Poslovni broj: Usž-661/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VF, državljanina Kirgiske Republike, kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu „Cekić i Vukelić“ u Zagrebu, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3686/2024-7 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3686/2024-7 od 29. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, klasa: UP/I-216-03/24- 06/11605, ur.broj: 511-01-212-24-3 od 16. kolovoza 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu. Tuženiku je naloženo da opunomoćenici Jeleni Cekić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu „Cekić i Vukelić“ isplati sveukupni iznos od 1875,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za besplatnu pravnu pomoć, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom iznosu od 625,00 eura. (točke III. i IV izreke presude).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbačen je naknadni zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1978. u mjestu [adresa], državljanina Kirgiske Republike, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao nedopušten.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijekom cjelokupnog postupka propušteno primijeniti Direktivu 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011. – dalje: Direktiva 2011/95/EU). Navodi kako je cjelokupni teret dokazivanja u postupku prebačen na njega, dok je u skladu s navedenom Direktivom 2011/95/EU na tražitelju azila samo inicijalni teret, a tuženik je bio dužan utvrditi sve odlučne činjenice za donošenje odluke o zahtjevu. Nadalje, navodi kako su sve njegove izjave ocijenjeni nevjerodostojnima i nije se vodilo računa o njegovom položaju i osobnim okolnostima (podrijetlo, spol i dob). Smatra da je potpuno zanemaren i članak 4. stavak 4. Direktive 2011/95/EU. Ponovno iznoseći svoje osobne podatke i sve činjenice slučaja, ističe da je u strahu od povratka u Kirgijsku Republiku i da je u pitanju njegov život. Ističe i da se tuženik tijekom postupka nije rukovodio važećim međunarodnim standardima o vrednovanju osnova za pružanje međunarodne zaštite, jer u protivnom ne bi donio osporeno rješenje, a s obzirom na činjenice iznesene tijekom upravnog postupka. Navodi da nisu uzete u obzir niti službene smjernice Europske unije prilikom ispitivanja uvjeta u smislu članka 20. i članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. – dalje: Zakon). Smatra da presudu nije moguće ispitati niti u pogledu odluke o vraćanju, a citirajući članak 6. Zakona, navodi da nisu navedeni ni razlozi za neprimjenu načela non refoulement. S obzirom na sve navedeno, smatra da bi vraćanjem u zemlju podrijetla bio izložen mogućnosti proganjanja, mučenja i zatvaranja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ponavlja navode dane tijekom postupka. Navodi da ostaje kod razloga iznesenih u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu, te predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 36/24 ,dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Odredbom članka 47. stavka 3. Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje i ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku prema stavku 4. citiranog članka. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2272/2023-15 od 16. svibnja 2024., koja je potvrđena presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3405/2024-2 od 9. listopada 2024., odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, klasa: UP/I-216- 03/22-06/1282, urbroj: 511-01-212-22-14 od 26. lipnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U tom je postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 20. i 21. Zakona, jer nisu dokazani ključni elementi u smislu proganjanja, mučenja ili zatvaranja, koji bi ukazivali na postojanje opravdanog straha, niti postojanje uvjeta za supsidijarnu zaštitu. U postupku je utvrđeno da tužitelja u zemlji podrijetla nitko nije proganjao, da mu je na zahtjev izdana valjana putna isprava i da je bez problema napustio zemlju podrijetla. Ujedno, razlozi koje je tužitelj naveo za napuštanje zemlje ocijenjeni su neistinitima, jer je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga. Valja istaći da je tužitelj saslušan tijekom upravnog postupka na zapisnik 11. kolovoza 2022., kao i tijekom upravnog spora na ročištu održanom 8. svibnja 2024., te su njegove izjave ocijenjene nedosljednima i nevjerodostojnima.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja 9. kolovoza 2024. u kojem je izjavio da je njegova supruga IF u razgovoru sa svojom majkom saznala da je sin supruginog brata izjavio da će ga naći i ubiti, pri čemu ne zna pojedinosti tog razgovora, za koji je saznao prije jedan ili dva tjedna.
10. Prvostupanjski je sud potvrdio utvrđenje tuženika da njegov zahtjev nije dopušten, s obzirom da je u naknadnom zahtjevu iznio činjenice koje je iznosio i u prethodnom postupku vođenom povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je pravomoćno okončan naprijed navedenom presudom Upravnog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2024. Naime, tužitelj je već u tom postupku (zapisnik 11. kolovoza 2022.) naveo da čovjek s kojim je imao sukob (suprugin brat) ima sina koji će ga tražiti kako bi mu se osvetio.
11. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za ocjenu da tužitelj nije naveo nikakve nove činjenice i razloge u odnosu na ranije pravomoćno okončani postupak, te je osnovano naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten u skladu s odredbom članka 47. u vezi s člankom 43. stavkom 2. Zakona.
12. Na sve ostale navode tužitelja o izravnoj primijeni Direktive 2011/95/EU, koja se izravno ne primjenjuje, te ostale članke Direktive 2011/95/EU na koje tužitelj upire u žalbi, između ostalog i navode o povredi načela non refoulement, odgovoreno je u pravomoćno okončanom postupku, koje on neosnovano ponavlja u ovdje podnesenoj žalbi.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
