Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1344/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LO, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. LO, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 26. siječnja 2025., klasa:211-07/25-1/1206, urbroj:511-14-08-25-1, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika LO preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 199. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu 800,00 (osamsto) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u istom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenika LO kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik LO obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik LO i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka iz članka 199. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne spori počinjenje prekršaja te se ujedno i iskreno kaje, no dodaje da je nekažnjavan i da je nezaposleni student bez vlastitih prihoda, kao i da zbog studiranja u Varaždinu svaki dan mora putovati na predavanja radi čega mu je vozačka dozvola nužna, pa moli za ublažavanje novčane kazne i troškova postupka, te da mu se zaštitna mjera ukine ili podredno smanji.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

1. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

2. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, posebno priznanje prekršaja i iskazano kajanje, zatim da je prekršaj počinjen u noćnim satima kada je koncentracija prometa manja u odnosu na druge dijelove dana, te da je utvrđena koncentracija alkohola kod okrivljenika (1,51 g/kg) na donjoj granici koncentracije alkohola predviđenoj za odnosni prekršaj, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti i daju osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da se svrha kažnjavanja po ocjeni ovoga suda može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane.

Stoga je ovaj sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

3. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, posebno uzimajući u obzir da se radi o kategoriji „mladog vozača“ za kojeg vrijedi nulta tolerancija na alkohol u krvi prilikom upravljanja vozilom na cesti. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za obveze studiranja, što nije ničim ni dokumentirao, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,51 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

9. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

10. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

1. Nadalje, u odnosu na prigovore glede troškova postupka ističe se da je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odluka o troškovima postupka, primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati. Stoga, po ocjeni ovog suda, nije bilo osnove za preinačavanjem pobijanog prekršajnog naloga u dijelu odluke o troškovima prekršajnog postupka.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

2. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Novi Marof u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.