REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-192/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužitelja ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tužene EC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Leskovaru, odvjetniku u Pregradi, radi ništetnosti, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 18. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i tužene osobno uz punomoćnika, 23. travnja 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I O d b i j a s e tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je ugovor o darovanju sklopljen 1. ožujka 2004. u Zaboku kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog pod posl. br. Ov-2369/04, između UC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i EC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan u cijelosti, te se obvezuje svaka ugovorna strana vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi tog ugovora.

II.Nalaže se tuženoj EC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak sa zateznom kamatom od 23. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatu za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su kao darovatelj i tužena kao daroprimac 1. ožujka 2004. u Zaboku kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog sklopili ugovor o darovanju Ov- 2369/04 kojim je tužitelj tuženoj darovao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – kuća i dvorište površine 219 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom tužitelj je predmetnu nekretninu tuženoj darovao u cijelosti, a istu je stekao nasljeđivanjem od oca ĆC TC.

1.1. Nadalje, tužitelj tvrdi da su ovdje parnične stranke u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora bile u bračnoj zajednici, a isti ugovor je sklopljen kao prividan isključivo iz razloga kako bi tužena stekla kreditnu sposobnost. Navedeno razvidno proizlazi temeljem uvida u povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je iz teretovnice vidljivo kako je ovdje tužena istu nekretninu opteretila založnim pravom već 6. travnja 2004., sve temeljem ugovora o kreditu. Iz navedenog proizlazi da je tužena zahtjev za kredit očito podnijela neposredno nakon sklapanja darovnog ugovora, koja činjenica ukazuje na prividnost istog ugovora.

1.2. Tužitelj ističe kako se radi o apsolutno simuliranom, odnosno prividnom ugovoru sukladno odredbi čl. 285. st. (1) Zakona o obveznim odnosima, koji slijedom navedenoga nema učinka među strankama.

1.3. Obzirom da tužena ne želi spor riješiti u mirnom postupku, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je predmetni ugovor o darovanju ništetan u cijelosti, te da se obvezuje svaka ugovorna strana vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi tog ugovora uz naknadu parničnog troška tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja.

2. U odgovoru na tužbu, tužena navodi da je točno da su tužitelj i tužena, u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, bili u braku i da se tužena tada prezivala ĆC i da su 1. ožujka 2004. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina. Nekretnina koju je tužitelj darovao tuženoj u vrijeme trajanja bračne zajednice, od 7. 11. 1998. do 19. 11. 2013., bila je do 13. lipnja 2003., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Zaboku upisana u naravi pašnjak sa 61 čhv., a navedena nekretnina je za vrijeme trajanja bračne zajednice u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Zaboku „sređena „ na ime i kao vlasništvo tužitelja. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je navedena nekretnina 2004., za vrijeme trajanja bračne zajednice temeljem kupoprodaje upisana na ime tužitelja, a odmah nakon toga, temeljem darovanja je upisana na ime tuženice. Ugovor o darovanju nekretnine koji je sklopljen između tužitelja i tuženice nikada nije bio prividan, već je to isključivo bila volja i želja tužitelja i tuženice, a obje su strane darovnog ugovora bile poslovno sposobne, valjano su i suglasno očitovali svoju volju, valjana je pravna forma darovnog ugovora, kao i dopuštena osnova, a tuženica se ionako nalazila u posjedu navedene nekretnine i u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, a i nakon sklapanja darovnog ugovora. Dakle, navedeni darovni ugovor nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, a istog su sklopile poslovno sposobne osobe, valjano su i suglasno očitovale svoju volju, činidba, odnosno predmet obveze je moguć i dopušten, kao što je dopuštena i osnova ugovora, a zadovoljena je i forma pravnog posla. Točno je da je tuženica za gradnju navedene kuće, za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali nakon prestanka bračne zajednice s tužiteljem, kao vlasnica navedene nekretnine, ishodila više kredita od kojih je neke otplatila, a neke otplaćuje, isključivo, sama, tako da je s danom odgovora na tužbu ostala u obvezi plaćanja neotplaćenog kredita u iznosu od 5600,00 EURA, i to za potrebe izgradnje i obnove kuće. Dakle, neosnovan je i netočan navod iz tužbe da je Ugovor o darovanju nekretnina između tužitelja i tužene iz 2004. apsolutno simuliran, odnosno prividan ugovor, te nema učinka među strankama, te je kao takav ništetan. Stoga tuženica predlaže sudu da se tako sročen tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženici. Tuženica je u međuvremenu svoju nekretninu darovala svojim i tužiteljevim sinovima, ĐC i DC, svakome u istom suvlasničkom omjeru, a sve prema dogovoru tužitelja i tuženice još za vrijeme trajanja bračne zajednice.

