REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Ovr-301/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, na temelju prijedloga sudske savjetnice Maje Aflić Abbaci, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, protiv ovršenice KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnica zastupa Nataša Maletić, odvjetnica u Puli, odlučujući o prijedlogu ovršenice za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice na račun ovrhovoditelja, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - zadužnice broj OV-4059/2010 kao neosnovan.
II. Odbacuje se prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice broj OV-4059/2010 kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Ovršenica je 2. travnja 2025. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. Navela je da su joj na temelju zadužnice broj OV-4059/2010 sukcesivno bila zaplijenjena novčana sredstva putem FINA-e, a to radi naplate potraživanja iz Ugovora o izdavanju i korištenju Visa Revolving business kartice i odobrenju revolving kredita broj: 345-2/VR/2010 zaključenog 31. svibnja 2010. između Alkar d.o.o. kao korisnika kartice i tada Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao banke. Pojasnila je da je predmetno potraživanje 2014. -te preneseno Ugovorom o cesiji na protustranku. Naglasila je da je zadužnica prvi put stavljena na naplatu 29. studenog 2013., slijedom čega navodi da je predmetna tražbina zastarjela.
2. Ovrhovoditelj je u podnesku od 15. travnja 2025. u bitnome osporio prigovor zastare tražbine, navodom da je predmetna osnova isknjižena iz Očevidnika FINA-e 2018.-te, a kojim događajem je zastarni rok počeo iznova teći, odnosno naveo je da je nakon ponovne dostave (nakon 2018.-te) FINA-i osnove za plaćanje počeo teći novi zastarni rok za tu tražbinu, a koji iznosi 10 godina. Osporio je i prijedlog za odgodu ovrhe, navodom da puko navođenje da je prijedlog naslovljen kao prijedlog za odgodu, ne znači automatski da je time učinjeno vjerojatnim da bi time ovršenica pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već da je to potrebno navesti.
3. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava je neosnovan.
4. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa je nedopušten.
5. Sukladno članku 210. stavku 1 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24; dalje u tekstu: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2 istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
6. Člankom 65. st. 1. OZ propisane su pretpostavke za odgodu ovrhe, pri čemu je opća pretpostavka da ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz navedeno, dodatno mora biti ispunjen i jedan od uvjeta nabrojanih u članku 65. stavku 1 točkama 1.-11. OZ-a.
7. U konkretnom slučaju ovršenica u prijedlogu za odgodu ovrhe nije učinila vjerojatnim jedan od kumulativno potrebno ispunjenih uvjeta, odnosno da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe bila potrebna kako bi se spriječilo nasilje u obitelji, odnosno ovršenica se u prijedlogu za odgodu ovrhe na navedene pretpostavke nigdje niti ne poziva, a koje pretpostavke je na razini vjerojatnosti bila dužna istaknuti.
8.
U odnosu na dio prijedloga da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglase nedopuštenim, sud ukazuje da je člankom 53. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a u stavcima 3 i 4 istoga članka propisano je da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode te da je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi, a ne postupi li sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.
9. Člankom 51. stavkom 1 OZ-a propisano je da će sud prvog stupnja žalbu odbaciti, ne pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi, ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti.
10. Odredbom članka 209. stavka 1. propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Stavkom 7. propisano je da ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.
11. Uvidom u prijedlog ovršenice i priloge (listovi spisa 4-6) utvrđeno je da ovršenica nije sudu dostavila Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja iz kojeg bi bilo vidljivo je li protiv nje uopće zatražena izravna naplata, na temelju isprava određenih člankom 209. st. 1. OZ-a, kao i trenutak podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, a koji trenutak je mjerodavan za utvrđivanje dopuštenosti zahtjeva ovršenice, odnosno donošenje odluke unutar roka iz članka 209. stavka 7. OZ-a, iako je sud navedene okolnosti cijenio iz očitovanja ovrhovoditelja iz kojeg je utvrdio da zaista jest podnesen zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenice, međutim trenutak podnošenja zahtjeva je nedefiniran, odnosno iz očitovanja ovrhovoditelja proizlazi da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 2018. -te. Osim navedenog, a na što je trebala sama ovršenica ukazati, ističe se da pozivom na članak 51. stavak 1 OZ-a ne proizlazi obveza suda da u ovršnom postupku poziva stranku dostaviti sudu dokaze za svoje činjenične tvrdnje, već je upravo suprotno ovršenik dužan podnijeti prijedlog sudu sa svim ispravama potrebnim za odlučivanje. S time u vezi, sud ukazuje kako ovršenica nije dostavila niti zahtjev za izravnu naplatu kako je prethodno navedeno, a niti ovršnu ispravu – zadužnicu broj OV-4059/2010, za koju navodi da je upravo zadužnica osnova za plaćanje putem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu FINA-i, zbog kojeg je podnesen ovaj prijedlog.
12. Slijedom navedenog, budući da ovršenica nije učinila vjerojatnima pretpostavke potrebne za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, sud je pozivom na članak 210. i članak 65. stavak 1 OZ-a prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice na račun ovrhovoditelja, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - zadužnice broj OV- 4059/2010, odbio kao neosnovan, dok je pozivom na članak 51. stavak 1 OZ-a u vezi sa člankom 209. stavcima 1 i 7 OZ-a te člankom 210. stavcima 1 i 2, člankom 50. i stavkom 1 točkom 7 i stavkom 53. OZ-a prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice broj OV-4059/2010, odbacio kao nedopušten, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
U Puli 23. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Brgles Keser
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka i o njoj odlučuje nadležan županijski sud.
Dna:
- ovrhovoditelju po pun.
- ovršenici po pun.
Nacrt rješenja izradila:
sudska savjetnica
Maja Aflić Abbaci
