REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1238/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-561/2021-3 od 29. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4266/2019-24 od 10. veljače 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačava se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-561/2021-3 od 29. lipnja 2022. u pobijanom dijelu u kojem je preinačeni dio točka II. prvostupanjske presude za iznos od 31,85 EUR-a te se sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4266/2019-24 od 10. veljače 2021.u dijelu točke II. izreke za iznos od 31,85 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama

- na iznos od 5,56 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. listopada 2005.

- na iznos od 7,26 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. studenoga 2005.

- na iznos od 8,27 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. prosinca 2005.

- na iznos od 6,72 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. siječnja 2006.

- na iznos od 2,18 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. veljače 2006.

- na iznos od 1,51 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. svibnja 2006.

- na iznos od 0,35 EUR-a sa zateznim kamatama od počev od 15. lipnja 2006.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i trošak sudske pristojbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe čl.1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 28. srpnja 2005. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u točki I. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 11.539,75 EUR-a/86.946,28 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki III. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu koji se odnosi na odluke banke o promjeni kamatne stope. U točki IV. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 2.550,37 EUR-a/19.215,77 kn zajedno sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki V. naloženo je tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.714,05 EUR-a/20.449,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. veljače 2021. do isplate. U točki VI. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 0,27 EUR-a/2,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. veljače 2021. do isplate. U točki VII. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe. U točki II. djelomično je uvažena žalba tuženika, a djelomično je odbijena kao neosnovana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4266/2019-24 od 10. veljače 2021. te je pod a) preinačena u dijelu pod točkom II. izreke na način da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 31,85 EUR-a /239,97 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, pod b) potvrđena je u preostalom dijelu točke II. izreke te točke I., III. i IV. izreke u cijelosti. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3513/2023-2 od 22. studenoga 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

„Da li zastara restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora ili ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi počinje teći prvog dana nakon utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi?

Počinje li zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe ( sukladno Rev-2245/17) i za one pojedinačne restitucijske zahtjeve od čijeg je dospijeća do pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protekao opći zastarni rok od pet godina, te da li je odbijanje zahtjeva za isplatu tih pojedinačnih restitucijskih zahtjeva zbog zastare u pojedinačnim parničnim postupcima za isplatu u suprotnosti s Objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare Vrhovnog suda od 31. siječnja 2022.?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a.). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu s osnove valutne klauzule za iznos od 31,85 EUR-a sa zateznim kamatama. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje te za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju je podnesen. Tuženik traži trošak za sastav odgovora na reviziju i trošak sudske pristojbe.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio kreditu tužiteljici u iznosu od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz redovnu kamatnu stopu od 4,50% godišnje, promjenjivu s rokom otplate od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja

9. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. Tužitelj je u tužbi na ime preplaćenih iznosa na ime valutne klauzule potraživao isplatu iznosa od 11.539,75 EUR-a/86.946,28 kn za razdoblje od 15. listopada 2005. 15. svibnja 2019.

11.1. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem je ocijenio prigovor zastare djelomično osnovanim, uzimajući u obzir da je do prekida zastare došlo 4. travnja 2012., te da se radi o općem zastarnom roku od pet godina, pa su potraživanja tužiteljice glede zahtjeva s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na isplate (31,85 EUR-a) dospjele prije 1. travnja 2007. zastarjela.

12. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. nisu uzajamno proturječna, naprotiv međusobno se podupiru i dopunjavaju. Presuda u predmetu Rev- 2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl.131. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007, kako je izmijenjen- ZZP/07) tužbu definiranu čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, kako je izmijenjen – ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ Odgovor na ovo pitanje glasi: Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe… Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/17). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Ako je ništetnost ustanovljena , kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

13. Time je dan odgovor na postavljeno pitanje.

14. Stoga je na temelju odredbe čl.395.st.1. ZPP-a valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženika te potvrditi dio točke II. prvostupanjske presude za iznos od 31,85 EUR-a sa zateznim kamatama te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

15. Nakon preinačenja pobijane presude, uspjeh stranaka je u parnici neznatno izmijenjen, zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odluka o troškovima postupka nije mijenjana.

16. S obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude i to prema Tbr.10. toč.6. u vezi s Tbr. 7. toč. 1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) tužiteljica potražuje nagradu za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije 50,00 EUR-a i sastav revizije u iznosu od 50,00 EUR-a, što uz PDV od 25% iznosi 125,00 EUR-a. Obzirom je tužiteljica uspjela u revizijskom stupnju postupka, dosuđen joj je trošak u iznosu od 125,00 EUR-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju odbijen, jer takav trošak nije bio neophodan za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek