REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-595/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Marko Benčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv 1. tuženice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-115/2022-2 od 14. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenoga 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-115/2022-2 od 14. veljače 2023. u dijelu pod toč. I.I., III., VI. i VIII. izreke i sudi:

Nalaže se drugotuženiku PG solidarno s prvotuženicom DG isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 89.313,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja iznosi 2,5% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koju je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu solidarno s prvotuženicom DG naknadi troškove parničnog postupka od 19.009,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenoga 2021. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja iznosi 2,5% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se drugotuženiku PG naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 5.710,81 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev prvotuženice DG i drugotuženika PG za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se 2. tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Zagrebačke banke d.d. u dijelu kojim predlaže naložiti 1. tuženici DG solidarno s 2. tuženikom PG isplatiti tužitelju iznos od 89.313,30 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim predlaže naložiti 1. tuženici DG isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d., iznos od 10.262,54 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se 2. tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, parnični trošak u iznosu od 143.230,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenoga 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti 1. tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 41.428,75 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu u iznosu od 45.271,25 kn."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se 2. tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. II. izreke i sudi:

„Nalaže se 1. tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se 1. tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, iznos od 10.262,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. III. izreke i odlučuje:

Odbija se kao zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na 2. tuženika koji glasi:

„Nalaže se 2. tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, parnični trošak u iznosu od 143.230,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. IV. izreke i odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženice za naknadu troškova parničnog postupka koji glasi:

„Nalaže se tužitelju Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti 1. tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 41.428,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

V Nalaže se 1. tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, parnični trošak u iznosu od 19.009,89 eura/143.230,00 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.498,54 eura/41.428,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII Nalaže se 1. tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.208,60 eura/16.640,63 kune u roku od 15 dana.

VIII Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.549,11 eura/11.671,83 kune u roku od 15 dana."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2941/2023-2 od 15. studenoga 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika PG zbog pravnih pitanja koja glase:

"Ima li opunomoćenik klijenta banke, kojeg je klijent banke opunomoćio za raspolaganje novčanim sredstvima po svom tekućem deviznom računu, pravo zadržati novčane iznose koje je podigao na bankomatu, ako se utvrdi da je banka zbog greške u svom sustavu za te transakcije teretila devizni račun klijenta za višestruko manje iznose nego što je trebala?

Ne odgovara li u takvoj situaciji opunomoćenik klijenta banke solidarno s klijentom banke za iznose razlike za koje račun klijenta banke nije terećen? Nije li i opunomoćenik po računu, kao osoba koja je podizala novac na bankomatima, stekao bez osnove razliku za koju devizni račun vlasnika računa nije terećen?

Nije li i opunomoćenik, za transakcije koje je sam poduzeo, u obvezi vratiti banci stečeno bez osnove po tim transakcijama, pored vlasnika računa?

Isključuje li primjena instituta stjecanja bez osnove, kao izvanugovornog oblika odgovornosti, primjenu ugovorne odredbe odnosno odredbe općih uvjeta koji su dio ugovornog odnosa, koja govori o solidarnoj odgovornosti vlasnika računa i opunomoćenika za transakcije koje je poduzeo opunomoćenik?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude u toč. I.I. tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u pobijanom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu. Tužitelj je zatražio trošak revizijskog postupka.

5. Tuženici su odgovorili na reviziju, time da su zatražili naknadu troška istog.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 89.313,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i to solidarno od 1. i 2. tuženika, a koji iznos da su tuženici stekli bez osnove na ime tečajne razlike u valuti Angole (kvanza) koju je tužitelj pogrešno obračunavao na iznose koje je 2. tuženik podizao na bankomatima u Angoli kao punomoćnik prvotuženice po njezinom deviznom računu, time da od prvotuženice zahtijeva još i isplatu 10.262,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 1. tuženica sklopila s tužiteljem Ugovor o usluzi banke 1 za sve od 17. travnja 2009. i Ugovor o usluzi banke 1 za sve od 7. rujna 2011., temeljem kojih ugovora je 1. tuženici otvoren tekući devizni račun,

- da je 1. tuženica za raspolaganje novčanim sredstvima po tekućem deviznom računu broj 3228074435 opunomoćila 2. tuženika (svog supruga) 7. kolovoza 2010., kao i osobu imena DGPM **.**.2012., što je razvidno i iz ovlaštenja za raspolaganje sredstvima na računu od 7. kolovoza 2010. i 11. travnja 2012.,

- da su opunomoćenici po računu i to 2. tuženik, te DGPM podizali novac po navedenom računu 1. tuženice temeljem Visa Electron kartice te da je novac podizan u Republici Angoli,

- da je iz izvatka iz izvještaja broj 062/2012 unutarnje revizije tužitelja od 21. prosinca 2012. utvrđeno kako je u razdoblju od 20. srpnja 2007. do 20. srpnja 2012. od strane 26 klijenata obavljeno 11.555 transakcija u valuti Angole koje su obračunate i u knjigama tužitelja evidentirane po nepripadajućem tečaju, što je rezultiralo financijskim gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000,00 EUR,

- da iz istog izvatka proizlazi kako je 2. tuženik kao klijent banke s povezanim osobama, između kojih je u citiranom izvatku navedena i 1. tuženica, provedenim transakcijama doveo do gubitka za tužitelja u iznosu od 413.787,29 EUR,

- da je na temelju iskaza svjedoka UG i ZG, utvrđeno kako je kod tužitelja došlo do pogreške jer je na tečajnoj listi po šifrom 973 bio zaveden klirinški dolar, čiji je tečaj naspram kune nekoliko puta manji od tečaja kvanze, odnosno za 3,23 puta,

- da greškom tužitelja nije izvršena blokada za navedenu šifru za fizičke osobe,

- da je tužitelj navedeno otkrio tek po izvršenoj internoj reviziji, a nakon dojave direktorice iz poslovnice u Crikvenici koja je otkrila da je knjigovodstveni račun u minusu,

- da je po provedenoj internoj reviziji izvršena blokada šifre 973,

- da je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno kako je od strane 2. tuženika kao punomoćnika po deviznom računu 1. tuženice izvršeno ukupno 1.048 transakcija podizanja gotovine na bankomatima u Angoli u razdoblju od 27. kolovoza 2010. do 24. veljače 2012., da je ukupan iznos podignut tim transakcijama iznosio 17.399.000,00 kvanzi za što je devizni račun terećen s ukupno 46.265,09 EUR, da je od strane drugog opunomoćenika PGPM izvršeno ukupno 119 transakcija podizanja gotovine na bankomatima u Angoli u razdoblju od 22. travnja 2012. do 19. lipnja 2012., čime je ukupno podignuti iznos 1.870.000,00 kvanzi, za što je devizni račun tužene terećen s ukupno 5.003,71 EUR,

- da je vještak nadalje utvrdio kako je prilikom preračuna u svim transakcijama primjenjivan tečaj od 0,01975 kvanza za 1 kunu, a uvidom u podatke koje prikuplja i objavljuje Hrvatska narodna banka vještak je utvrdio tečajeve koji su bili važeći u pojedinim mjesecima predmetnog razdoblja te navodi nadalje da tužitelj nije primjenjivao ispravan tečaj za preračun, već je primjenjivao tečaj koji je bio otprilike tri puta manji od stvarnog tečaja i na taj način je došlo do pogreške u terećenju predmetnog deviznog računa – terećen je s manjim iznosom od onog koji je trebao biti,

- da je devizni račun 1. tuženice terećen s manjim iznosom od onog za koji je trebao biti terećen i to za iznos od ukupno 99.575,84 EUR,

- da je tužitelj konačno tužbeni zahtjev postavio u skladu s nalazom vještaka da je tužitelj teretio račun 1. tuženice za iznos manji u odnosu na ispravan izračun za iznos od 99.575,84 EUR (od čega se iznos od 89.313,30 EUR odnosi na transakcije učinjene karticom 2. tuženika, a iznos od 10.262,54 EUR na transakcije učinjene karticom PGPM).

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je na strani 2.tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) te da je 2.tuženik primjenom nepripadajućeg tečaja stekao korist u visini iznosa za koji je bio terećen račun 1.tuženice da je preračun izvršen primjenom ispravnog tečaja. Zbog navedenog prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao 2.tuženika na isplatu iznosa od 89.313,30 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, dok je u odnosu na 1.tuženicu tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da je uslijed pogreške tužitelja doista došlo do stjecanja bez osnove, ali isključivo na strani 2.tuženika koji je podizao novac na bankomatima u Angoli, da 1.tuženica nikad nije bila u Angoli niti je tamo podizala novac na bankomatima, da je pogreškom tužitelja došlo do neosnovanog prijelaza imovine tužitelja u imovinu 2.tuženika, a ne i u imovinu 1.tuženice.

11. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je stava da u situaciji kada je zbog pogreške tužitelja račun 1.tuženice koja je vlasnica istog, terećen za manji iznos od stvarnog, da je upravo 1.tuženica stekla utuženi iznos bez osnove, a ne 2.tuženik (opunomoćenik po tom računu) koji je novac podizao s računa 1.tuženice. Naime, drugostupanjski sud navodi da samim podizanjem novca od strane

2.tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na strani 2.tuženika, a kako je to pogrešno zaključio sud prvog stupnja. Stoga je sud drugog stupnja preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika prihvaćen, te je u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbio, dok je prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu kojim je obvezana 1.tuženica isplatiti tužitelju utuženi iznos s pripadajućom kamatom i u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbio.

12. Tužitelj u reviziji navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da 2.tuženik nije stekao bez osnove utuženi iznos. Ističe se da je 1.tuženica, kao vlasnica računa stekla korist jer je njezin devizni račun terećen u trostruko manjim iznosima po nepripadajućem tečaju, a za što nije bilo osnove, pa da nije odlučno je li to učinjeno od strane 1.tuženicima ili njezinog opunomoćenika budući da sve predstavlja korist. Još se u reviziji ističe da za stvorene obveze po spornim transakcijama odgovara po opunomoćeniku (2.tuženik) solidarno s korisnicom računa (1.tuženicom).

13. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda da 2.tuženik nije stekao bez osnove iznos koji potražuje tužitelj.

14. U činjenično i pravno podudarnim predmetima ovoga suda broj Rev 9/20-2 od 16. siječnja 2024. i Rev 795/2022-3 od 12. lipnja 2024. zauzeto je u bitnom shvaćanje da tuženici i to vlasnica (korisnica) računa i njezin opunomoćenik po tom računu solidarno odgovaraju tužitelju banci za iznos novca za koji je manje terećen njen račun od stvarnog iznosa koji je opunomoćenik podigao s računa jer ih okolnost da je došlo do greške banke ne ovlašćuje da zadrže ono što su stekli bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO, dok se u pogledu solidarne odgovornosti tuženika ovaj sud poziva na toč. 3. i 4. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (banke) po transakcijskim računima potrošača.

15. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, odgovori na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija glase:

Opunomoćenik klijenta banke kojeg je klijent banke opunomoćio za raspolaganje novčanim sredstvima po svom tekućem deviznom računu, nema pravo zadržati novčane iznose koje je podigao na bankomatu, ako se utvrdi da je banka zbog greške u svom sustavu za te transakcije teretila devizni račun klijenta za višestruko manje iznose nego što je trebala.

U takvoj situaciji opunomoćenik klijenta banke solidarno s klijentom banke odgovara za iznose razlike za koje račun klijenta banke nije terećen.

Opunomoćenik po računu, kao osoba koja je podizala novac na bankomatima, stekla je bez osnove razliku za koju devizni račun vlasnika računa nije terećen. Opunomoćenik, za transakcije koje je sam poduzeo, u obvezi je vratiti banci stečeno bez osnove po tim transakcijama pored vlasnika računa.

16. Odgovarajući na posljednje pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, treba reći, da u pravilu primjena instituta stjecanja bez osnove, kao izvanugovornog oblika odgovornosti, isključuje primjenu ugovornih odredbi, međutim u okolnostima konkretnog slučaja kada je došlo do stjecanja bez osnove i na strani 1.tuženice – korisnice računa i 2.tuženika - opunomoćenika po tom računu, nije moguće isključiti primjenu toč. 3.II., 4. Općih uvjeta poslovanja tužitelja po transakcijskim računima potrošača koja glasi: "Opunomoćenik odgovara banci za raspolaganja na računu koja su poduzeta vlastitim radnjama solidarno s korisnikom računa."

17. U tom smislu i ovaj sud u Rev 795/2022-3 od 12. lipnja 2024. u toč. 14. obrazloženja.

18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP riješeno je kao u toč. I. izreke.

19. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP (toč. II. izreke). Tužitelju je dosuđen trošak prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu 2.523,75 EUR, trošak revizije u istom iznosu, te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije 663,61 EUR (ukupno 5.710,81 EUR), time da zatraženi trošak sudske pristojbe na reviziju nije priznat u skladu s napomenom iz Tbr. 3. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 53/19) iz koje proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (toč. III. izreke).

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa