REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1311/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S (ranije NOVASOL A/S), Kraljevina Danska, Virum, Virumgardsvej 27, OIB 87687957339, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika ZUNDERT j.d.o.o., Pula, Kandlerova ulica 22, OIB 83401672934, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-92/2024-11 od 23. prosinca 2024., 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-92/2024-11 od 23. prosinca 2024. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-92/2024-11 od 23. prosinca 2024. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 € s kamatama (točka II. izreke), dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka tuženik odbijen (točka III. izreke).

1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da nije sporno kako su tužitelj i tuženik 19. veljače 2015. zaključili Ugovor o pružanju usluga smještaja s pripadajućim općim uvjetima poslovanja pod šifrom smještajne jedinice CIB 309, da je ugovorna obveza tuženika bila ta da u svojim smještajnim jedinicama prima goste koji su smještaj rezervirali posredstvom tužitelja kao i da je tuženik 29. rujna 2020. putem svog punomoćnika e-mailom dostavio dopis u kojem zahtijeva otkaz Ugovora o pružanju usluga smještaja.

1.2. Prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na Općim uvjetima poslovanja koji datiraju iz svibnja 2019., što je vremenski odmak od 4 godine i 2 mjeseca od sklapanja ugovora između stranaka, te da isti nisu mogli biti prilogom ugovoru koji je sklopljen 2015. godine.

1.3. Stoga je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) i odbio tužbeni zahtjev, a o troškovima odlučio primjenom odredbi članaka 154. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

1.4. Ovaj sud ukazuje da je presuda donesena u pisanom postupku, sukladno odredbi članka 461.a stavaka 3. i 5. ZPP-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći da istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP-a.

2.1. U bitnome, smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer se i tuženik u svom prigovoru poziva na odredbe Općih uvjeta tužitelja iz 2019. godine, zbog čega smatra da bi te Opće uvjete trebalo primijeniti.

2.2. Dalje, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te navodi da su odredbom Općih uvjeta poslovanja iz 2019. godine regulirane i situacije za slučaj promjene Općih uvjeta. Prema mišljenju žalitelja, da se između stranaka ne primjenjuju Opći uvjeti poslovanja iz 2019. godine, tada stranke uopće ne bi bile u ugovornom odnosu tijekom 2020. godine, te citira odredbu Općih uvjeta poslovanja iz 2019. godine, koje se primjenjuju u slučaju izmjene i dopune uvjeta.

2.3. Stoga smatra da su Opći uvjeti poslovanja iz 2019. godine primjenjivi i na ovaj predmet, zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je žalba osnovana.

2.4. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i sam provede postupak.

2.5. Neovisno o tome što tužitelj navodi da presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da istu pobija u točkama I. i II. njene izreke, odnosno u dijelu u kojemu nije uspio u sporu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.

6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode tužitelja koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer bi to bilo u suprotnosti s odredbom članka 467. ZPP-a.

9. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjska je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, pa nije počinjena niti bitna povreda iz odredba članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj. Ovaj sud posebno ukazuje da razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da, u ovom slučaju, nije moguće primijeniti Opće uvjete poslovanja iz 2019. godine nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.

10. Naime, u spisu postoji samo jedan Ugovor o pružanju usluga smještaja s pripadajućim općim uvjetima poslovanja pod šifrom smještajne jedinice CIB 309, i to onaj od 19. veljače 2015. Prema navodima samog tužitelja, iznesenim i u žalbi, prema Općim uvjetima poslovanja iz 2019. godine, ako dođe do dopuna i izmjena, tuženik bi trebao dobiti novi Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, koji bi stupio na snagu sljedeće godine.

11. S obzirom na to da nikakav novi Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, nakon prvotnog ugovora iz 2015. godine, ne prileži spisu, očito je da tuženiku takav novi ugovor nikada nije dostavljen.

12. Stoga, kako tužitelj nije priložio Opće uvjete poslovanja koji bi vrijedili za Ugovor o pružanju usluga smještaja iz 2015. godine, niti je dostavio primjerak novog Ugovora koji bi, prema odredbama Općih uvjeta poslovanja iz 2019. godine, trebao biti dostavljen tuženiku, zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao mogućnost primjene Općih uvjeta poslovanja iz 2019. godine na ovaj konkretan predmet nije u suprotnosti s ispravama u spisu.

13. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu temeljem koje bi mogao potraživati iznos od 2.500,00 € na ime naknade za nepravovremeni otkaz ugovora CIB309, platni nalog pravilno ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

14. Dalje, tužitelj ne navodi bilo koji razlog zbog kojega bi osporavao odluku prvostupanjskog suda o parničnim troškovima, a drugostupanjski sud ne ispituje odluku o troškovima po službenoj dužnosti, u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. Slijedom navedenog, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić