REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1599/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESAROM Essenzenfabrik GmbH, OIB: 56180031259, Esarmostrasse 51, A-2015 Oberrohrbach, kojeg zastupa punomoćnik Joško Malić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Marović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1599/2024 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1599/2024 od 9. siječnja 2025. u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.583,24 eura.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1599/2024 od 9. siječnja 2025., u dijelu točke II. izreke za iznos od 380,89 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak u iznosu od 380,89 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno: „Nalaže se tuženiku LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ESAROM Essenzenfabrik GmbH, OIB 56180031259,Esarmostrasse 51, A-2015 Oberrohrbach, zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 29.880,90 EUR teče od 5. veljače 2004. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za financiranje Europske središnje banke za 8 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 8 dana. (točka I. izreke).“ U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.964,13 eura, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7011/06-4 od 13. svibnja 2009. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2897/04 od 18. rujna 2006. u dijelu u kojem je tuženik dužan solidarno s Dona d.o.o. (ranije prvotuženik) platiti tužitelju iznos od 29.880,90 eura, dok je ukinuta odluka u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, te za parnične troškove. Pobijanom odlukom je odlučeno o dospijeću obveze jamca platca i visini zakonskih kamata, s time da su se stranke suglasile o primjeni hrvatskog materijalnog prava kao i datumu dospijeća obveze (120 dana plus 60 dana). Sud se poziva na primjenu odredbe čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

3. Žalbu podnosi tuženik pobijajući točke I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iznoseći da je tužitelj bio dužan prijaviti tražbinu u stečajnom postupku, budući da stečajni vjerovnici svoje tražbine prema dužniku mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku. Danom otvaranja stečajnog postupka dospijevaju sve tražbine i kamate više ne teku nego se moraju obračunati od dospijeća do dana otvaranja stečajnog postupka te tako uglavničene prijaviti stečajnom upravitelju. Kako tužitelj nije tako postupio sud je trebao odbiti predmetni tužbeni zahtjev i dosuditi trošak postupka tuženiku. Pobija odluku o parničnom trošku navodeći da je sud pogrešno obračunao i dosudio parnični trošak tužitelju. Osporava pravilnost priznatog troška zastupanja za rasprave održane 30. lipnja 2005., 13. travnja 2006. i 7. rujna 2006. svaki u iznosu od 663,62 eura kao i za priznati trošak sastava podneska od 4. travnja 2005. i 4. lipnja 2005., navodeći da nisu bili potrebni za vođenje postupka. Pogrešno su i obračunati troškovi sudskih pristojbi. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 781,25 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na zahtjev za isplatom kamata dok je djelomično osnovana u odnosu na troškove postupka.

5. Ispitavši presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda u odnosu na zahtjev za isplatom kamata pravilna dok odluka o troškovima postupka nije pravilna.

6. Predmet spora, u ponovljenom suđenju je zahtjev za isplatom kamata na iznos od 29.880,90 eura, koja obveza proizlazi iz ugovornog odnosa kupoprodaje s Diona d.o.o. (ranije prvotuženik), dok obveza tuženika proizlazi iz Ugovora o jamstvu prema kojem se tuženik CZ obvezao kao jamac platac za potraživanja iz trgovačkog ugovora i odgovara kao glavni dužnik za cijelu obvezu prema odredbi čl. 1004. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/10). Tijekom postupka stranke su se suglasile o primjeni hrvatskog materijalnog prava, te početku tijeka tuženikove obveze (180 dana od dana isporuke robe) dakle do 4. veljače 2004.

7. Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo). Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Dakle, tuženik kao jamac platac je dužan isplatiti tužitelju zatezne kamate od kada je njegova obveza dospjela (nesporno 180 dana od isporuke) i to po stopi za trgovačke odnose. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda u točki I. izreke i valjalo je potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

8. Osnovni žalbeni navod tuženika da je tužitelj svoju tražbinu bio dužan prijaviti u stečajnom postupku te da danom otvaranja stečajnog postupka dospijevaju sve tražbine i kamate više ne teku, nije osnovan niti relevantan u odnosu na tuženika kao fizičke osobe i njegove obveze kao jamca platca.

9. Osnovana je žalba tuženika u dijelu troškova postupka jer se ne može ispitati pravilnost odluke o parničnom trošku, niti je za svaku pojedinu radnju navedena odredba Tarife („Narodne novine“ broj 138/23), stoga je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava i to Tarife odrediti troškove postupka s time da tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku pripadaju troškovi postupka jer nije uspio u postupku samo u neznatnom dijelu (119,10 eura).

10. Tužitelju je valjalo priznati trošak (VPS 30.000,00 eura), i to trošak sastava tužbe 250 bodova (ranije tražio 2.500,00 kn), trošak za sastav podneska od 4. travnja 2005. - 100 bodova, Tbr. 8/3, sastav podneska od 24. lipnja 2005. – 100 bodova, Tbr. 8/3, trošak sastava podneska od 9. veljače 2006. - 250 bodova, Tbr. 8/1, trošak pristupa na ročište 27. ožujka 2014. - 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak pristupa na ročište 20. siječnja 2016. - 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak pristupa na ročište 27. travnja 2021.

- 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak pristupa na ročište 30. lipnja 2005. - 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak pristupa na ročište 13. travnja 2006. - 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak pristupa na ročište 7. rujna 2006. - 125 bodova, Tbr. 9/2, trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 bodova i trošak pristupa na ročište 25. studenog 2024. - 250 bodova, Tbr. 9/1, ako je 1 bod = 2 eura ukupno 4.025,00 eura, uz PDV iznosi 5.031,25 eura. Na to tužitelju osnovano pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 199,08 eura kao i na presudu iznos od 199,08 eura i na to trošak prijevoda u iznosu od 153,83 eura, tako da se zbrojem dobije iznos od 5.583,24 eura. Za taj iznos je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke te djelomično preinačiti točku II. izreke i odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 380,89 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. ove odluke.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić