Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-287/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženika ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice ZUO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Rovinju, radi isplate naknade štete, odlučujući o žalbi tužene- protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj Pn-121/2021-20 od 16. studenoga 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn- 121/2021-20 od 16. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici ZUO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.000,00 eura/30.138,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2020. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ZUO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.416,79 eura/10.674,80 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice ZUO, kao neosnovan i koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku IU da tuženici-protutužiteljici ZUO naknadi štetu s osnova izmakle dobiti za 2019. godini u iznosu od 7.000,00 eura umanjeno za već primljeni iznos od 4,000,00 eura; te se nalaže tužitelju- protutuženiku da tuženici-protutužiteljici naknadi troškove postupka."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi tvrdi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama obzirom da sud nije obrazložio koje činjenice smatra istinitim i na čemu to zasniva, odnosno, po ocjeni tuženice sud svoju ocjenu nije opravdao jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima, koji bi omogućavali njezinu provjeru. Također tvrdi da je tijekom postupka istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja o čijoj osnovanosti sud prvog stupnja nije odlučio.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženice nisu osnovane jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude analizirao sve provedene dokaze te je za presuđenje dao obrazložene i jasne razloge tako da je presudu po žalbi tuženice bilo moguće ispitati. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja nije bio dužan izrijekom odlučivati o osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije, koji je tijekom postupka podnijela tuženica, ali je u obrazloženju pobijane presude sud naveo dostatne razloge iz kojih proizlazi da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu u ovom predmetu s obzirom da je tuženica kaznenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-212/2019 od 16. rujna 2020. oglašena krivom radi kaznenog dijela prevare, a tužitelj je, kao oštećenik, upućen da svoj imovinsko pravni zahtjev ostvari u redovnom građanskom postupku, što mu daje aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovom predmetu, pa su u tom smislu žalbene tvrdnje tuženice neosnovane. Sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-212/2019 od 16. rujna 2020. tuženica oglašena krivom jer je 2. siječnja 2019. godine, u nakani da se neosnovano imovinski okoristi, s unaprijed stvorenom nakanom da s tužiteljem (u ovom predmetu) neće zaključiti ugovor u najmu poslovnog prostora u [adresa], obzirom je poslovni prostor vlasništvo Grada Rovinja, primila od ZU (tužitelj) iznos od 4.000,00 eura na ime kapare za najam poslovnog prostora, te mu tom prilikom navela da će zaključiti ugovor o najmu navedenog poslovnog prostora nakon što isti otvori obrt, te nakon što joj je isti poslao dokumentaciju o otvorenom obrtu, prestala mu se javljati te s njim nije zaključila ugovor o najmu poslovnog prostora niti mu je vratila novac, već je iznos od 4.000,00 eura zadržala za sebe, oštetivši na taj način ZU (tužitelja), za iznos od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja; dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinila kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona. Oštećenik je istom presudom upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u redovnom građanskom postupku. Sud nadalje utvrđuje da je na temelju članka 12. stavak 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

6.1. Također, sud je utvrđivao činjenice o sporom odnosu među strankama te je utvrdio da su stranke u ovom postupku postigle sporazum i dogovor da će tuženica tužitelju iznajmiti poslovni prostor u [adresa] na adresi [adresa], kada tužitelj otvori obrt, i da je tužitelj kao predujam za godišnji najam poslovnog prostora za godinu 2019. isplatio tuženici 4.000,00 eura i to 4. siječnja 2019.; da je nakon otvaranja obrta na ime kćerke tužitelja ŽU, osnovom rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektor za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije-Odjel za gospodarske djelatnosti i rad-Grada Zagreba-Područnog odsjeka [adresa] od 4. veljače 2019. za djelatnost trgovine na malo odjećom i dr., tužitelj pozvao tuženicu na zaključenje i potpisivanje ugovora o najmu poslovnog prostora; da se tuženica tužitelju prestala javljati; da je tužitelj sumnjao da nešto nije u redu s tim pravnim poslom jer mu je tuženica opetovano govorila i pisala mu sms poruke sa sadržajem „da je na bolovanju; da je nema; da je u inozemstvu; da ima neke probleme; da mu se ne može javiti i dr.“ te je on zaključio da ga je prevarila. Naknadno je saznao da tuženica nije vlasnica predmetnog poslovnog prostora za kojeg je platio kaparu 4. siječnja 2019. te je zato podnio kaznenu prijavu nadležnom Državnom odvjetništvu u Puli-Pola, povodom koje je pred Općinskim sudom u Puli-Pola 16. rujna 2020. pravomoćnom presudom tuženica proglašena krivom za kazneno djelo prijevare jer ga lažnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu s ciljem da sebi pribavi protupravno imovinsku korist i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a predani iznos od 4.000,00 eura zadržala je za sebe i na taj način ga je za taj iznos oštetila. Po ocjeni suda tuženica je bez pravne osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a stekla iznos od 4.000,00 eura kojeg je dužna vratiti tužitelju jer u postupku nije dokazala da mu je novac vratila.

6.2. U obrazloženju presude sud navodi i da bi se radilo o naknadi štete uzrokovane kaznenim djelom pa bi tuženica bila u obvezi tu štetu platiti tužitelju na temelju odredbe članka 1046. i 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

6.3. Na dosuđeni iznos sud je primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana donošenja kaznene presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-212/2019 zaključujući da je tom presudom utvrđeno da je tuženica imala prijevarnu namjeru kada je primala iznos od 4.000,00 eura te da je zbog toga od tog datuma kao nepošteni stjecatelj dužna platiti zakonske zatezne kamate, kako je to tražio tužitelj tužbenim zahtjevom.

6.4. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim je tuženica tražila naknadu štete u iznosu od 7.000,00 eura tvrdeći da je u tom iznosu pretrpjela štetu jer poslovni prostor nije mogla iznajmiti u sezoni 2019., a smatra da je tužitelj neosnovano odustao od zaključenja ugovora o najmu poslovnog prostora, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženica tijekom postupka nije predlagala niti jedan dokaz u odnosu na protutužbeni zahtjev pa tu tražbinu nije dokazala, a osim toga, smatra da je zahtjev neosnovan jer je sama tuženica u postupku tvrdila da je u poslovnom prostoru poslovala tijekom 2019. i 2020., zbog čega sud smatra da nije pretrpjela nikakvu štetu s osnova izmakle dobiti.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude razmatrao osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja po dvije pravne osnove i to po stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a te kao naknadu štete iz članka 1045. ZOO-a, koja je počinjena kaznenim djelom, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti odredbe o naknadi štete, jer je tuženica pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-212/2019 od 16. rujna 2020. proglašena krivom za kazneno djelo prijevare, a sud je prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca u parničnom postupku vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim. U tom postupku utvrđeno je da je tuženica neosnovano primila i zadržala za sebe iznos od 4.000,00 eura, na koji način je oštetila tužitelja, iz kojeg razloga je u obvezi taj iznos platiti tužitelju. Kako je sud utvrdio da tuženica tužitelju nije vratila iznos od 4.000,00 eura pravilno je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti primjenom odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a.

8.1. Također, pravilno je sud prvog stupnja zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos tužitelju dosudio od dana donošenja presude u kaznenom postupku jer je u tom postupku utvrđeno da je tuženica prijevarom tužitelju počinila štetu.

8.2. Iz obrazloženih razloga pravno su neodlučne činjenice koje tuženica iznosi u žalbi u pogledu odnosa stranaka vezanih uz zaključenje ugovora o najmu poslovnog prostora, jer se ne radi o činjenicama koje bi bile odlučne za odgovornost tuženice da naknadi štetu tužitelju zbog počinjenog kaznenog djela radi kojeg je pravomoćnom kaznenom presudom proglašena krivom.

8.3. Tuženica u žalbi ne iznosi razloge zbog kojih odluka suda prvog stupnja u odnosu na protutužbeni zahtjev ne bi bila pravilna pa kako je protutužbeni zahtjev tuženice odbijen jer ona nije dokazala da ima tražbinu prema tužitelju, niti u tom dijelu žalba tuženice nije osnovana.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković