Broj: Ppž-10220/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠA, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠA, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 8. listopada 2024., broj: Pp-456/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) U povodu žalbe okrivljenika ŠA, po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djela činjenično opisana pod točkama 2. i 3. izreke, tako da se djelo okrivljenika činjenično i pravno opisano pod točkom 2. i djelo pod točkom 3. pravno označava kao jedan prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022, 133/2023, 145/ 2024),

te se okrivljeniku ŠA temeljem članka 35. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) utvrđuje za prekršaj iz članka 286. stavak 12. novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) EUR-a,

pa se uz već utvrđenu novčanu kaznu u iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a za prekršaj iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona,

izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.350,00 (tisućutristopedeset) EUR-a,

koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od uručenja ove pravomoćne presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 900,00 (devetsto) EUR-a, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II) Uslijed odluke pod točkom I) ove presude žalba okrivljenika ŠA je u tom dijelu bespredmetna.

III) U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV) Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik ŠA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) EUR, u roku od 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 46. stavak 3., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za navedene prekršaje izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.670,00 EUR-a, koju je bio obvezan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, pa ako plati u tom roku dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 EUR-a.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, kako se razabire zbog povrede prava obrane, jer da nije primao pozive niti sudjelovao u postupku, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da je imao vozačku dozvolu Bosne i Hercegovine, koju mu je policija oduzela, ali je od strane Policijske postaje Benkovac - Obrovac upućen da može, uz osobnu iskaznicu i potvrdu o privremenom oduzimanju vozačke dozvole Bosne i Hercegovine, upravljati vozilom. Naglasio je da mu privremeno oduzeta vozačka dozvola nikad nije vraćena. U prilog svojih tvrdnji dostavlja potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, od 10. travnja 2022. godine.

Žalitelj predlaže da se žalba prihvati osnovanom.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio po službenoj dužnosti da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji su predmet optužbe pod točkom 2. i 3. pobijane presude, primijenjen propis koji se ne može primijeniti. U konkretnom slučaju naime proizlazi da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja, činjenično opisanih pod točkom 2. i pod točkom 3. izreke pobijane presude.

5. Okrivljenik je pod točkama 2. i 3. proglašen krivim, a po tom i kažnjen za dva prekršaja u realnom stjecaju i to pod točkom 2. zbog vožnje za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije (289. stavak 4. istog Zakona) u trajanju od 6. ožujka 2022. do 6. ožujka 2023. i zbog vožnje za vrijeme dok mu je izvršnim rješenjem od 15. siječnja 2020. ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, prije ponovnog stjecanja prava na upravljanje protekom dvije godine (članak 286. stavak 12. istog Zakona).

6. Međutim, u pravni opis (biće djela), jednog od prekršaja i to u prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi svo nepravo navedenoga zbivanja, te se ne može kažnjavati i za djelo prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama čija obilježja to zbivanje sadrži, odnosno jedno djelo prekršaja, iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, konzumira prekršaj iz članka 289. stavak 4. tog Zakona.

7. U konkretnom slučaju, okrivljenik je dakle zbog nakupljenih negativnih prekršajnih bodova izgubio pravo na upravljanje motornim vozilom, odnosno ukinuta mu je vozačka dozvola i pravo na samostalno upravljanje vozilom mu je zabranjeno sve dok ne stekne pravo na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole. Stoga se okrivljenika ne može posebno osuditi da je upravljao vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera, ako mu je drugim propisom onemogućeno da u tom razdoblju uopće stekne pravo na upravljanje istim.

8. Slijedom iznijetog trebalo je po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona odlučiti kao što stoji u izreci ove presude pod točkom I), te posljedično preinačiti i ukupnu novčanu kaznu.

9. Neosnovano se ističe povreda prava obrane, budući okrivljenik nije podigao upućeni poziv, nakon ostavljene obavijesti o pokušaju uručenja poziva, za ročište zakazano za dan 21. svibnja 2024, te ponovno za dan 27. kolovoza 2024., zatim se nije odazvao pozivu za ročište zakazano za dan 4. listopada 2024., istaknut na oglasnoj ploči suda, pa je prvostupanjski sud imajući u vidu upozorenja koja su prethodno dana okrivljeniku o mogućnosti donošenja odluke i bez njegove nazočnosti, kao i materijalne dokaze koji prileže u spisu, osnovano zaključio da se postupak može provesti i bez uredno pozvanog okrivljenika.

10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u obavijest o počinjenom prekršaju s upozorenjima po članku 109.a Prekršajnog zakona, izvješće o počinjenom prekršaju, rješenje PU zadarske, Policijske postaje Obrovac od 15. siječnja 2020., kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, te relevantne presude Pp-3680/2019 Općinskog suda u Zadru i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, temeljem čega je donijeta odluka o krivnji, koja je po ocjeni ovog Suda obrazložena valjanim razlozima, koje prihvaća i ovaj Sud, koji drži činjenično stanje dostatno utvrđenim.

Okolnosti koje žalitelj ističe u žalbi da ima važeću vozačku dozvolu Bosne i Hercegovine koja mu je privremeno oduzeta, odnosno potvrdu koja bi mu zamjenjivala tu dozvolu, nije relevantna jer potvrda koju okrivljenik prilaže uz žalbu ne može zamijeniti bilo koju vozačku dozvolu.

11. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

12. Ispitujući dakle odluku o sankcijama nađeno je da je prvostupanjski sud novčane kazne za preostale prekršaje utvrdio iznosima propisane donje granice, imajući u vidu relevantne okolnosti i svoju je odluku obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Stoga je samo iz naprijed obrazloženog razloga, preinačena odluka o ukupnoj novčanoj kazni.

Izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije primjerena je okolnostima slučaja te subjektivnim i objektivnim okolnostima na strani okrivljenika, a izvršiti će se u slučaju da je prije pravomoćnosti ove presude okrivljenik stekao pravo upravljanja motornim vozilom B kategorije (članak 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 85/2022), kojim je brisan članak 288. Zakon o sigurnosti prometa na cestama).

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Budući je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 13,27 EUR-a, do 663,61 EUR-a to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.