Poslovni broj: Gž-872/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika KBC Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupanom po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pn-172/2021-18 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pn-172/2021-18 od 21. prosinca 2023.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prigovor izjavljen od Udruge Veronika Vere, Zapoljska 6, Zagreb, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.593,00 kune na ime imovinske štete s pripadajućim zakonskim kamatama od dana nastanka štete do isplate, kao i iznosa od 12.500,00 kuna na ime neimovinske štete s pripadajućim zakonskim kamatama od dana nastanka štete do isplate (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o trošku sadržanoj u toj presudi odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 746,25 eura/ 5.622,62 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2023. pa do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33,18 eura/ 249,99 kuna uz pripadajuće zakonske zatezne kamate odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u visini od 1.593,00 kuna za koju tvrdi da je pretrpio u vidu troškova koji su mu prouzročeni putovanjem s otoka Cresa u mjesto prebivališta radi zaprimanja rješenje o ovrsi u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv-1749/2017, kao i zahtjev za naknadom neimovinske štete u visini od 12.500,00 kuna koju da je pretrpio zbog izloženosti psihičkom pritisku ovršnog postupka za dugovanje koje nije počinio.

5.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 1045., članka 1046. i članka 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO).

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa i pobijane odluke u bitnom proizlazi slijedeće:

-da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo pred prvostupanjskim sudom ovršni postupak u kojem je 20. srpnja 2017. doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv- 2715/17 zbog dugovanja u iznosu od 50,00 kuna, iako je to dugovanje koje je potraživao tuženik bilo plaćeno putem osnovnog zdravstvenog osiguranja i ugovorene police dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO, te da je postupak po prigovoru tužitelja nastavljen kao parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv- 1749/2017,

- da je tuženik u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-1749/17 povukao tužbu,

- da je tužitelj u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Povrv-1749/2017 potraživao putne troškove za koje je tvrdio da su mu prouzročeni putovanjem s otoka Cresa do adrese prebivališta radi zaprimanja rješenje o ovrsi, upravo u visini od 1.593,00 kuna koji zahtjev je prvostupanjski sud u tom postupku tužitelju odbio,

- da tužitelj u ovom postupku isti iznos potražuje kao imovinsku štetu koju je pretrpio zbog neosnovanog prijedloga za ovrhu, za kojeg navodi da predstavlja štetnu radnju, dok da je uzročno - posljedična veza upravo protupravnost štetne radnje štetnika, odnosno tuženika za koju je on znao da je protupravna, a što je dokazano povlačenjem tužbe u predmetu poslovnim brojem Povrv-1749/17.

7. Sporno je između stranaka je li pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrv-2715/2017, a zatim Povrv-1749/2017, tužitelju nastala imovinska i neimovinska šteta.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud utvrdio kako u postupku koji je prethodio donošenju presude tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu čiju naknadu traži, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

9. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti pravilno utvrđenim prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je ono temeljeno na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, a na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, utvrđujući da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu čiju naknadu traži.

10. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

10.1. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Imovinska šteta je onaj gubitak koji se odražava na imovini oštećenika, bilo kao njezino umanjenje ili sprječavanje njezinog povećanja. Obična šteta predstavlja imovinsku vrijednost za koju je oštećenik postao siromašniji u odnosu na vrijednost njegove imovine prije nastupanja štetnih posljedica, a izmakla korist je dobitak koji je oštećenik mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (članak 1089. stavak 3. ZOO-a).

10.2 Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve gore navedene pretpostavke odgovornosti za štetu, jer za postojanje odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju nedostaje štetna radnja štetnika, odnosno, nedostaje postupak kojim je tuženik tužitelju nanio štetu. Navedeno iz razloga što je pokretanje i vođenje ovršnog, odnosno parničnog postupka zakonit način ostvarivanja tražbine, a činjenica da je tuženik odmah po dostavljanju dokaza u parničnom postupku povukao tužbeni zahtjev ne može se smatrati štetnom radnjom, niti uzročno-posljedičnom vezom kojom je tuženiku nanesena šteta, kako to neosnovano u tužbi i ponovo u žalbi ističe tuženik, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, zbog čega se u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke i nije upuštao u ispitivanje postojanja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu.

12. Neosnovano se također tužitelj u žalbi poziva na rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-665/2020 kojim je ukinuta odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3052/17-24 suda s uputom da se u ponovljenom postupku utvrdi zakonitost postupanja tuženika Gradske plinare jer se iz obrazloženja te odluke može zaključiti da se u tom slučaju radilo o upornom i višekratnom podnošenju ovršnih prijedloga koje je od strane tog suda okarakterizirano kao obijesno suđenje, dok se u konkretnom slučaju radi o podnošenju jednog ovršnog prijedloga i koji postupak je nakon dostavljanja dokaza o plaćenoj tražbini okončan povlačenjem tužbe. Pritom se napominje da ovaj sud u odlučivanju nije vezan odlukama drugih županijskih sudova.

13. U konkretnom slučaju, iz razloga što radnja koja u ovome postupku predstavlja štetnu radnju nema elemenata protupravnosti, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen bez ulaženja u ispitivanje postojanja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, a osobito postojanja štete i njezine visine, jer sve propisane pretpostavke za štetu moraju biti kumulativno ispunjene kako bi postojala odgovornost za štetu, pa izostankom samo jedne od njih odgovornost za štetu ne postoji, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

14. Kako, u smislu odredbe članka 7. ZPP-a, sud ne postupa u skladu s inkvizitornim načelom jer su stranke dužne podnijeti dokaze na okolnost činjeničnih navoda koje ističu tijekom postupka, to je na tužitelju bio i teret dokaza osnovanosti žalbenih navoda. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da žalbeni navodi tužitelja predstavljaju teoretsko iznošenje njegovog viđenja slučaja i sastoje se od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća ovaj sud, što se ponovno ističe.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima i ne pobija.

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. U odnosu na prigovor javnosti izjavljen od udruge Veronika Vere ističe se da navedenoj udruzi nije priznato svojstvo stranke u predmetnom postupku pa ista nema mogućnosti isticati prigovore u ovom postupku o kojima bi bio nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud. Slijedom navedenog, zbog činjenice da je prigovor podnesen od neovlaštene osobe trebalo ga je odbaciti na temelju odredbe članka 367. stavka 1. u svezi sa člankom 358. stavkom 3. ZPP-a.

18. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Splitu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić