REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-872/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama Doroteji Jurčić i Ani Jariji Milić, odvjetnicama u Zagrebu, protiv 1. tuženika DEUTSCHE TELEKOM AG, Bonn, TEbert-Allee 140, Republika Njemačka, 2. tuženika DEUTSCHE TELEKOM EUROPE B.V., Brummen, Koppelenburgerweg 22, Kraljevina Nizozemska, 1. i 2. tuženici zastupani po punomoćniku Alekseju Miškoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glinska & Mišković d.o.o. Zagreb, 3. tuženika OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika ZS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. i 4. tuženici zastupani po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3843/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3070/2018-139 od 27. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika te zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3843/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3070/2018-139 od 27. kolovoza 2024. zbog pravih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: a) „Jesu li ispunjene pretpostavke o primjeni čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja u slučaju kada sud nije proveo dokaze koje je stranka predložila?
b) „Je li dioničar aktivno legitimiran postaviti tužbeni zahtjev za naknadu štete koja mu je nastala zbog postupanja vladajućeg društva i odgovornih osoba vladajućeg i ovisnog društva, neovisno o eventualnoj šteti koja je istim postupcima nastala za društvo čiji je on dioničar, odnosno ovisno društvo, a sve imajući u vidu odredbu čl. 501. Zakona o trgovačkim društvima“?
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja, ne samo za odluku u sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava, tužitelj se poziva za pitanja pod a) na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odlukama Rev-1199/2021 i Rev-146/2021, dok za pitanje pod b) ističe da o istom nema prakse revizijskog suda, a da je potrebno da o istom Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzme pravni stav.
2. Tuženici 1. i 2. te tuženici 3. i 4. podnijeli su odgovore na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući da se odbije kao neosnovan, uz naknadu tuženicima troškova danih odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da niti jedno pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj nalazi u činjenici što mu je kao dioničaru isplaćena manja dobit prema odluci društva HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb (čiji je dioničar) o raspodijeli dobiti za 2016. zbog toga što je to društvo 23. prosinca 2016. kupilo obveznice društva DEUTSCHE TELEKOM INTERNACIONAL (koje je vladajuće u odnosu na njega). Tužitelj je naveo da bi dobit društva HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb bila veća za iznos od 950.000.000,00 kn pod pretpostavkom da nije izvršeno ulaganje u obveznice i slijedom toga da bi dioničarima bilo isplaćeno 12,12 kn po dionici.
5. Nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP za dopuštenje revizije zbog navedenih pravnih pitanja.
6.1. U vezi prvopostavljenog pitanja valja ukazati da pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja nije suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev-146/2021-2 i Rev-1199/2021-2 na koje se tužitelj poziva i koje je priložio uz prijedlog. To stoga što je presudom Rev-146/2021-2 od 2. ožujka 2021. revizija tužitelja odbijena, pri čemu je sud zauzeo stav da nije učinjena bita povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP bez obzira na to što sud nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio. U odluci Rev-11992021- 2 od 3. studenoga 2021. zauzet je stav da su pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene tek kad sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila radi utvrđivanja pravo odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva za utvrđivanje tih činjenica. Dakle, iz sadržaja navedenih odluka jasno proizlazi shvaćanje ovog suda da predloženi dokazi moraju biti takvi da se njima mogu utvrditi činjenice koje su odlučne za ishod spora i da isti nisu očigledno nepodobni za utvrđivanje pojedine činjenice, pa shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od navedenog shvaćanja revizijskog suda.
6.2. Drugo pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno pitanje za odluku u sporu. Ovo pitanje, koje se odnosi na primjenu odredbi čl. 501. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24, dalje: ZTD), na određeni način je povezno s prvim pitanjem jer iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi da tužitelj zahtijeva isplatu dobiti (dividende), tj. razliku između onoga što mu je isplaćeno i onoga što bi mu bilo isplaćeno pod pretpostavkom da društvo u kojem ima dionice nije uložilo sredstva u kupnju obveznica, a ne naknadu štete u smislu čl. 501. ZTD. Odluku o uporabi dobiti donosi glavna skupština društva i član društva stječe pravo na dividendu na temelju takve odluke (koja može biti i predmet pobijanja) te se zahtjev za isplatu dobiti pa ni one pretpostavljene (o kojoj nema odluke glavne skupštine) ne može kvalificirati kao šteta. Iz odredbi čl. 210. ZTD koje uređuju uporabu dobiti proizlazi da pod određenim uvjetima glavna skupština može odlučiti da se dobit uporabi u druge svrhe umjesto isplate dioničarima (stavak 6. toga članka). Zahtjev za naknadu štete u smislu odredbi čl. 501. ZTD postavlja ovisno društvo prema vladajućem, a to može učiniti i član društva koji je pretrpio tzv. „refleksnu“ štetu o kojoj se govori u obrazloženju drugostupanjske presude jer nastaje kao posljedica štete nanesene ovisnom društvu. Dioničar ne može zahtijevati štetu koju je pretrpjelo ovisno društvo, već štetu koju je on izravno pretrpio. To je šteta koja bi se sastojala u smanjenju vrijednosti dionica (kao posljedica štete nanesene društvu). Međutim, u ovoj parnici tužitelj nije iznio tvrdnju da je vrijednost njegovih dionica smanjena uslijed kupnje obveznica niti je utemeljio tužbeni zahtjev na tim činjenicama.
7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I.
8. Kako odgovor na prijedlog nije bila radnja potrebna za vođenje postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijeni su zahtjevi 1. i 2. te 3. i 4. tuženika za naknadu troškova odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke).
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
