REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-993/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. za izvođenje svih vrsta građevinskih radova, Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, kojeg zastupa punomoćnica Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-466/21 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-466/21 od 14. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, da isplati tužitelju ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, iznos od 1.223.594,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu je tuženik dužan na iznos od 1.223.594,82 EUR platiti zakonske zatezne kamate preko stope dosuđene u točki 1. izreke ove presude.

II. Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, da tužitelju ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, naknadi trošak postupka u iznosu od 221.139,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu je tuženik dužan naknaditi i daljnji trošak u iznosu od 131.767,62 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-466/21 od 14. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka.

1.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik izvršenom radnjom dostave banci zahtjeva za plaćanje iz predmetne bankovne garancije stekao korist u visini utuženog iznosa jer mu je taj iznos prebačen na njegov žiro-račun, međutim tužitelju, neovisno o tome da se radi o imovini banke, kao posljedica te tuženikove radnje, isti iznos nije naplaćen s računa, tužitelj nije podmirio dug ili iznos koji potražuje ovom tužbom krajnjem vjerovniku Zagrebačke banke ZTB Gradanja d.o.o. to tužitelju imovina nije umanjena. Prema ocjeni suda, tuženik je neosnovano stekao korist od dobivenog novčanog iznosa naplaćenog po garanciji jer je neosnovano banci podnio zahtjev za isplatom po toj garanciji, i to za iznos od 1.366.671,09 EUR / 10.297.183,40 kn, ali imovina tužitelja nije umanjena jer tužitelj nije predmetnu tražbinu podmirio krajnjem vjerovniku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Tužitelj presudu u točki I. i II. izreke pobija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da uvaži ovu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu i rješenjem predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te obveže tuženika da naknadi trošak tužitelju sukladno troškovniku predanom na raspravi 20. prosinca 2024., kao i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana i predlaže da ovaj sud pobijanu presudu potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga utvrđenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri donošenju presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.330.290,45 EUR / 10.023.073,40 kn jer je tuženik, bez osnove naplatio navedeni iznos od Zagrebačke banke d.d. s osnove bankarske garancije koju mu je predao tužitelj kao jamstvo za dobro izvršenje posla u garantnom periodu i bankarske garancije broj 1304006693.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora broj 05-1 l-G-81022/13, za izvođenje radova na izgradnji stambeno poslovne građevine iz programa društveno poticane stanogradnje na lokaciji Klara u Zagrebu. Nije sporno da su postojali nedostaci. Nije sporno niti da je FINA izvršila osnovu za plaćanje po bankarskoj garanciji u korist tuženika 22. svibnja 2018. u iznosu od 1.362.094,81 EUR / 10.262.703,40 kn. Nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-175/20 od 11. ožujka 2021. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe za tužitelja kao dužnika. Nije sporno da je Zagrebačka banka d.d. u cijelosti isplaćenog iznosa tražbinu prijavila u predstečajni postupka u kojem je tražbina u cijelosti priznata. Nije sporan ustup tražbine po osnovi bankarske garancije broj 1304006693 Zagrebačke banke d.d. na društvo DDM INVEST III AK, te dalje na ZTB Gradnja d.o.o. kao krajnjeg vjerovnika.

8. Sporno je jesu li u vrijeme aktiviranja bankarske garancije od strane tuženika postojali nedostaci za koje bi bio odgovoran tužitelj i kolika je vrijednost takvih nedostataka pa vezano uz to je li tuženik neopravdano stekao iznos od 1.330.290,45 EIR / 10.023.073,40 kn koji je banka isplatila tuženiku na temelju garancije za dobro izvršenje posla. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja tj. je li tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu izvršenu po osnovu Garancije odnosno s time u vezi sporno je je li tužitelj podmirio tražbinu krajnjem vjerovniku ili pravnom sljedniku Zagrebačke banke ZTB Gradnja d.o.o. čiju isplatu zahtijeva od tuženika.

9. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, čl. 1111. st. 2. istog Zakona pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema stavku 3. istoga članka ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik 4. srpnja 2013. zaključili Ugovor broj 05-1 l-G-81022/13, za izvođenje radova na izgradnji stambeno poslovne građevine iz programa društveno poticane stanogradnje na lokaciji Klara u Zagrebu, time da je prema čl. 13. Ugovora, po završetku izgradnje tužitelj bio dužan dostaviti garanciju za garantni period, time da je 8. prosinca 2015. Zagrebačka banka d.d. izdala Garanciju broj 1304006693 na iznos od 10.297.183,40 kn s rokom valjanosti do 8. prosinca 2017. za dobro izvršenje ugovora s prelaskom u garantni period, da je 29. studenog 2017. Zagrebačka banka d.d. izdala III. Anex predmetne garancije kojim je produžen rok važenja garancije na novi rok 08. travnja 2018.

- iz zapisnika o primopredaji građevine od 8. prosinca 2015. sud je utvrdio da je konstatirano da su svi radovi izvedeni u skladu s odobrenjima za gradnju, Ugovorom i Aneksima ugovora o građenju, projektnom dokumentacijom, tehničkim specifikacijama i pravilima struke i propisima Republike Hrvatske koji uređuju područje graditeljstva te isto tako je utvrđeno da su svi vidljivi nedostaci bili konstatirani.

- iz Konačnog obračuna od 18. prosinca 2015. sud je utvrdio da je konstatirano da je potpisom obje ugovorne strane utvrđeno da ne postoje nikakve druge obveze s bilo kojeg osnova po ovom predmetu.

- iz poziva na plaćanje bankarske garancije vidljivo je da tuženik traži isplatu punog iznosa garancije odnosno 10.262.703,40 kn jer tužitelj nije ni u produženom roku otklonio nedostatke na građevini, a što temelji na izvješću nadzora.

- da je postupak predstečajne nagodbe nad tužiteljem otvoren rješenjem Financijske agencije od 26. rujna 2014., a 11. ožujka 2021. doneseno je rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-175/20 kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

- iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. arh. BD proizlazi kako su radovi sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti objekta učinjeni prema projektu i pravilima struke te da su nadzorni inženjeri - kao sudionici u gradnji koji brinu o tome da se zgrada izvede prema projektu i pravilima struke, svojim su završnim izvješćima na tehničkom pregledu zgrade to i potvrdili, zbog čega je ponajviše na temelju tehničkog pregleda i dobivena Uporabna dozvola. Utvrđeno je da su postojali nedostaci koji su utvrđeni prilikom primopredaje, kao i kasnije iz čega proizlazi da radovi nisu u potpunosti prema pravilima struke ali u mjeri koja je uvijek prisutna i očekivana. Utvrđeno je da visina troškova uklanjanja nedostataka za koja je odgovoran tužitelj, a koji obuhvaćaju građevinsko-obrtnički (i vodoinstalaterski) radovi, iznosi 63.000,00 EUR (474.673,50 HRK).

- iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša od 5. lipnja 2024. proizlazi da su izvedeni radovi na strojarskim instalacijama na sustavu za grijanje, hlađenje i pripremu tople vode od strane tužitelja sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti predmetnog objekta prema projektu bili izvršeni u najvećoj mogućoj mjeri obzirom na projektantsku pogrešku u smislu pogrešnog i premalog podataka o minimalnom potrebnom protoku vode i činjenice da tijekom izvođenja radova više nije bilo moguće nabaviti opremu određenu projektom dok su izvedeni radovi od strane tužitelja bili nedovoljno precizni i uredni pa kao takvi nisu bili izvedeni u cijelosti prema pravilima struke, iako takvi nedostaci nisu bili evidentirani kao nedostaci od strane sudionika u gradnji i korisnika stanova. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je vrijednost takvih nedostatka za koje bi bio odgovoran tužitelj 13.500,00 EUR.

- iz nalaza i mišljenja elektrotehničkog vještaka Janka Artukovića, dipl.ing.el. od 19. studenog 2024., proizlazi da radovi nisu u cijelosti završeni, a ni u zadovoljavajućoj kvaliteti. Glavnina nedostataka, po mišljenju sudskog vještaka se odnosi na tzv. zajedničke dijelove građevine (garaže, zapornice, hodnike…), dok je u stambenim prostorima ostao manji dio neotklonjenih nedostataka (portafoni, neke utičnice nefunkcionalne, zvono ispred stana, neki prekidači nefunkcionalni…). Navodi da je glavnina nedostataka po stanovima vezana na proradu zaštitnih uređaja vezanih na dizalicu topline, a što je isključiva pogreška projektnog rješenja. Slijedom navedenog sudski vještak procjenjuje nedovršene i nefunkcionalne radove na 62.000,00 EUR bez PDV-a.

- iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019., sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i DDM Invest III AG, sud je utvrdio da je potraživanje iz predmetne bankarske garancije preneseno sa Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, na DDM INVEST III AK, kao primatelja.

- iz Ugovora o ustupu tražbine od 20. studenoga 2020., sklopljen između DDM INVEST III AG i društva ZTB Gradnja d.o.o., sud je utvrdio da je potraživanje iz bankarske garancije preneseno od DDM INVEST III AK kao ustupitelja, na društvo ZTB Gradnja d.o.o., kao primatelja.

- iz Izjave društva ZTB Gradnja d.o.o. od 15. prosinca 2021. koji je predstečajni vjerovnik nad dužnikom Zagorje-Tehnobeton d.d. u predstečajnom postupku poslovni broj St-175/2020 Trgovačkog suda u Varaždinu, proizlazi da je tražbinu vjerovnika (Podgrupa 2e - Razlučna prava, red. Br. Tražbine 1) ZTB Gradnja d.o.o. predstečajni dužnik ZTB je izmirio u cijelosti.

11. Nakon tako provedenog postupka sud je pravilno zaključio da je tuženik neopravdano podnio bankarsku garanciju u punom iznosu odnosno u iznosu od 10.262.703,40 kn.

11.1. Visina troškova uklanjanja nedostataka za koje je odgovoran tužitelj je 63.000,00 EUR (građevinski nedostaci) + 13.500,00 EUR (strojarski nedostaci) + 62.000,00 EUR (elektrotehnički nedostaci), sveukupno 138.500,00 EUR.

11.2. Budući da je utvrđeno da je ukupna šteta (zapravo vrijednost sanacije) iznosi 138.500,00 EUR / 1.043.528,25 kn, to je tužitelj ostatak iznosa od 1.223.594,81 EUR stekao bez valjane pravne osnove.

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik neosnovano podnio bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla u iznosu od 1.223.594,81 EUR.

13. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13.1. Tužitelj je aktivno legitimiran potraživati iznos koji je tuženik stekao bez osnove jer je nalogodavac iz bankarske garancije, Zagrebačka banka d.d. je odmah po isplati iznosa iz garancije isti taj iznos potraživala od tužitelja, kao nalogodavca, te ga je zadužila za taj iznos.

13.2. Zagrebačka banka d.d., kako je ispravno utvrdio sud, nije plaćala svoju obvezu, te nije niti došlo do umanjenja njezine imovine, već je plaćala obvezu nalogodavca ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., za tu obvezu zadužila istog, prijavila tražbinu u predstečajni postupak i ista joj je u cijelosti priznata. U prilog tome i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi od 6. studenog 1997., broj: II Rev 93/1997-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „da korisnik bankarske garancije koji se eventualno neosnovano naplatio temeljem izdate bankarske garancije stječe takav neosnovano naplaćeni iznos isključivo na račun i teret nalogodavca iz bankarske garancije, a ne na račun banke koja je izdala garanciju i platila garancijsku obvezu“.

13.3. Slijedom navedenog, Zagrebačka banka d.d., odnosno, krajnji vjerovnik ZTB Gradnja d.o.o., nemaju nikakve mogućnost utužiti taj iznos, a niti se oni mogu smatrati oštećenima, u smislu da bi njihova imovina bila umanjena, jer za to, shodno tome, nemaju aktivnu legitimaciju.

14. No međutim, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da nije ispunjena pretpostavke za povrat stečenog bez osnove jer da tužitelj nije dokazao da je podmirio obvezu vjerovniku ZTB Gradnja d.o.o. (kao pravnom slijedniku Zagrebačke banke d.d.) koja je nastala nakon što je korisnik garancije (tuženik) naplatio iznos od 10.262.703,40 kn / 1.362.094,82 EUR.

15. Zagrebačka banka d.d. je svoju tražbinu u cijelosti prijavila u predstečajni postupak i ona je u cijelosti priznata u postupku. Predstečajnim planom utvrđeno je da su upravo tražbine iz Podgrupe 2a - Razlučna prava, obveze po bankarskim garancijama, pa tako i po predmetnoj garanciji, utvrđene i priznate u cijelosti. Jedino za te tražbine u postupku predstečajne nagodbe nije došlo do umanjenja tražbina, za razliku od ostalih tražbina koje su, sukladno predstečajnom planu, umanjene.

16. Vjerovnik ZTB Gradnja d.o.o. je sačinio pisanu Izjavu o izmirenju duga od 15. prosinca 2021., koja je potpisana od strane zastupnika po zakonu, ND, u kojoj je jasno navedeno: „ZTB Gradnja d.o.o. je predstečajni vjerovnik nad dužnikom ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. Varaždin u predstečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu poslovni broj: St-175/2020. Tražbinu vjerovnika (Podgrupa 2e - Razlučna prava, red. broj tražbine: 1 ) ZTB Gradnja d.o.o. predstečajni dužnik Zagorje-Tehnobeton je izmirio u cijelosti.“

17. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da priznanje vjerovnika o podmirenju njegove tražbine od dužnika može biti dokazano samo javnom ispravom. Predmetnu Izjavu je potpisao zastupnik po zakonu vjerovnika ZTB Gradnja d.o.o. gospodin ČD (što nije sporno). Podmirenjem svoje obveze novom vjerovniku ZTB Gradnja d.o.o., dio imovine tužitelja je prešao u imovinu novog vjerovnika (pravnog sljednika Zagrebačke banke d.d.). Na taj način je umanjena tužiteljeva imovina za navedeni iznos. Novčana obveza se ne mora uvijek ispuniti plaćanjem. Ima i drugih načina kako se novčana obveza može podmiriti, a da nije riječ o plaćanju, kao što su primjera radi prijeboj tražbina, ustupanja tražbine radi namirenja vjerovnika, asignacijom, zadržavanjem nekretnine koja je dana u zalog i slično.

18. Imajući u vidu sve navedeno, osnovan je žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu podmirenja obveze od strane tužitelja vjerovniku ZTB Gradnja d.o.o. te posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. Pravilnom primjenom materijalnog prava, ovaj sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da je tuženik dužan tužitelju vratiti sporni iznos koji je stečen bez osnove.

20. Tuženik je dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od dana stjecanja jer se radi o nepoštenom stjecatelju sukladno čl. 1115. ZOO-a i to po stopi koja se određuje na ostale odnose, a ne kako je to tužitelj zatražio po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju pripada pravo na naknadu opravdanih troškova u cijelosti.

21.1. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), i to: za sastavljanje tužbe u iznosu od 15.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav 4 obrazložena podneska po 15.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastav 10 obrazloženih podnesaka po 200,00 EUR ( Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2020. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT) te za zastupanje na 4 ročišta po 15.000,00 EUR i za ročište od 20. prosinca 2024. u iznosu od 14.210,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 170.387,50 EUR.

21.2. Tome treba dodati sudsku pristojbu na tužbu i rješenje u iznosu od 676,89 EUR, na presudu u iznosu od 1. 327,22 EUR, vještačenje u iznosu od 25.880,95 EUR.

21.3. Tome treba pridodati i trošak za sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 22.203,00 EUR i sudska pristojba na žalbu 663,61 EUR, što ukupno 221.139,17 EUR.

22. Za razliku od zatraženog troška u iznosu od 352.906,79 EUR do priznatog troška u iznosu od 221.139,17 EUR tj. za iznos od 131.767,62 EUR tužiteljev zahtjev za naknadom troška je odbijen kao neosnovan.

22.1. Tužitelju nije priznata razlika od zatraženog do priznatog troška za pristup ročištu od 29. siječnja 2020. po Tbr. 9/1 OT jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, razlika od zatraženog do priznatog troška za sastav 10 podnesaka jer prema Tbr. 8/3 OT ne pripada mu pravo na više od 100 boda.

22.2. Sud nije dosudio tužitelju troškove za sastav preostalih podnesaka jer ne potpadaju pod podneske nabrojane u Tbr. 8. t. 1. i 3. OT i nisu bil potrebni u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Isto tako tužitelju ne pripada pravo na putni trošak i trošak izbivanja iz kancelarije koji je zatražen uz svako ročište jer sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku taj trošak nije bio potreban jer je mogao angažirati odvjetnika iz mjesta gdje se nalazi sud pa tada ne bi imao taj trošak.

22.3. Tužitelju nije priznat trošak osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj R1-29/18 u iznosu od 15.480,87 EUR i poslovni broj R1-109/18 u iznosu od 4.037,75 EUR, jer taj trošak nije nastao u ovom postupku.

23. Valjalo je stoga temeljem čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić