Poslovni broj: Usž-613/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Boolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KE iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Bosanac, odvjetnik u Zagrebu, Tržna 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1201/2023-25 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1201/2023-25 od 10. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-141-02/22-01/03202219305, urbroj: 341-99-05/3-22-5081 od 17. veljače 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I-141-02/22-01/03202219305, urbroj: 341-25-05/3-22-54490 od 18. srpnja 2022., kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata, kod kojeg i dalje postoji trajni gubitak radne sposobnosti prouzročen 40% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolešću izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina počevši od 24. ožujka 2021. u svoti od 7.300,21 kn mjesečno, s pobliže navedenim usklađenjima u izreci tog rješenja. Ujedno je riješeno da će se svota određena tim rješenjem obračunati sa svotama mirovine isplaćenima na temelju rješenja od 6. lipnja 2016. i 20. ožujka 2017. koje se mijenja tim rješenjem i poništenog rješenja od 15. rujna 2021.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara utvrđenom uzroku invalidnosti, te smatra da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen 50% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50% bolešću izvan tih okolnosti. Smatra da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge za njegovim saslušanjem i saslušanjem stalnog sudskog vještaka psihijatra i neurologa Nikole Mandića. Mišljenja je da sudska vještakinja specijalista medicine rada Marija Zavalić nije potpuno stručna za davanje nalaza i mišljenja, te da je trebalo provesti sudsko vještačenje po specijalisti psihijatru, što je također sud neosnovano odbio. Ističe da je pogrešno primijenjen mirovinski faktor od 1,0, prema članku 87. stavku 1. točki 5. Zakona o mirovinskom osiguranju umjesto 1,85 prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Predlaže ovome Sudu da poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga danih tijekom postupka.
Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Iz podataka upravnog i sudskog spisa proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 136864 od 13. listopada 2014., tužitelju, kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) uzrokovan 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom 70% bolestima izvan tih okolnosti, priznato počevši od 25. kolovoza 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj: 174/04 do 148/13, dalje: ZOPHBDR) i odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine”, broj: 102/98 do 133/13, dalje: ZOMO). Kasnijim rješenjem iste Područne službe, broj: 13684 od 6. lipnja 2016. (koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 18. listopada 2016., protiv kojeg je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3264/16-15 od 31. listopada 2018.), tužitelju je počevši od 1. kolovoza 2015. određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovana dijelom (30%) bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom (70%) bolestima izvan tih okolnosti.
8. U upravnom postupku koji je pokrenut na zahtjev tužitelja radi promjene uzroka invalidnosti, nakon što je tuženik rješenjem od 7. veljače 2022. poništio prvostupanjsko rješenje od 15. rujna 2021., pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 8. lipnja 2022., koji je izmijenjen nakon ocjene Povjerenstva za reviziju ocjene invalidnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja od 25. svibnja 2022., a u povodu žalbe pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda istog Zavoda od 9. veljače 2023. Vijeća su suglasno ocijenila da kod tužitelja postoji trajni gubitak radne sposobnosti s uzrokom invalidnosti 40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolesti izvan tih okolnosti.
9. Na prijedlog tužitelja u upravnom sporu provedeno je sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, dr. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, radi utvrđenja omjera uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja. Sudska vještakinja je navela da je tužitelju ranije (od 25. kolovoza 2008. do 23. ožujka 2021. godine) utvrđena opća nesposobnost za rad uzrokovana 30% bolešću PTSP-a zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolestima izvan tih okolnosti. Nakon analize podataka iz medicinske i ostale dokumentacije, načina i tijeka liječenja pojedinih dijagnoza, te propisanoj terapiji, sudska vještakinja je mišljenja da kod tužitelja od 24. ožujka 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen 40% bolešću kroničnog ratnog PTSP-a koja je posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu, a 60% bolešću izvan tih okolnosti. Konstatirala je da tužitelj ima utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata s 20 % oštećenja organizma radi PTSP-a, te da je osim ratnih doživio ostala traumatska iskustva (smrt djeteta i disciplinski postupak vođen prije umirovljenja) uslijed kojih se razvio depresivni poremećaj koji nije nastao kao posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Uzimajući u obzir da se kod tužitelja ne radi o depresivnom poremećaju koji se kao komorbiditet uzima kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te analizirajući svaku bolest posebno i njene učinke na zdravstveno stanje tužitelja, zaključila je da na uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja utječe dijelom 40% bolest (trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a) koja je posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu, a dijelom 60% ostale bolesti nastale izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj, bolesti sustava za kretanje, bolesti srca i krvnih žila, obostrano oštećenje sluha manjeg stupnja).
10. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje kao stručan i objektivan, te je utvrdio da je u upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
11. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa s obzirom da su ocjene tijela vještačenja tuženika i sudske vještakinje suglasne, nema činjenične ni pravne osnove za drugačije rješenje o žalbi. Suprotno navodima tužitelja, sudska vještakinja je dodatno na raspravi održanoj 20. prosinca 2024. u odnosu na bolest PTSP-a pojasnila da je kod tužitelja s vremenom došlo do povećanja postotka omjera uzroka invalidnosti koji je vezan uz ratne okolnosti, no da ostale bolesti nisu nastale pod ratnim okolnostima, imajući pritom u vidu i nalaz sudskog vještaka specijalista psihijatra Nikole Mandića, koji tužitelj navodi u žalbi i koji se odnosi samo na psihičke bolesti. Također, pravilno sud navodi da se polazni faktor 1,85 primjenjuje samo kod izračuna dijela mirovine s osnove utvrđenog uzroka invalidnosti prema odredbama ZOPHBDR- a, a ne i kod izračuna dijela mirovine s osnove utvrđenog uzroka invalidnosti prema odredbama ZOMO-a.
12. Pobijana presuda sadrži dostatno obrazloženje u odnosu na prihvaćanje nalaza i mišljenja sudske vještakinje, specijalistice medicine rada, kao valjane osnove za utvrđenje medicinski relevantnih činjenica s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud, imajući pritom u vidu odredbu članka 49. stavka 1., 2. i 3. ZUS-a, te da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka (stavak 4. istog članka ZUS-a).
13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
14. Slijedom iznijetog, žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
