Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-50/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Podružnica čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženice ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik DP, [adresa], 1. [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-21/2022-13 od 10. studenog 2023., dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-21/2022-13 od 10. studenog 2023. i sudi:

"I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u toč I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-9157/2021 od 28. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženici KP da tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica čistoća isplati iznos od 78,85 eur/HRK 594,12 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

EUR 8,42 / HRK 63,43 od 16.08.2019.,

EUR 8,42 / HRK 63,43 od 16.09.2019.,

EUR 8,47 / HRK 63,81 od 16.10.2019.,

EUR 8,42 / HRK 63,43 od 16.11.2019.,

EUR 7,26 / HRK 54,73 od 16.12.2019.,

EUR 8,42 / HRK 63,43 od 16.01.2020.,

EUR 10,15 / HRK 76,48 od 16.02.2020.,

EUR 9,00 / HRK 67,78 od 16.03.2020.,

EUR 10,15 / HRK 76,48 od 16.04.2020.,

EUR 0,15 / HRK 1,12 od 16.04.2020.,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 263,70 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 175,77 eura od 10. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u točki I. Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-9157/2021 od 28. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženici LP da tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Čistoća isplati iznos od 78,85 eur/HRK 594,12 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose pobliže označene u toč. I izreke, a ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 77,15 eur/581,25 kn.

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba je osnovana.

4.Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eura, pa kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 78,85 eur, to predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu citirane odredbe.

4.2.Odredbom čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da se u postupku u sporovima male vrijednosti presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i u tim sporovima se u postupku u povodu žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

5.Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, sukladno odredbi iz čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, dalje:OZ ), protiv kojega je tužena kao ovršenica pravodobno izjavila prigovor, povodom kojeg je prvostupanjski sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 78,85 eur/HRK 594,12 kn s pripadajućim kamatama na ime naknade za pružanje usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba za stambeni prostor na adresi [adresa], kojeg je vlasnica tužena i to za razdoblje od početka mjeseca srpnja 2019. do kraja mjeseca ožujka 2020.

7.Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba te da je tuženica vlasnica i posjednica nekretnine na koju se potraživanje odnosi.

8.Sporno je je li u utuženom razdoblju tužitelj obavljao uslugu odvoza komunalnog otpada u broju obračunatih mjesečnih odvoza, odnosno je li obračun cijene usluga izvršen sukladno čl. 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/2013 i 73/2017, dalje: ZOGO).

9.Sud prvog stupnja je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP) smatrajući kako iz dokaza koje je podnio tužitelj nije moguće sa sigurnošću izvesti zaključak o količini predanog otpada od strane tuženice u spornom razdoblju a time i visini cijene usluge koja je predmet spora, a slijedom toga da tužitelj nije dokazao kako je obračun izvršen sukladno čl. 33. st. 2. ZOGO-a.

10.Tužitelj odluku pobija u bitnome smatrajući da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ujedno navodeći da činjenicu odvoza komunalnog otpada zakon pretpostavlja pa je ne treba dokazivati ali se može dokazivati da ne postoji, te da je pogrešno primijenjeno načelo “onečišćivač plaća“ koje se inače odnosi na proizvođača otpada, što je ovdje tužena (čl. 6. ZOGO), dok je tužitelj dužan obračunati cijenu po čl. 33. ZOGO, kako je i postupljeno, pri čemu se poziva i na brojnu sudsku praksu pobliže u žalbi navedenu.

11.Ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih navoda (čl. 467. st.1. ZPP) ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali tužitelj žalbom osnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o činjenicama koje proizlaze iz provedenog dokaznog postupka i samih tih činjenica.

12.Međutim, unatoč uočenoj procesnoj povredi, ovaj drugostupanjski sud je temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP-a utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji prileže spisu te je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju tako utvrđenih činjenica, uvažavanjem žalbe tužitelja, odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno održavanju na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

13.Prvostupanjski sud, zaključujući kako tužitelj nije dokazao da je obračun cijene obavljene usluge vršen sukladno čl. 33. st. 2. ZOGO nije uzeo u obzir izvod iz matične evidencije tužitelja te dostavljenih računa i uplatnica, iz kojih proizlazi da je tužena na adresi: [adresa], zavedena u registru matičnih podataka tužitelja pod šifrom objekta [broj obrtnice], četvrt [adresa] i da je zadužena spremnikom volumena 80 l te da je bilo 9 odvoza mjesečno (list 52 do 88 spisa).

14.Prema stanju spisa, tužena je u prigovoru izdanom platnom nalogu u bitnome navela kako je plaćeno više odvoza nego je stvarno izvršeno (nije sporno da je dio plaćen, što nije predmet postupka), da je lažan tužiteljev podatak o broju mjesečnih odvoza jer se evidencija o tome ne vodi, da se obračun volumena spremnika u cijelosti bez obzira na njegovu popunjenost ne nalazi spornim kao ni obveza plaćanja naknade ako je obračunat stvaran broj pražnjenja (prigovor list 13 do 15 spisa).

15.Odredbom članka 30. stavak 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, dalje: ZOGO), koji je u utuženom razdoblju bio na snazi, propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema stavku 7. istog zakonskog članka, odluku o načinu pružanja javnih usluga i kriterij obračuna količine otpada određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave s tim da je prema st. 9. tog članka kriterij obračuna količine otpada masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, kao što je i navedeno u Odluci o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu od 3. srpnja 2014.

16.Kako nije sporno da je upravo tužitelj davatelj spomenute javne usluge, dakle ovlašten izvršavati uslugu i naplaćivati je, a tužena korisnik usluge, po ocjeni ovog suda teret dokaza da se usluga odvoza komunalnog otpada ne izvršava ili ne izvršava onako kako je obračunata je na onome tko to tvrdi, a u ovom slučaju je to tužena.

17.Iz sadržaja spisa proizlazi da je prijedlog za saslušanje svjedoka u dokaz navoda iz prigovora kojega je sud odbio (ispravno: nije uzeo u obzir) tužena iznijela na glavnoj raspravi, dakle protekom rokova iz čl. 461.a ZPP-a, a nema osnova zaključivanju da taj prijedlog bez svoje krivnje nije mogla iznijeti ranije.

18.Sa izloženog je zaključivati kako tužena nije dokazala svoju tvrdnju da se odvoz smeća ne obavlja u mjesečnim odvozima kako je to obračunato.

19.Navedeni stav je u skladu i sa stabilnom sudskom praksom kao i pravnim shvaćanjem sa Zajedničkog sastanka predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu prema kojemu u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema ZOGO kao i prema ranijem Zakonu o otpadu („Narodne novine“ 178/2004, 153/2005, 111/2006, 110/2007, 60/2008 i 87/2009) primjenjuje načelo “onečišćivač plaća-proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika kojima ta usluga stvarno nije pružena odnosno od osoba koje nisu onečišćivači (tako i ovaj sud u Gž-719/2022 od 19. listopada 2022., kao i Županijski sud Pula-Pola u Gž-963/2022 od 12. prosinca 2022.).

20.Dosljedno, kada je tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave isticala da se odvoz ne vrši kako se obračunava bilo po broju odvoza ili po stvarnoj količini, na njoj je bio teret dokaza da joj tuženik nije isporučio uslugu na način i u opsegu kako je to obračunao, što prema stanju u spisu nije dokazala.

21.S obzirom na utvrđenje da je tužena vlasnica i posjednica nekretnine na koju se odnose usluge i time korisnik usluge tužitelja u smislu čl. 30. st. 5. ZOGO, dužna je u smislu st. 6. istog članka koristiti se tom javnom uslugom i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predala davatelju usluge.

22.Sukladno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO davatelj usluge je dužan obračunati cijenu usluge iz čl. 30. st.1. istog zakona na način kojim se osigurava primjena načela “onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, dok je st. 2. određeno da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. istog zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl.30. st. 7. istog zakona, što je u skladu s odlukom Ustavnog suda RH br. U-III-6143/16 od 22. 03. 2017. kojom je odlučivano o ustavnoj tužbi protiv odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-3/16-7 od 28. listopada 2016. na koju se tužena poziva.

23.Takva primjena materijalnog prava u skladu je i s odredbom čl.14.Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i ukidanju određenih direktiva od 19. studenog 2008 („Službeni list Europske unije“ L312/12 od 22. studenog 2008.), prema kojoj se odredbi cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu “onečišćivač plaća“, a koja je Direktiva prenijeta u pravni poredak Republike Hrvatske, kako proizlazi iz čl. 2. st. 1. ZOGO.

24.Prema spisu priloženoj rekapitulaciji obračuna s izdanim uplatnicama (list 54 do 88 spisa) proizlazi da je tužitelj obračunao visinu mjesečnog iznosa utužene usluge, za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, prosinac 2019. i siječanj 2020. u iznosu od 76,48 kn (usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada 69,28 kn, popust 1,60 kn, PDV 8,80 kn odnosno za volumen od 80 l, broj mjesečnih odvoza 9 i cijena 0,09622) za svaki mjesec, zatim, za mjesece studeni 2019. i veljaču 2020. iznosi 67,78 kn (usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada 61,58 kn, popust 1,60 kn, PDV 7,80 kn odnosno za volumen od 80 l, broj mjesečnih odvoza 8 i cijena 0,09622) za svaki mjesec, te za mjesec ožujak 2020. iznosi 77,60 kn (usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada 69,28 kn, popust 1,60 kn, PDV 8,80 kn, te zatezne kamate 1,12 kn odnosno za volumen od 80 l, broj mjesečnih odvoza 9 i cijena 0,09622).

25.Prema svemu navedenom, tužitelj je po ocjeni ovog suda dokazao da je kao davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u utuženom razdoblju pružio navedenu uslugu tuženoj koja je kod njega evidentirana kao korisnik na adresi:

[adresa] (gradska četvrt [adresa]), kao i da je ispostavljene račune izradio prema važećem cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, pri čemu je cijena navedene usluge određena sukladno kriteriju volumena spremnika i broju pražnjenja, dakle sukladno cjelovitom sadržaju odredbe čl. 33. st. 2. ZOGO, dok tužena, s druge strane nije dokazala da tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada nije izvršavao odnosno izvršavao protivno odredbi čl. 33. ZOGO.

26.Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 373.a ZPP-a žalbu tužitelja valjalo uvažiti, pobijanu presudu preinačiti te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti s pripadajućim kamatama, sukladno odredbi članka 451. st. 3. ZPP-a.

27.Kako je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

28.Kako je tužitelj uspio u postupku, to mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 9. u svezi Tbr. 53. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 112/12., 103/14.,118/14.,107/15., 37/22, 126/22, 138/23 dalje Tarifa) obzirom na vrijednost predmeta spora valjalo priznati naknadu troška u visini od 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura), trošak ovršnog postupka u visini javnobilježničke nagrade 30,00 eura, što je ukupno 130,00 eura, čemu je s naslova PDV- a valjalo dodati 32,5 eura te pristojbu presude u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 175,77 eura na koji iznos tužitelju pripada kamata od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona-Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.,114/22., 6/24. dalje OZ).

29.Tome je pridružiti i trošak za sastav žalbe u visini od 30 bodova (Tbr. 10. toč. 3 Tarife) što iznosi 60,00 eura, ali je tužitelj popisao 59,73 eura, a sud je vezan zahtjevom i po pitanju zatraženih troškova sukladno čl. 2. ZPP-a te je na taj iznos valjalo dodati PDV u iznosu od 14,93 eura i pristojbu žalbe u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 87,93 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 23. travnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić