela zatezna kamata na glavnicu u iznosu od 21,10 kn i dio glavnice u iznosu od 105,95 kn), nakon čega tužitelj potražuje isplatu nepodmirenog dijela glavnice u iznosu od 272,43 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. do isplate, u odnosu na koju tražbinu tuženica nije dokazala da bi ju podmirila, pozivajući se na odredbu čl. 20. st. 5. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, 68/18), sukladno kojoj je vlasnik nekretnine obveznik plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, te čl. 2. Pravilnika tužitelja o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada od 21. veljače 2008., sukladno kojem tužitelj naknadu za uslugu odvoza komunalnog otpada u konkretnom slučaju obračunava uzimajući u obzir stambenu površinu u vlasništvu tuženice od 54,09 m2, prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 272,43 kn (sada 36,16 EUR) sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2016. do isplate, dok ga je u preostalom (podmirenom) dijelu ukinuo.

10. U žalbi tuženica, osporavajući dugovanje u iznosu od 272,43 kn sa zatraženim zateznim kamatama, navodi da je 26. travnja 2018. od tužitelja zatražila podatak o knjigovodstvenom stanju, te nakon što joj je proslijeđena kartica da je utvrdila da su njezine uplate po osnovi dugovanja iz 2015. za isporučenu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada knjižene na konto „Trošak dostave, Odvjetnički trošak, Trošak bilježnika“. Stoga da je očito da je tužitelj 22. siječnja 2018. izvršio nedozvoljeno i zakonski neprihvatljivo preknjižavanje uplata, a sve s ciljem prikrivanja stvarnog stanja kupca. Nakon telefonskog upita i zahtjeva za obrazloženjem da je stigao novi e-mail, prema kojem se u „novom“ knjigovodstvenom stanju uplate vraćaju na glavnicu, ali samo djelomično, odnosno uplatu od 14. ožujka 2016. da su preknjižili sa zaduženjem od 22. siječnja 2018., uplatu od 15. svibnja 2016. sa zaduženjem od 22. siječnja 2018. i tako redom, dok uplate iznosa od 200,00 kn od 6. listopada 2016. i iznosa od 97,00 kn od 25. studenog 2016. nigdje u kartici nisu evidentirane, kao ni uplata od 15. lipnja 2016. Stoga ističe da je tužitelj uplate knjižio kako je htio, mimo zakona i propisa, a ona da prema njemu nema dugovanje ni za 2015. ni za 2016., što je vidljivo iz priloženih dokaza.

11. U svezi žalbenih navoda tuženice valja reći da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, te uzimati u obzir žalbene navode činjenične naravi, a osim toga prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

12. Dakle, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Naime, uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tuženica obveznica plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada na adresi [adresa], za koju uslugu je u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu dugovala iznos od 378,38 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, da je tijekom postupka 2. kolovoza 2016. djelomično podmirila tražbinu u iznosu od 127,05 kn (i to dospjelu zateznu kamatu na glavnicu u iznosu od 21,10 kn i dio glavnice u iznosu od 105,95 kn), te da nije dokazala podmirenje preostalog dijela utužene tražbine u iznosu od 272,43 kn, neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tuženice kojima osporava postojanja predmetnog dugovanja u iznosu od 272,43 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. do isplate.

13.1. Žalba tuženice zapravo se svodi na činjenične tvrdnje o tome da njezine uplate nisu evidentirane, odnosno da su pogrešno knjižene, koje tvrdnje, kao i dokumentacija koju je priložila žalbi, predstavljaju nove činjenice i nove dokaze, koje, kao što je to naprijed navedeno, ne može iznositi u žalbi. Od te dokumentacije tuženica je u spis pravovremeno (uz podnesak od 19. siječnja 2018.) dostavila samo naloge o uplatama, međutim, podaci i opisi plaćanja iz tih naloga - „dug“ odnosno „opomena za dug do 06/2016“ i prema ocjeni ovog suda ne dokazuju da je tim uplatama podmirila preostali dio utužene tražbine, dok druge dokaze na spornu okolnost podmirenja ostatka tražbine nije predlagala.

14. Kako iznesenim žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi, kako u odnosu na točku I. izreke, tako i u odnosu na točku III. izreke koja se odnosi na odluku o troškovima postupka, koja je donesena pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 158. st. 1. ZPP-a jer je tuženica dijelu zahtjeva udovoljila nakon pokretanja postupka, a u ostalom dijelu izgubila spor, te glede vrste i visine troškova pravilnom primjenom odredaba čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) te čl. 3. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11, 112/12, 114/12), pa je kao takva u cijelosti pravilna i zakonita.

15. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

Varaždin, 23. travnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško