Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5618/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LB, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 29. ožujka 2024., broj: Pp-3724/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. LB kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. LB je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 29. ožujka 2024., broj: Pp-3724/2022-7, proglašena je krivom okr. LB da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 70,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je dužna naknaditi 20,00 eura troškova.

2. Protiv te presude, žalbe je pravodobno podnijela, osobno i po branitelju okrivljenica, iz svih žalbenih razloga, koje će zbog identičnih tvrdnji biti razmatrana kao jedna žalba. Ovdje treba navesti da je okrivljenica ujedno dostavila podnesak naslovljen „prijedlog za povrat u prijašnje stanje", međutim, osim što je žalba podnesena u roku, iz sadržaja podneska je razvidno da se radi isključivo o žalbi protiv presude. Okrivljenica predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljenica smatra da joj povrijeđeno pravo obrane, budući da ona nije izbjegavala poziv i odazivanje na sud, da nisu bili ispunjeni uvjeti za isticanjem poziva na e-oglasnoj ploči suda, a da je razlog neuredne dostave taj što u istoj zgradi živi i druga obitelj s istim prezimenom, o čemu dostavlja i sliku parlafona. Potom navodi da je sud mogao telefonski obavijestiti okrivljenicu o ročištima te da je trebao dovedbenim nalogom osigurati prisutnost okrivljenice.

5.1. Međutim, prvenstveno, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenici osobno uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, čime je okrivljenica bila upoznata da će se protiv nje pokrenuti prekršajni postupak te je upoznata sa svojim temeljnim pravima i obavezama, između ostalog i da je do pravomoćnog završetka postupka dužna obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta jer će joj se u protivnom sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, kao i da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njenoj odsutnosti. Isto tako, iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici, za glavne rasprave zakazane za 8. svibnja 2023., 3. listopada 2023. i 12. siječnja 2024. pozivi upućeni na adresu koju je prilikom primitka prethodno navedene obavijesti naznačila kao svoju adresu, da su se pozivi vratili s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, da je provjerom preko JRO MUP RH, utvrđeno da ista ima i dalje prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj su joj slani pozivi, a nakon čega je prvostupanjski sud izvršio dostavu putem oglasne ploče.

5.2. U takvoj procesnoj situaciji, kada okrivljenica nesporno ima saznanje da se protiv nje vodi prekršajni postupak, a poziv joj se nije mogao uručiti na adresu stanovanja koju je sama naznačila, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti upućuju da okrivljenica očito izbjegava primitak poziva.

5.3. Člankom 145. st. 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (čl. . 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“.

5.4. Slijedom citirane zakonske odredbe, u slučaju postojanja okolnosti koje upućuju da okrivljenica, koja ima saznanja da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, očito izbjegava primitak poziva, kao što je to u konkretnom slučaju, poziv treba istaknuti na oglasnu ploču i protekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva se smatra urednom, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

5.5. Okrivljenica žalbenim navodima nije dokazala da joj pozivi nisu bili upućeni sukladno propisima, odnosno da je greška poštara ili da je u pitanju njegov propust. Vezano uz žalbeni navod o tome da je trebalo telefonski obavijestiti okrivljenicu o ročištima, treba reći da to nije obveza suda, već mogućnost, a da prvi poziv za ročište nije moguće priopćiti telefonski (čl. 149. st. 6. Prekršajnog zakona). Nadalje, sukladno čl. 129. st. 1. Prekršajnog zakona ako sud ocijeni da postoje uvjeti za vođenje postupka i donošenje presude i bez ispitivanja okrivljenika, dovedbeni nalog se ne mora izdati, dakle, sud nije bio u obvezi izdati dovedbeni nalog.

5.6. Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom postupku je dostava poziva okrivljenici uredno izvršena i prvostupanjski sud je osnovano, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njene prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenice nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

5.7. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenica navodi da je sud bio nepropisno sastavljen jer je postupak vodila sutkinja koja nije sutkinja Općinskog suda u Rijeci.

6.1. Ovaj sud je provjerom takvih žalbenih navoda utvrdio da je Državno sudbeno vijeće na sjednici održanoj 20. prosinca 2018. donijelo odluku da se sutkinja Prekršajnog suda u Zagrebu, DB (uredujuća sutkinja u prvostupanjskom postupku) premješta u Općinski sud u Rijeci s 1. siječnja 2019, dok je predmetni postupak vođen 2023. i 2024. Dakle, postupak je vodila sutkinja Općinskog suda u Rijeci.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iako okrivljenica pogrešno smatra da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka), okrivljenica navodi da je u izreci navedeno da se prekršaj dogodio na adresi u [adresa], a da je svjedokinja navela adresu eg. Nadalje da je odluka donesena samo na iskazu svjedokinje AB te da je trebao saslušati okrivljenicu i druge svjedoke.

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7.2. U odnosu na samo mjesto počinjenja prekršaja treba reći da je bitno obilježje prekršaja javnost mjesta počinjenja, a obje navedene adrese predstavljaju javno mjesto. Naime, svjedokinja AB svjedoči o tome kako je ona "autom krenula prema gradu i na semaforu na 3gt je stala jer je bilo upaljeno crveno svjetlo" i da se tada dogodio prekršaj. Budući da su, kako navodi i sama okrivljenica u žalbi, navedene adrese relativno blizu, ne radi se o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju koji bi utjecao na krivnju okrivljenice ili na visinu kazne. Također, navedeno ne utječe niti na vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje, dapače, to ukazuje na činjenicu da ona nije instruirana svjedokinja, jer je životno je da se nakon proteka vremena svjedoci prekršaja ne sjećaju svih detalja događaja ili pak da nisu sigurni u nazive ulica.

7.3. Nadalje, prvostupanjski sud je s pravom cijenio istinitim iskaz svjedokinje AB, s obzirom na to da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a iskazivala je o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret.

7.4. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na iskazu samo jednog svjedoka. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se teret. Također, kako je već ranije rečeno, prvostupanjski sud je osnovano, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njene prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenice nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

7.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenica, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Međutim, s obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenice u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivom, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni (koju žalbenu osnovu okrivljenica posebno ne obrazlaže), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa njihova preocjena nije potrebna, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenici i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Izrečena je novčana kazna 70,00 eura, a za predmetni prekršaj, osim novčane kazne od 20,00 do 100,00 eura, propisana je i teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

10. Nadalje, u odnosu na žalbu na troškove postupka, visina paušalne svote od 20,00 eura, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), tj. paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenica lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.