Poslovni broj: Usž-651/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Santici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić, Split, Sukojišanska 25, OIB: 23273420841, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-401/2024-43 od 6. studenog 2024. i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-401/2024- 43 od 6. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-401/2024-43 od 6. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20- 01/801, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 27. studenog 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/20- 03/4, URBROJ: 338-17-02-01-20-12 od 4. rujna 2020. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke priznaje se tužiteljici bolest dijagnoze šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) sindrom karpalnog tunela G56.0 kao profesionalna bolest te joj se u vezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti počevši od 26. siječnja 2022. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana do dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 6.648,17 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom.

2. Rješenjem tuženika od 27. studenog 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. rujna 2020. kojim se tužiteljici bolesti po dijagnozi šifre prema MKB-u G56.0 i M72.0 (Duyptren-palmarna fascijalna fibromatoza) ne priznaju kao profesionalna bolest te joj se u vezi navedenih dijagnoza ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

3. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijeli su tužiteljica i tuženik.

4. Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude i rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Uz žalbu dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. studenog 2024. Smatra da je pogrešno utvrđeno da je sindrom karpalnog tunela posljedica izlaganja štetnom utjecaju na radnom mjestu. Kod tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora jer smatra da je tužiteljica djelomično uspjela u upravnom sporu budući da je odustala od tužbenog zahtjeva za priznavanje bolesti dijagnoze M72.0 profesionalnom bolešću. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje te odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost točke III. prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno joj priznao pravo iz obveznog zdravstvenog od 26. siječnja 2022., umjesto od 1. srpnja 2020. kada je doneseno prvo mišljenje specijalista medicine rada u upravnom postupku. Ističe da takvom odlukom prvostupanjskog suda nije u cijelosti otklonjena nezakonitost postupanja i odluke upravnih tijela. Navodi da se osiguranicima iz mirovinskog osiguranja mirovina priznaje od dana kada im je ta mirovina trebala biti priznata u upravnom postupku, a ne od dana kada im je priznata u upravnom sporu. Očituje se i na navode žalbe tuženika te ističe da tuženik neosnovano osporava odluku o troškovima spora. Smatra da je u cijelosti uspjela u upravnom sporu i da ima pravo na naknadu troškova upravnog spora. Predlaže usvojiti svoju žalbu i odbiti žalbu tuženika.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice ponavlja navode iz svoje žalbe. Citirajući članak 23. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, ističe da se prava s osnova profesionalne bolesti mogu priznati pod propisanim pretpostavkama od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti, odnosno od dana donošenja nalaza i mišljenja kojim je utvrđeno postojanje profesionalne bolesti. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući osporavanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio u granicama razloga navedenim u žalbama, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju.

9. U upravnom postupku, pokrenutim prijavom o profesionalnoj bolesti poslodavca tužiteljice od 9. siječnja 2020. za priznavanje dijagnoza šifri prema MKB G56.0 i M72.0 kao profesionalnih bolesti, pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Službe za medicinu rada, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Zagreb od 1. srpnja 2020. iz kojeg proizlazi da se dijagnoze tužiteljice ne mogu smatrati profesionalnim bolestima. Povodom žalbe tužiteljice, u drugostupanjskom postupku je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 29. listopada 2020. kojim je potvrđeno utvrđenje iz stručnog mišljenja od 1. srpnja 2020. S obzirom na kratkoću statodinamičkog opterećenja (kratka radna izloženost od dvije i pol do 4 godine) koje po svom intenzitetu i trajanju nije bilo dostatno za razvoj simptoma sindroma prenaprezanja, činjenicu da tužiteljica boluje od reumatoidnog artritisa i da njene tegobe nisu isključiva posljedica utjecaja izloženosti štetnim čimbenicima radnog mjesta i zbog same etiologije obje bolesti, ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne bolesti. Tuženik je svoju odluku o žalbi tužiteljice donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva od 29. listopada 2020.

10. U sudskom sporu provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. Milani Varinac-Barač, spec. med. rada, na okolnost mogu li se dijagnoze G56.0 i M72.0 priznati tužiteljici kao profesionalne bolesti.

11. Sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 26. siječnja 2022. navodi da se bolesti tužiteljice dijagnoza G56.0 i M72.0 mogu priznati kao profesionalne bolesti jer tužiteljica ispunjava uvjete iz točke 41. Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, 107/07.). Pojašnjava da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da su se kod tužiteljice prve tegobe u vidu trnjenja i bolova u šakama pojavile 2010., nakon dvije godine obavljanja poslova administrativnog referenta-zapisničara. Iste su posljedica sindroma prenaprezanja uzrokovanog kumulativnom traumom, odnosno ponavljajućim pokretima pri radu za računalom koje je prema opisu poslova tužiteljice i njenoj izjavi, ista obavlja svakog radnog dana u prosjeku 6 do 7 sati, a po potrebi i dulje od toga. Tužiteljici prije pojave sindroma karpalnog kanala nije dijagnosticiran reumatoidni artritis od kojeg se kasnije liječi. Ističe da Zakonom o listi profesionalnih bolesti nije određeno vrijeme trajanja izloženosti štetnom čimbeniku da bi se navedene bolesti mogle priznati kao profesionalna bolest.

12. Tuženik nije bio suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Podneskom od 1. ožujka 2022. dostavio je očitovanje Liječničkog povjerenstva, Direkcije na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se iznosi niz prigovora na potpunost i točnost nalaza i mišljenja. Navodi da se u praksi prilikom utvrđivanja sindroma karpalnog kanala diferencijalno dijagnostički treba utvrditi prisutnost određenih bolesti kao što su upalne bolesti zglobova, šećerna bolest jer iste mogu biti uzrokom nastanka sindroma karpalnog kanala. Dakle, sindrom karpalnog kanala može biti prvi simptom bolesti što i proizlazi iz dostavljene dokumentacije s obzirom na to da se u zdravstvenom kartonu od 2011. godine bilježe simptomi bolova u ručnom zglobu i počinje reumatološka obrada. Ističe da reumatoidni artritis, odnosno njegova klinička slika polako razvijaju, tako se i u medicinskoj dokumentaciji može pratiti slijed razvoja bolesti, od prvotno negativnih do kasnije potvrđenih pozitivnih nalaza specifičnih za reumatoidni artritis. Napominje da Zakon o listi profesionalnih bolesti ne navodi točno vrijeme trajanja izloženosti štetnom čimbeniku, no ipak smatra da intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti bude na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. Klinički je poznato koji vremenski period i točno koji zahtjevi radnog mjesta će uzrokovati nastanak sindroma karpalnog kanala pa će se kod radnog mjesta koji ima opetovane pokrete u ručnom zglobu koji zahtijevaju i jači pritisak dlanom ili prstima (npr. tipkanje na starim mehaničkim pisaćim mašinama), sindrom karpalnog kanala razviti u kraćem vremenskom periodu od par godina dok će za poslove koji nemaju dodatni napor, tipkanje na današnjim kompjuterskim tipkovnicama koje su većinom i ergonomski prilagođene, biti potrebno više godina ili desetljeća. Smatra da trajanje izloženosti radu na tipkovnici od dvije i pol godine, unatoč povećanom obimu posla, ne zadovoljava trenutne medicinske kriterije za razvoj sindroma karpalnog kanala zglobova. Dalje navodi da je pravi uzrok nastanka Dupuytrenove kontrakture nepoznat te se smatra da je bolest u najvećem postotku slučajeva nasljedna. Ističe da mnoga istraživanja nisu uspjela dokazati povezanost između nastanka Dupuytrenove kontrakture i napora na radnom mjestu tako da nije jasno zašto je vještakinja i osnovom čega utvrdila profesionalnu etiologiju bolesti.

13. Prvostupanjski sud je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2217/2023 od 15. studenog 2023., kojom je poništena prvostupanjska presuda i predmet vraćen na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, održao ročište za raspravu 8. listopada 2024. na koje je pozvao tužiteljicu po opunomoćeniku, tuženika i sudsku vještakinju mr.sc. Milanu Varinac-Barač, spec. medicine rada te je izveden i dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje.

14. Sudska vještakinja je navela da je kod tužiteljice dijagnoza sindroma karpalnog kanala postavljena 2011., nakon za ovu dijagnozu predviđene dijagnostičke obrade. Tom prilikom izvršena je reumatološka obrada koja nije potvrdila upalnu reumatsku bolest. Dakle, diferencijalno dijagnostički su tada isključene druge bolesti. Protekom vremena dolazi do pojačavanja simptoma zbog čega je 2014. izvršen operativni zahvat. Kasnijom obradom u 2016., dakle 5 godina nakon što je postavljena dijagnoza karpalnog kanala, utvrđeno je da tužiteljica ima upalne promjene u sklopu reumatornog artritisa, što nije sporno. Ističe da u literaturi nije pronašla podatke da reumatorni artritis započinje upravo navedenim simptomima koje je tužiteljica imala u trenutku dijagnosticiranja sindroma karpalnog kanala 2011. Poznato je da kod reumatidnog artritisa u 80% slučajeva bolest započinje općim simptomima umora, malaksalosti, gubitka tjelesne težine i lagano povišene tjelesne temperature, a nakon nekoliko tjedana do mjeseci počinju karakteristični simptomi, a vezano za zglobove (bol, oteklina zbog izlijeva u zglobu ili zadebljanja zglobne membrane te ukočenost). Najtipičnija lokalizacija su mali zglobovi šaka i stopala, ručni zglobovi, ali se simptomatski ne bilježi jaka zatrnulost i žarenje prstiju što je upravo karakteristika sindroma karpalnog kanala. Dalje navodi da u literaturi nije definiran duži period i da je to relativan pojam s obzirom na činjenicu da se sindrom karpalnog kanala ne javlja kod svih radnika izloženih statodinamičnom naporu u jednakom vremenskom razdoblju, već je to individualna karakteristika svakog pojedinca. Ne slaže se s tvrdnjom tuženika da kod rada na računalu nema radnog napora jer unatoč tome što na nekim računalima postoji ergonomska tipkovnica i dalje postoji statodinamički napor koji može i u kraćem vremenskom periodu uzrokovati profesionalnu bolest iz grupe sindroma prenaprezanja. U konkretnom slučaju tužiteljica je obavljala poslove rada na računalu svakodnevno, 7 sati u kontinuitetu, a vrlo često i dulje od toga jer su to zahtijevali njeni radni zadaci. U odnosu na bolest dijagnoze šifre M72.0 mijenja svoj nalaz i mišljenje od 26. siječnja 2022. i navodi da se ista ne može priznati profesionalnom bolesti jer se opisano stanje etiološki može povezati s uzrocima koje opisuje tuženik, a rjeđe kao posljedica sindroma karpalnog kanala.

15. Tužiteljica je po opunomoćeniku povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na temelju bolesti dijagnoze M72.0.

16. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 137/13. i 98/19.) te članak 23. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.; u daljnjem tekstu: Pravilnik).

17. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

18. Prvostupanjski je sud angažirao sudsku vještakinju u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno donošenja pravilne i zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice. Sudska vještakinja Milana Varinac-Barač izradila je nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. U usmenom nalazu i mišljenju sudska vještakinja je potkrijepila svoja utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju te je na sva dodatna pitanja odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu te otklonila prigovore tuženika iznesenih tijekom upravnog spora.

19. Člankom 23. stavkom 3. Pravilnika propisano je da prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti po priznatoj ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti osnovom ovjerene tiskanice prijave odnosno osnovom rješenja kojim je osiguranoj osobi priznata ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest, osigurana osoba ostvaruje od dana nastanka te ozljede, odnosno od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti iz dijela Prijave o profesionalnoj bolesti kojeg popunjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

20. S obzirom na to da je tužiteljici bolest po dijagnozi G56.0 priznata kao profesionalna bolest nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje od 26. siječnja 2022., pravo iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti joj je jedino moglo biti priznato s danom 26. siječnja 2022., kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud. Stoga navodi tužiteljice o priznavanju prava iz mirovinskog osiguranja nisu relevantni u ovoj upravnoj stvari.

21. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove upravnog spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

22. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranke koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom poništio upravna rješenja i tužiteljici priznao pravo iz zdravstvenog osiguranja koje joj je uskraćeno u upravnom postupku te neovisno o tome što joj pravo nije priznato i po bolesti dijagnoze M 72.0, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak za sastav tužbe i za pristup na ročišta za raspravu 28. rujna 2021., 2. ožujka 2023., 10. rujna 2024. i 8. listopada 2024. u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, a što uvećano za pripadajući PDV (25%) iznosi ukupno 6.250,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura (izrada pisanog nalaza i mišljenja) i u iznosu od 132,72 eura (usmena dopuna pisanog nalaza i mišljenja), a što sveukupno iznosi 6.648,17 eura (Tbr. 27. u vezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“, 138/23.)) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a.

24. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude i rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

25. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odbijene su žalbe tuženika i tužiteljice i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić