Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-156/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Čoviću, odvjetniku u Budimir & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Pn-605/2020 od 8. prosinca 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Pn-605/2020 od 8. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SŠ koji glasi: "I. Tuženiku se nalaže da kroz petnaest dana isplati tužiteljici sa naslova naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II. Tuženiku se nalaže da kroz petnaest dana isplati tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

II. Dužna je tužiteljica SŠ u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženome HŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura / 9.375,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je pobijana presuda paušalna, manjkava, nejasna te nedovoljno obrazložena, da su izneseni razlozi proturječni sami sebi i sadržaju isprava i iskaza danim u postupku, odnosno tvrdi da presuda ne sadrži razloge o tome na koji način je sud utvrdio činjenično stanje analizom kojih dokaza, zbog čega smatra da se ne može ispitati. Na opisani način tužiteljica je iznijela bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da su žalbene tvrdnje tužiteljice neosnovane. Sud je u obrazloženju pobijane presude jasno naveo nesporne i sporne činjenice u ovom postupku, a također analizirao je sadržaj provedenih dokaza i to kako stranačkih iskaza, tako i pismenih dokaza, pregledanih spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1235/2019, spisa istoga suda broj P-4544/2019 te K-632/2019, nakon čega je jasno naveo svoje činjenične zaključke kao i materijalno pravo koje je potrebno primijeniti tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Sud utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 20.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti koju trpi uslijed objave sadržaja na društvenoj mreži "facebook.com" 15. lipnja 2019.

7. Kao nespornu činjenicu među strankama sud utvrđuje da je tuženik na internet stranici društvene mreže "facebook.com", i to na službenoj stranici Općine Nerežišća čiji je načelnik, javno objavio slijedeći sadržaj: "Naša vrijedna doseljenica po n-ti put u akciji oštećenja javnog dobra koje su platili svi stanovnici Općine Neržišća. Obzirom da ovo postaje cirkus imam i poruku za cijenjenu gospođu: "Vajat će vam nabaviti višje skale."

7.1. Sud utvrđuje da je tijekom postupka sporno među strankama bilo je li tuženik objavom takvog sadržaja nanio neimovinsku štetu tužiteljici povredom prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, a čija snaga i intenzitet opravdavaju satisfakciju dosudom novčane naknade neimovinske štete.

7.2. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da između tužiteljice i tuženika kao načelnika Općine Nerežišća, već od 2017. postoji netrpeljiv odnos zbog nerazriješenog problema postavljene javne rasvjete u neposrednoj blizini kuće u kojoj stanuje tužiteljica. Takav nastali odnos obilježen je težnjom tužiteljice da takvu rasvjetu, koja ju prema njezinom subjektivnom doživljaju onemogućava u svakodnevnom funkcioniranju, ukloni ili barem minimalizira, te postupanjem tuženika kao načelnika Općine Nerežišća, da takav problem tužiteljice i riješi. Sud utvrđuje, prije svega analizom iskaza stranaka, da je odnos stranaka kulminirao upravo objavom predmetnog sadržaja na Facebook stranici od strane tuženika, a zbog koje objave sadržaja tužiteljica drži da joj je povrijeđeno pravo osobnosti.

7.3. Ocjenjujući iskaz tužiteljice u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) sud zaključuje da tužiteljica nije doživjela iznimno jake napade na zaštićena dobra, kao što su ugled i čast, kao ni duševne boli većeg intenziteta, a u kojim slučajevima bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade. Sud utvrđuje da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu, iako navodi da su joj se zbog sadržaja izjave koju je tuženik iznio javno na društvenoj mreži mještani počeli izrugivati, i to na način da su joj dovikivali "vajat će vam višje skale" te da su u komentarima ispod objave ljudi postavljali pitanje je li ona izbjeglica s obzirom na izjavu tuženika da je doseljenica, ali nije istaknula niti konkretizira je li zbog takve reakcije ljudi pretrpjela psihičku traumu i u čemu se ona manifestira. I sama tužiteljica u svom iskazu navodila je da joj tuženik takvom objavom ne može nanijeti nikakve psihičke boli, iz čega sud zaključuje da je tužiteljica osoba čvrstog psihosocijalnog stanja pa izjave sadržaja kakve je objavio tuženik kod nje ni ne mogu dovesti do stvaranja duševnih boli zbog pretrpljenih neugodnosti u svojoj okolini. Također, iako je tužiteljica u svom iskazu navodila da je pretrpjela povredu ugleda i časti objavom predmetnog sadržaja, budući da je ona ugledna liječnica u Splitu, onkologinja, s puno pacijenata na Braču, nije u tom dijelu konkretizirala u čemu se sastoje posljedice takve povrede. Upravo suprotno, iz komentara osoba iznesenih ispod predmetne objave sud utvrđuje da su komentari bili pozitivni u odnosu na tužiteljicu te da je većina ljudi stala u obranu tužiteljice, a kako je to i sama tužiteljica navela u svojoj tužbi, zbog čega se, po ocjeni suda prvog stupnja, ne može stvoriti zaključak da je o tužiteljici zbog predmetne objave stvoreno loše mišljenje po pitanju njezinog liječničkog ugleda i časti u sredini u kojoj živi. Sud prvog stupnja iznosi shvaćanje da je dostojanstvo čovjeka temeljeno osobno pravo, a sastavni element tog prava je čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled kao uvažavanje od drugih u društvu, pri čemu u tom kontekstu sadržaj izjave koju je tuženik iznio javno, na društvenoj mreži, na stranici općine čiji je stanovnik i tužiteljica, s objavljenom slikom iste, zasigurno može stvoriti ne samo kod tužiteljice, već kod svake osobe, bila ona akademski građanin ili ne, nelagodu te osjećaj posramljenosti te ju izložiti raznim komentarima i neugodnim situacijama. Međutim, sud smatra da se naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti – povrede ugleda i časti, samo iznimno priznaje i to onda kada se radi o izuzetno teškoj povredi tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol. Navedeno znači da svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade jer će sud sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Po ocjeni suda tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja u smislu članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, ničim nije dokazala da je predmetna objava tuženika na bilo kakav način utjecala na njezinu svakodnevnicu, a niti je navedeno isticala, kao i da je zbog navedenog imala ikakve teže neugodnosti ili probleme u svojoj okolini, da je doživjela stres, traumu, strah, odnosno, da je zbog predmetne objave kod iste došlo do izuzetno jake povrede časti i ugleda koja je po svom intenzitetu, prilikama sredine u kojoj živi kod nje izazvalo osobito intenzivne duševne boli koje bi opravdavale dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz kojeg razloga sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, zbog čega ga je odbio.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

9. Tužiteljica u bitnome osporava zaključak suda prvog stupnja da povreda prava osobnosti nije takvog intenziteta koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknade. Pri tome ističe da se radi o posprdnom tekstu o tužiteljici, a da je tuženik kao javna osoba nastupao s pozicije moći te da je to trebalo cijeniti kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva. Također ističe u žalbi da je tuženik neistinito naveo da je tužiteljica oštetila javno dobro koje su platili svi stanovnici Općine Nerežišća.

9.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknuti žalbenih razloga po ocjeni ovog suda žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane. Objava na Facebook stranici Općine Nerežišća mogla je izazvati nelagodu kod tužiteljice, međutim i po ocjeni ovog suda ne radi se o takvoj objavi koja bi teško narušila ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice zbog koje bi imala pravo na dosuđenje pravične novčane naknade. Kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva potrebno je utvrditi kakve je posljedice imala konkretna objava. Kako je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je tužiteljica trebala dokazati u ovom postupku da je sporna objava kod nje stvorila neugodnosti u smislu da je njezina okolina negativno reagirala te da je zbog toga ona trpjela duševne boli, a sud je utvrdio da su ispod objave spornog teksta komentari osoba koje su ih napisale bili pretežno pozitivni za tužiteljicu, a negativni za tuženika, te da je i sama tužiteljica u svojem iskazu navela se da njoj tuženik ne može nanijeti nikakve psihičke boli jer je ona akademski građanin, „persona“ i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti za dosudu pravične novčane naknade jer objava, koja možda nije bila sasvim primjerena za načelnika općine, nije mogla kod tužiteljice izazvati takve posljedice zbog kojih bi joj trebalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a. Kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ona popela na ljestve te zalijepila svijetlo sivom trakom i pošpricala ga sprejom, kako bi na takav način smanjila svjetlo te da joj je u tom trenutku prišao komunalni radar koji se je našao na mjestu na kojem je tužiteljica to radila i slikao ju mobitelom, proizlazi da su neosnovane žalbene tvrdnje tužiteljice da je neistinit navod u objavi da je oštećivala javno dobro.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković