Poslovni broj: Usž-1601/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Sinovčić, odvjetnik iz Zagreba, Cernička ulica 50, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 6040/2023-8 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-6040/2023-8 od 4. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/23- 01/534, urbroj: 566-01/11-23-2 od 27. listopada 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: 112-02/23-02/249, urbroj: 511-01-157-23-7 od 7. rujna 2023. kojim je tužitelj raspoređen s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu varaždinsku, Interventnu jedinicu policije, na radno mjesto policijski službenik interventne policije.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi opširno izlaže obrazloženje prvostupanjske presude. Poziva se na članak 92. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima te smatra da su u konkretnom slučaju ostale nerazjašnjene odlučne činjenice vezane uz opravdanost postojanja nedostataka na strani tužitelja vezane za vođenje i zapovijedanje interventnom grupom, sve u korelaciji sa primarnom ocjenom, iskustvom, pohvalama i kompetencijama tužitelja u dosadašnjem radu na mjesto vođe interventne grupe. Prigovara što prvostupanjski sud nije proveo saslušanje zapovjednika interventne policije koji je dao očitovanje o tužitelju, a koje je bilo osnova za postupanje čelnika tijela te donošenje rješenja o raspoređivanju tužitelja na radno mjesto. Smatra da očitovanje zapovjednika predstavlja proizvoljnu subjektivnu procjenu. Navodi da je svoj rad obavljao stručno i s maksimalnom profesionalnošću te da na njegov rad nije bilo prigovora. Sud nije uzeo u obzir da je unatoč smanjenju broja radnih mjesta u Interventnoj policiji PU varaždinske ostalo radno mjesto „vođa grupe interventne policije“ na koje je tužitelj mogao biti naknadno raspoređen te za koje je imao ispunjene sve zakonske i obrazovne uvjete. Ističe da nije propisano da je preraspodjela ispod razine osobnog zvanja dopuštena i u situacijama kada u sistematizaciji postoji drugo odgovarajuće radno mjesto iste razine na koje službenik može biti raspoređen sukladno svojim kvalifikacijama, stoga smatra da je takvim postupanjem diskriminiran te da je trebao biti raspoređen na radno mjesto „vođa grupe interventne policije“. Smatra da je pogrešno primijenjena odredbe članka 64. stavka 2. Zakona o policiji te se poziva na članak 31. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ističe da unatoč tome što je bio ocijenjen sa ocjenom „uspješan“ te u 2021. godini za svoj rad dobio pohvalu Policijske uprave varaždinske, sud kao relevantnim uzima u obzir subjektivnu procjenu zapovjednika, a nije proveo dokaz saslušanjem zapovjednika. Predlaže da Sud usvoji žalbu u cijelosti. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u Policijskoj upravi varaždinskoj, interventnoj policiji bio raspoređen na radno mjesto vođa interventne grupe. Potom je temeljem Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 7/22) donesen Pravilnik o unutarnjem redu od 25. ožujka 2022. kojim je radno mjesto tužitelja (vođa interventne grupe) ustrojeno, ali izmijenjenog naziva vođa grupe interventne policije, kojim se poslovi radnog mjesta vođe interventne grupe obavljaju u širem opsegu, ali s jednim izvršiteljem manje te kojim je proširen djelokrug poslova Interventne policije.
8. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga, izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Prvostupanjski je sud polazeći od činjenice da je došlo do ustrojstvenih promjena na način da je radno mjesto vođa interventne grupe na kojem je tužitelj prethodno bio raspoređen smanjeno za jednog izvršitelja prihvatio da se u takvom slučaju čelnik tijela mogao osloniti na očitovanje zapovjednika Interventne policije koji je neposredno upoznat s radom tužitelja. Polazeći od očitovanja zapovjednika koji je smatrao upitnima tužiteljeve sposobnosti rukovođenja i vođenja grupe te da nije bilo mogućnosti rasporeda na radno mjesto koje odgovara onome na koje je bio prethodno raspoređen, tužitelj je raspoređen na radno mjesto policijski službenik interventne policije, za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.
10. Odredba članka 63. stavka 1. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19) između ostalog propisuje da se raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen.
11. Prema članku 64. stavku 2. Zakona o policiji policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. istog Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.
12. Dakle, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, te navedene zakonske odredbe, ovaj Sud nalazi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se tužitelj mogao rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Naime, obzirom da se jedan od prethodnih izvršitelja neimovino morao rasporediti na drugo radno mjesto te je dana ocjena o upitnosti tužiteljeve sposobnosti rukovođenja u kritičnim trenucima, a uzimajući u obzir da nije bilo odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, zbog čega se tužitelja moglo rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog u smislu odredbe članka 64. stavka 2. Zakona o policiji, kako je to pravilno utvrđeno rješenjem tuženika, što je prvostupanjski sud osnovano potvrdio.
13. Prigovori tužitelja da je ranije uspješno obavljao poslove, bio nagrađivan ne dovodi u pitanje zakonitost rasporeda budući da je isti proveden u okviru organizacijske promjene kojom je smanjen broj izvršitelja. U takvoj situaciji, procjena nadređenog o upitnim tužiteljevim sposobnostima rukovođenja i vođenja grupe, predstavlja odlučujući kriterij za raspored na drugo radno mjesto.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo saslušanje zapovjednika interventne policije, ističe se da sud prema odredbi članka 49. Zakona o upravnim sporovima slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te je stoga saslušanje zapovjednika pravilno ocijenio nepotrebnim jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno iz dostavljenog očitovanja zapovjednika.
15. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
16. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
17. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
