REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5685/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Lešnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupaju članovi Uprave ĆŽ i FŽ, a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetnikom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice Maje Lešnjak, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika IŽ, odvjetničke vježbenice, 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209665848 koji su 11. lipnja 2007. sklopili tužitelj CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.537,95 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na sljedeće iznose kako slijedi:
na iznos od 0,35 EUR tekuće od 10.9.2007., pa do isplate,
na iznos od 0,35 EUR tekuće od 10.9.2007., pa do isplate,
na iznos od 1,48 EUR tekuće od 9.1.2008., pa do isplate,
na iznos od 5,31 EUR tekuće od 12.2.2008., pa do isplate,
na iznos od 8,91 EUR tekuće od 10.3.2008., pa do isplate,
na iznos od 6,19 EUR tekuće od 12.4.2008., pa do isplate,
na iznos od 2,80 EUR tekuće od 12.5.2008., pa do isplate,
na iznos od 3,34 EUR tekuće od 5.6.2008., pa do isplate,
na iznos od 1,08 EUR tekuće od 10.7.2008., pa do isplate,
na iznos od 2,54 EUR tekuće od 6.9.2008., pa do isplate,
na iznos od 12,16 EUR tekuće od 11.10.2008., pa do isplate,
na iznos od 14,98 EUR tekuće od 10.11.2008., pa do isplate,
na iznos od 11,21 EUR tekuće od 8.12.2008., pa do isplate,
na iznos od 23,33 EUR tekuće od 14.1.2009., pa do isplate,
na iznos od 24,19 EUR tekuće od 11.2.2009., pa do isplate,
na iznos od 29,05 EUR tekuće od 7.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 21,27 EUR tekuće od 8.4.2009., pa do isplate,
na iznos od 21,28 EUR tekuće od 12.5.2009., pa do isplate,
na iznos od 17,70 EUR tekuće od 12.6.2009., pa do isplate,
na iznos od 19,13 EUR tekuće od 11.7.2009., pa do isplate,
na iznos od 17,30 EUR tekuće od 8.8.2009., pa do isplate,
na iznos od 19,74 EUR tekuće od 4.9.2009., pa do isplate,
na iznos od 17,12 EUR tekuće od 16.10.2009., pa do isplate,
na iznos od 16,65 EUR tekuće od 4.11.2009., pa do isplate,
na iznos od 17,62 EUR tekuće od 14.12.2009., pa do isplate,
na iznos od 26,96 EUR tekuće od 15.2.2010., pa do isplate,
na iznos od 26,96 EUR tekuće od 15.2.2010., pa do isplate,
na iznos od 26,22 EUR tekuće od 15.3.2010., pa do isplate,
na iznos od 30,63 EUR tekuće od 7.4.2010., pa do isplate,
na iznos od 35,79 EUR tekuće od 17.5.2010., pa do isplate,
na iznos od 36,32 EUR tekuće od 17.6.2010., pa do isplate,
na iznos od 45,45 EUR tekuće od 10.7.2010., pa do isplate,
na iznos od 38,87 EUR tekuće od 9.8.2010., pa do isplate,
na iznos od 55,72 EUR tekuće od 4.9.2010., pa do isplate,
na iznos od 50,17 EUR tekuće od 6.10.2010., pa do isplate,
na iznos od 43,13 EUR tekuće od 5.11.2010., pa do isplate,
na iznos od 58,69 EUR tekuće od 8.12.2010., pa do isplate,
na iznos od 69,44 EUR tekuće od 7.1.2011., pa do isplate,
na iznos od 60,80 EUR tekuće od 9.2.2011., pa do isplate,
na iznos od 61,46 EUR tekuće od 9.3.2011., pa do isplate,
na iznos od 56,82 EUR tekuće od 12.4.2011., pa do isplate,
na iznos od 69,95 EUR tekuće od 13.5.2011., pa do isplate,
na iznos od 79,55 EUR tekuće od 9.6.2011., pa do isplate,
na iznos od 81,61 EUR tekuće od 7.7.2011., pa do isplate,
na iznos od 103,29 EUR tekuće od 25.8.2011., pa do isplate,
na iznos od 86,83 EUR tekuće od 14.9.2011., pa do isplate,
na iznos od 78,21 EUR tekuće od 21.10.2011., pa do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 5,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 1,51 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,
- 2,23 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,
- 1,14 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,
- 0,68 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,
i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 11.06.2007. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209665848, solemniziran istog dana od Marije Baković, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem OV-2236/07, (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.230,00 CHF, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i to za namjenu kupnje motornog vozila (čl.1.). Dalje navodi da je čl. 3. Ugovora ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, a čl. 6. Ugovora ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 344,76 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Predmetni ugovor o kreditu otkazan je 2012.
1.1. Tužitelj dalje ukazuje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv, između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je u dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P - 1401/12 od 04. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovore odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama važećih Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.2. Dalje tužitelj ističe da je čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se „fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
1.3. Tužitelj je na temelju odredbi i konkretnog Ugovora o kreditu bio dužan otplaćivati kredit u iznosu od 24.230,00 CHF, u 84 mjesečna anuiteta od 344,76 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja. U skladu s tim tužitelj je plaćao veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Na navedeni način tužitelj je tuženiku preplatio iznos od 1.592,68 EUR / 12.000 kn ukupno. S obzirom da je tuženiku navedeni iznos isplaćen na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj od tuženika potražuje povrat ukupnog navedenog preplaćenog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki preplaćeni mjesečni iznos, od dana plaćanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa tuženiku, pa do isplate. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom 29.12.2024. (list 179-181 spisa) tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 3209665848, kojima je ugovorena valutna klauzula te kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.537,95 eura, a sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedine iznose te uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom, a sve kako je pobliže navedeno u samom podnesku i u izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužitelju svojstvo potrošača jer nije dokazao da je sredstva kredita utrošio isključivo u potrošačke svrhe. Nadalje, ističe prigovor zastare primjenom trogodišnjeg zastarnog roka, imajući u vidu plaćanja, koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Ujedno ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina), sva bi potraživanja tužitelja bila u zastari. U odnosu na presude iz kolektivnog spora tuženik smatra da su odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19 od 9.7.2020. (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i C-243/20 od 21.12.2021. (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima.
2.1. Tuženik dalje detaljno analizira predmete pred Sudom EU te smatra da iz istih proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive, pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, a time otpadaju, kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu, koji prileži spisu, vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelju su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.
2.2. Tuženik naglašava da je svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio dostavljen materijal “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine“, u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata, prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. Takve upute bile su dostavljene i zaposlenicima auto kuća kod kojih su se potpisivali Ugovori o kreditu za kupnju motornih vozila. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a prema stajalištu Suda EU u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove.
2.3. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu, pa tako i tužitelju. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute.
2.4. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog, odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.5. Vezano za zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od 11.6.2007., tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja, u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan jer bi tužitelj eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se, sukladno shvaćanju VSRH u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015., u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naložiti tužitelju naknadu tuženiku troškova postupka. Podneskom od 12.3.2024. (list 127-134 spisa) tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, a isti je specificirao nakon vještačenja, podneskom od 27.12.2024. (list 149- 151 spisa) u iznosu od 5,88 € s pripadajućim kamatama za vrijeme kada je tečaj bio niži od početnog.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 11.6.2007. i njegov Dodatak od 31.7.2007. (list 5-12 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 13-17 spisa), presliku prometa po kreditu (list 18-23, 57-62 spisa), otplatni plan (list 19-20 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 140-144 spisa), saslušan je tužitelj (list 186, 187 spisa), a pročitana je i ostala dokumentacija i priložena sudska praksa (list 36-56, 63-92, 97-122 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je glavna rasprava zaključena.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen u cijelosti osnovan, dok nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
5. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 16.4.2025. (list 186, 187 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe i da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Naveo je da je sve informacije o predmetnom kreditu dobio u auto salonu i koliko se sjećao nije išao u banku. Naveo je i da je anuitete sam plaćao odlaskom u banku te da su anuiteti od početnih 1.420,00 kn porasli na 2.400,00 kn što mu nitko nije rekao da je moguće kod sklapanja ugovora te da je to znao ne bi se odlučio za predmetni kredit. Ugovor je prije potpisivanja pročitao.
6. Iskaz tužitelja ocijenjen je vjerodostojnim jer je iskren, uvjerljiv i o onome čega se sjećao iz predmetnog pravnog posla. Tijekom iskazivanja sud u držanju tužitelja nije našao postojanje ikakvih naznaka da bi nešto lagao ili prešućivao, pa mu i zato vjeruje. Iskazom tužitelja otklonjen je i prigovor tuženika da nije riječ o potrošačkom ugovoru jer je jasno tužitelj naveo da mu je automobil, kupljen sredstvima kredita, bio neophodan za osobne potrebe te da nije vlasnik obrta ni trgovačkog društva, a niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi suprotno.
7. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 11. lipnja 2007. (list 5-12 spisa; dalje: Ugovor) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili visinu kredita u iznosu od 24.230,00 CHF (čl.1. Ugovora), da je ugovorena redovna kamatna stopa u visini 5,20% promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Ugovoreni rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca (čl.3.), namjena kredita je kupnja vozila, a čl. 6. ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 344,76 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a za CHF, važećem na dan plaćanja. Stranke su 31. srpnja 2007. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim su ispravno naznačile broj šasije automobila, čija je kupnja bila namjena predmetnog kredita.
8. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Među strankama je u ovom postupku sporna primjena valute CHF i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćenih anuiteta kao rezultat primjene valutne klauzule, odnosno, razlike u odnosu na tečaj, koji je važio na dan sklapanja Ugovora. Sporno je i mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe, koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.
9. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tužene, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tužena, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Imajući na umu da je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu vezano za ovdje tuženika postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje nepoštenim ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli po donošenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., zastara je počela teći od dana pravomoćnosti. Slijedom izloženog, razvidno je da je tužitelj, koji je tužbu podnio 8. lipnja 2023., istu podnio unutar zastarnog roka (nakon proteka vremenskog roka od 4 godine, 11 mjeseci, 3 tjedna i 4 dana), pa je takav tuženikov prigovor neosnovan.
12. Imajući na umu gore izložena utvrđenja najvišeg suda u Republici Hrvatskoj iz kolektivnog spora jasno je da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna te suprotna razlaganja tuženika nisu prihvaćena kao osnovana niti sud smatra potrebnim dalje o tome detaljno elaborirati.
13. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15; dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa koji proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115.
ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
14. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnog dijela odredbe Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike, koju je tužitelj preplatio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.
15. U nalazu i mišljenju od 13.12.2024. (list 140-145 spisa) stalni sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. navodi da su Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 11. lipnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209665848 sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:
- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 24.230,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,
- prema knjigovodstvenoj kartici, dospijeće prve obveze bilo je 1. srpnja 2007., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu,
- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja.
15.1. Kredit je iskorišten 12. lipnja 2007., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF iznosio 4,443316 kn za 1 CHF, pa je, dakle isplaćeni iznos od 24.230,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 107.661,55 kn, odnosno 14.289,14 €. Uvidom u promet po kreditu, vještak je utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita do otkaza Ugovora (10. travnja 2012.) kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila kako slijedi:
- 5,20% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2007.,
- 6,10% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008.,
- 6,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2009.,
- 7,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do otkaza Ugovora 10. travnja 2012.
15.2. Za odgovaranje na postavljeni zadatak u nastavku nalaza vještak je dao otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju otplate kredita te je iskazao razlike u visini obveza korisnika kredita, odnosno isključivo više plaćene iznose te uz više plaćene i manje plaćene iznose kao i konačan prijeboj više plaćenih s manje plaćenim iznosima na način da se iskazuju razlike (povećanje/smanjenje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'j'), i to na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd') pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan isplate kredita).
15.3. Vještak je dao mišljenje u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka da je isplaćeni iznos od 24.230,00 CHF iznosio protuvrijednost od 14.289,14 EUR (konvertirani iznos),
- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do zadnjeg plaćenog anuiteta prije otkaza kredita (anuitet s dospijećem 1.10.2011.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i srednjeg tečaja HNB-a na dan isplate kredita, iznosi ukupno 1.537,95 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele
1 iz nalaza (pozitivni iznosi),
- ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do zadnjeg plaćenog anuiteta prije otkaza kredita (anuitet s dospijećem 1.10.2011.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i srednjeg tečaja HNB-a na dan isplate kredita, iznosi ukupno 1.532,07 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza.
16. Tužitelj je podneskom od 29.12.2024. (l-179-181) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a tuženik je podneskom od 27.12.2024. (l-149- 151) naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali i dalje osporava osnovu potraživanja, što detaljno u podnesku obrazlaže, pozivajući se pri tom na sudsku praksu. Istim je podneskom tuženik specificirao prigovor radi prebijanja, zahtijevajući isplatu iznosa od 5,88 €.
17. Ovaj sud u potpunosti prihvaća kao vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer je stručan, objektivan i sačinjen u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse. Imajući na umu da je stalni sudski vještak u cijelosti postupio prema zadatku suda, tuženikovi prigovori otklonjeni su kao neosnovani i usmjereni jedino izbjegavanju dužne obveze.
18. Kao što je već ranije naznačeno, tužitelj je podneskom od 29.12.2024. svoj zahtjev u svemu uskladio s izračunom stalnog sudskog vještaka te uvođenjem valute € te je sud, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.537,95 € s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita, a kako je to navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO).
19. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo valja navesti da je prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač svaka fizička osoba, koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je takav tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim. Povrh toga, ovom je sudu vrlo teško povjerovati da bi tuženik kao specijalizirana bankarska ustanova bio toliko aljkav u svom poslovanju da bi sklopio kredit sa fizičkom osobom za automobil, koji bi bio za kakve poslovne svrhe, a da u toj situaciji ne bi provjeravao bonitet firme i navedeno stavio kao naznaku u sam Ugovor, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, radi čega takav prigovor tuženika ovaj sud ocjenjuje u potpunosti proizvoljnim, paušalnim, ničim dokazanim i stoga neosnovanim.
20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.1115. ZOO i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime promjene tečaja, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
21. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stopa kamate od 1.1.2023. do 29.12.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
22. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja ovaj sud ocjenjuje da je neosnovan u cijelosti. Naime, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time ne postoji niti tražbina tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Imajući na umu da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta i to u ugovornom razdoblju srpanj 2006. – prosinac 2008. (kako je to mjesečno vidljivo iz Tabele 1. Nalaza i mišljenja - list 160 spisa), ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti, tj. pravila vraćanja, na temelju kojih bi tužitelj bilo što trebao vratiti, odnosno isplatiti tuženiku. Stoga sud zaključuje da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja za manje plaćene anuiteta zbog tečajne razlike u iznosu 5,88 € sa zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.
23. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu s konačno postavljenim zahtjevom te mu je stoga priznat trošak, kako slijedi:
-za sastav tužbe 200,00 € (Tbr. 7. t. 1. OT),
-za pristup na ročišta 12.9.2024. i 16.4.2025. po 200,00 € za svako (Tbr. 9.t.1. OT),
-za sastav podnesaka od 8.1.2024. i 29.12.2024. od po 200,00 € za svaki (Tbr.8. toč.1. OT), što ukupno iznosi 1.000,00 €, a uvećano za troškove plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 € (l-137 i 184) ukupan dosuđeni iznos troškova iznosi 1.300,00 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.
24. Tuženik je spor izgubio, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan odbijen (toč. V. izreke).
Zagreb, 23. travnja 2025.
S u d a c:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
