Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1246/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-30/2023-47 od 9. kolovoza 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
II. Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-30/2023-47 od 9. kolovoza 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio da su Ugovor o kreditu broj 156-114/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 20. lipnja 2006. i Aneks uz Ugovor o kreditu broj 156-114/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 6. veljače 2016., sklopljeni između tužiteljice HM kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, ništetni te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe na temelju takvog Ugovora i Aneksa Ugovora o kreditu. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.851,97 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, kako je to specificirano. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.910,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.069,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.
2. Protiv dijela točke I. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica 26. kolovoza 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 21. kolovoza 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbene zahtjeve tužiteljice te ju obveže na naknadu parničnog troška i troškova žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu tužiteljice podnio je tuženik 20. rujna 2024., u kojem osporava navode žalbe tužiteljice u cijelosti i predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba tužiteljice je nedopuštena, dok je žalba tuženika osnovana.
6. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je tražila da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj 156-114/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je zaključen 20. lipnja 2006. i Aneks uz Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen 6. veljače 2016., te da svaka ugovorna strana vrati drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe na temelju takvog Ugovora i Aneksa Ugovora o kreditu. Ukoliko prvostupanjski sud ne prihvati takav tužbeni zahtjev, tada temeljem članka 188. stavak 2. ZPP-a postavlja tužbeni zahtjev da joj tuženik isplati iznos od 10.851,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano, te da joj isplati iznos od 2.910,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.
6.1. Prvostupanjski sud je usvojio prvo postavljeni tužbeni zahtjev, ali i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
6.2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv usvojenog tužbenog zahtjeva u točki I. izreke pobijane odluke i to u dijelu u kojem nije utvrđen ukupan iznos kojeg je tužiteljica platila tuženiku po predmetnom kreditu iznad iznosa odobrenog kredita. Drugim riječima, žali se na izostanak novčanog iznosa koji bi joj tuženik trebao vratiti temeljem ništetnih Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneksa Ugovora o kreditu od 6. veljače 2016., a koji iznos je trebao biti naveden u točki I. izreke.
6.3. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev upravo onako kako ga je tužiteljica i postavila pa tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe. Kako njezinu žalbu nije odbacio prvostupanjski sud, to ju je odbacio ovaj sud primjenom članka 367. stavak 1. u svezi sa člankom 358. stavak 3. ZPP-a.
7. Tužiteljica je svoju tužbu temeljila na tvrdnji da je u cijelosti ništetan Ugovor o kreditu kojeg je ona kao korisnik kredita zaključila s prednikom tuženika 20. lipnja 2006. jer je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je u istom vremenskom razdoblju prednik tuženika ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u kojoj je glavnica vezana za CHF te odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke, to da dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006., ali i Aneksa Ugovora o kreditu koji je zaključen 6. veljače 2016. na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK/15).
7.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer da zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika i zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF nije ništetan cijeli Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006., te da je zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu od 6. veljače 2016. postignut novi sporazum s retroaktivnim učinkom, pa Aneks Ugovora o kreditu ne može biti ništetan. Istaknut je i prigovor zastare.
7.2. Između stranaka je nesporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao davatelj kredita 20. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu kao stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita i da je namjena kredita bila za kupovinu stana. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 3,88% dekurzivno godišnje, kredit je zaključen na 20 godina i otplaćuje se u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 471,35 CHF obračunat po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Isto tako, nesporno je da je ugovoreno kako je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta.
7.3. Nakon što je stupio na snagu ZID ZPK/15 zaključen je Aneks uz Ugovor o kreditu broj 156-114/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine s danom 6. veljače 2016. te je navedenim Aneksom izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve na dan 30. rujna 2015.
7.4. Prvostupanjski sud je saslušao kao svjedoke javnog bilježnika Ivana Malekovića, koji je solemnizirao Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006., iz čijeg iskaza utvrđuje da su stranke bile upoznate sa sadržajem Ugovora, saslušao je svjedoka UM, zaposlenika prednika tuženika, iz čijeg iskaza proizlazi da klijenti banke nisu znali mehanizme na koji način će se vršiti promjena kamatne stope, a u odnosu na valutnu klauzulu da su klijenti banke upozoravani da kredit u CHF ima veću mogućnosti promjene tečaja u odnosu na kunu te da je euro u tom smislu stabilniji. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je kredit podigla za kupnju stana u [adresa], da taj stan koristi za vlastito stanovanje, a da joj prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nisu bili objašnjeni parametri i metode promjene kamatne stope, dok joj je valuta u CHF prikazana kao najpovoljnija.
7.5. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare jer da se kod stjecanja bez osnove radi o petogodišnjem roku zastare koji je počeo teći od 14. lipnja 2018. pa je tužba podnesena na vrijeme.
7.6. Tužiteljica da ima status potrošača jer je kredit podignut za kupnju stana. Tužiteljica da je dokazala da nije bila upoznata s parametrima i metodama za promjenu kamatne stope tijekom otplate kredita, odnosno da nije primila valjanu obavijest vezano uz valutu CHF pa nije mogla donijeti valjanu odluku zbog čega su predmetni Ugovori ništetni. Visina potraživanja da je dokazana knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na temelju jasno danog zadatka vještaku. Negativne razlike u mjesečnim anuitetima da su neznatne te da u odnosu na te razlike tuženik nije stavio prijebojni zahtjev.
7.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za plaćeni predujam vještačenja.
8. U svojoj žalbi tuženik prije svega ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a, te bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6., 11. i 12. ZPP-a.
8.1. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a tuženik vidi u činjenici da je prvostupanjski sud odlučivao o eventualnom tužbenom zahtjevu, o kojem može odlučivati samo ukoliko odbije prvo postavljeni tužbeni zahtjev, a što prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji nije učinio. Usvajajući i osnovni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da je prvostupanjski sud ujedno navedenu odluku učinio nejasnom, a niti je u tom pogledu dao bilo kakvo obrazloženje pa je na taj način počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer je usvajajući eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prekoračio tužbeni zahtjev. Nadalje, bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a da postoji i zbog toga što prvostupanjski sud nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg je utvrdio ništetnim Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneks uz Ugovor o kreditu od 6. veljače 2016., zbog čega navedenu odluku nije moguće ispitati. Nadalje, da nedostaju razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nije saslušao financijskog vještaka kako bi otklonio prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje, već je suprotno tome konstatirano da tuženik nije imao financijskih prigovora iako to ne odgovara stvarnom stanju spisa. Bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a da je učinjena na način da je tuženiku onemogućeno raspravljanje iz razloga što je on tijekom postupka predlagao i vještačenje na okolnost ispravnosti provedene konverzije, a koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud nije usvojio, a pored toga nije dao niti razloge zbog čega taj dokazni prijedlog nije prihvaćen.
8.2. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a. Tužiteljica je, a što i nije sporno, a ona to ističe i u svojoj žalbi protiv pobijane odluke, postavila tužbeni zahtjev na način da je kao osnovni tužbeni zahtjev tražila utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneksa uz Ugovor o kreditu od 6. veljače 2016., a temeljem toga i utvrđenje da je svaka strana dužna vratiti ono što je primila do dana podnošenja tužbe na temelju ništetnog Ugovora i Aneksa Ugovora o kreditu, dok je tužbeni zahtjev na isplatu postavljen kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a čini sud ako u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Člankom 188. stavak 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije postupio na navedeni način, već je prihvatio i prvi tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te nije dao razloge zbog čega je to učinio, čime je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8.3. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, prvostupanjski sud nije počinio zbog toga što nije usvojio prijedlog tuženika u odnosu na predmet vještačenja, ali je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije dao razloge zbog čega smatra da nije u ovakvoj vrsti spora potrebno utvrditi je li konverzija kredita provedena sukladno ZID ZPK/15, obzirom da je to bitno za donošenje odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, a kojeg je prvostupanjski sud, kao što je već naprijed rečeno, iz nepoznatih razloga usvojio pored toga što je usvojio i osnovni tužbeni zahtjev.
8.4. Cjelokupna odluka prvostupanjskog suda opterećena je bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud nabraja koje dokaze je proveo, ukratko reproducira iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice te sadržaj odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača i na kojim pravnim shvaćanjima iznesenim u tim odlukama je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud s pozivom na navedene odluke zaključuje da su ništetni i Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneks tog Ugovora od 6. veljače 2016., a da pri tome ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg bi navedeni Ugovori bili ništetni u cijelosti.
8.5. Isto tako, prvostupanjski sud ne navodi što je utvrđeno financijskim vještačenjem, a niti je točno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i da su navedeni prigovori otklonjeni. Isto tako, zadatak vještačenja nije jasno određen, već je sam vještak iz načina na koji mu je postavljen vještački zadatak zaključio što je njegova obveza. Tužiteljici se dosuđuje i iznos od 2.910,37 eura, za koji iznos prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje pa i nije jasno na što se taj novčani iznos odnosi.
9. Kako je, dakle, prvostupanjska presuda u cijelosti opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, istu nije bilo moguće ispitati zbog čega je žalba tuženika usvojena u cijelosti i ukinuta pobijana presuda primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. Tuženik je osporavao i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, osobito u odnosu na provedeno vještačenje, ali isto tako i pravilnost primjene materijalnog prava na koje se prvostupanjski sud i nije pozvao u svojoj odluci, ali o tim žalbenim razlozima ovaj sud u ovoj odluci nije odlučivao zbog počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede, te će za novu odluku koju će donijeti o tužbenim zahtjevima tužiteljice, a kako su oni postavljeni, dati jasne i određene razloge. Pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu da tužbeni zahtjev kako je on postavljen u točki I. izreke nije određen, jer se ne zna koje bi to iznose stranke trebale vratiti jedna drugoj u situaciji da se utvrde ništetnima i Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneks uz taj Ugovor od 6. veljače 2016. u cijelosti, pa je potrebno pozvati tužiteljicu u smislu članka 109. ZPP-a da određeno navede povrat kojeg iznosa ona traži ukoliko sud usvoji takav njezin tužbeni zahtjev. Ukoliko usvoji taj tužbeni zahtjev, tada prvostupanjski sud neće odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu na isplatu, već će o istom odlučivati samo ukoliko ne usvoji prvo postavljeni tužbeni zahtjev.
11.1. Nadalje, prvostupanjski sud će vještaku postaviti točno određen zadatak iz kojeg će biti jasno, u slučaju utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. i Aneksa uz taj Ugovor, koji iznos je tuženik dužan vratiti tužiteljici, odnosno tužiteljica tuženiku, a ukoliko ne usvoji takav tužbeni zahtjev, tada će zatražiti od vještaka da se jasno izjasni je li konverzija provedena sukladno ZID ZPK/15, koliki je iznos prilikom konverzije priznat tužiteljici kao preplata temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF, te će u slučaju prigovora stranaka razjasniti usmenim saslušanjem vještaka navedene prigovore.
11.2. U novoj odluci dat će jasne i određene razloge zbog čega smatra da je na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača moguće utvrditi ništetnim Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. i njegov Aneks u cijelosti, a ne samo djelomično u odnosu na Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006., te zbog čega obzirom na to da je Aneks uz Ugovor o kreditu od 6. veljače 2016. zaključen uz suglasnost tužiteljice i na temelju ZID ZPK/15 prema kojemu je tuženik bio dužan tužiteljici ponuditi konverziju Ugovora, isti smatra ništetnim bilo u cijelosti, bilo u pojedinim njegovim dijelovima.
11.3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud mora navesti činjenice koje je utvrdio, dokaze kojima je utvrdio određene činjenice koje su bitne za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari, mora izvršiti analizu svakog pojedinačno izvedenog dokaza i svih dokaza u njihovoj cjelokupnosti, a nije dovoljno za valjano i jasno obrazloženje samo pobrojati dokaze koji su provedeni. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke svakom tko čita takvu odluku mora biti jasno na temelju kojih činjenica i primjenom kojih propisa je prvostupanjski sud došao do zaključaka koji su bitni za donošenje odluke o glavnoj stvari, odnosno na temelju i zbog čega je odbio prigovore koje je iznio tuženik. Donoseći novu odluku o glavnoj stvari, donijet će i novu odluku o naknadi parničnog troška.
Koprivnica, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