2.1. Konačno predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o darovanju nekretnina (list 4-6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7-8), presuda Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P-265/2013 od 19. studenog 2013. (list 18-21), Ugovor o kreditu od 19.11.2013. (list 23-24), Ugovor o kreditu od 6.4.2004. (list 25-26), potvrda OTP banke d.d. od 10.9.2018. (list 27), podaci o nedospjeloj glavnici na dan 25.6.2024. (list 28), povijest promjena na katastarskim česticama (list 29), presuda na temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P-463/03 od 13. lipnja 2003. (list 30-32), ugovor o darovanju od 25.6.2024. (list 33-35), saslušani su svjedoci ZC, SC, TC, FC i ĐC, te je u svrhu dokazivanja saslušana tužena EC osobno.

3.1. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu predlagale niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka na ročištu od 29. listopada 2024.

3.2. Tužitelju, iako je bio produljen rok za očitovanje na navode iz odgovora na tužbu tužene, isti se nije očitovao.

4. Nije sporno da je između stranaka zaključen Ugovor o darovanju nekretnina 1.3.2024., a koji je i ovjeren po javnom bilježniku pod brojem Ov-2369/2004; da je brak između stranaka razveden presudom Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P- 265/2013 od 19. studenog 2013.; da je kao korisnik kredita tužena sklapala ugovore o kreditu 19.11.2013. i 6.4.2004.; da je tužitelj ishodio presudu kojom je utvrđen samo vlasnikom kčbr. [katastarska čestica].

5. Svjedok ZC, iskazala je da su se stranke, koliko se sjeća, oženile 1999. i živjeli su kod nje u njezinoj kući jer u kući tužitelja nisu mogli živjeti jer nije bila završena, odnosno nije imala uvjeta za stanovanje. Radi se o kući na adresi 161A, [adresa]. Predmetnu kuću naslijedio je tužitelj iza svog pok. oca. Koliko se sjeća, stranke su nakon što su uredile kuću, a već su tada imali i djecu, počeli živjeti u predmetnoj kući. Kako tužitelj nije bio kreditno sposoban, darovao je predmetnu kuću tuženoj kako bi ishodila kredit. Koliko je njoj poznato, taj kredit je utrošen za kupnju strojeva za plastičnu stolariju čime se tužitelj bavio. Poznato joj je da je kredit uzet za strojeve jer je drugi nećak, SC, a koji je brat tužitelja bio jamac i rekao joj je da je tužena uzela kredit za te strojeve. Koliko je njoj poznato, tužena je još uvijek upisana kao vlasnica kuće. Predmetna kuća bila je pod krovom, nije bila postavljena stolarija. Kuću su zajedno stranke uredile za stanovanje. Ne zna koji su sve radovi izvršeni na toj kući. Tužitelj nije od nje kupio predmetnu kuću, već ju je naslijedio.

6. Svjedok SC iskazao je da su stranke bivši muž i žena. Njemu ništa nije poznato o ugovoru o darovanju kuće. Predmetnu kuću sagradili su njegov djed i njegov otac. Kao upisani vlasnici bili su brat, ovdje tužitelj, on i mlađa im sestra. Koliko je njemu sad poznato, čuo je da je kuća sad u vlasništvu njegovih nećaka, djece stranaka, a prije toga bila je u bratovom vlasništvu. Koliko je njemu poznato, kuća nikada nije bila u vlasništvu tužene. Poznato mu je da je tužena ishodila kredit u kojem je on bio jamac, a sredstva su bila potrebna za kupnju mašina za izradu drvene stolarije, a čime se bavio njegov brat, ovdje tužitelj. Ne zna je li kakav zalog upisan na temelju tog kredita. Njegov otac i djed predmetnu kuću su sagradili skoro u cijelosti, bila je pod krovom, imala je stolariju, a unutra nije bilo pogletano. Kad su se stranke oženile, nekih godinu dana zajedno s tužiteljem je svaki dan radio na toj kući kako bi se završila i bila za stanovanje, iako je i prije toga bilo moguće stanovati u njoj. Jedino je njegov brat, pri čemu je svjedok pokazao na tužitelja, ulagao u predmetnu kuću. On je također otplaćivao kredit za koji je bio založni dužnik tuženoj, ali u konačnici ona mu je sve to vratila. Kad je taj kredit podignut, tužitelj je bio vlasnik kuće.

7. Svjedok TC iskazao je da kad su se stranke oženile, živjele su kod tete tužitelja, a nakon toga su stranke živjele kod njega nekih 4 godine. Nakon što su stranke uredile predmetnu kuću, odselili su od njega. Ne zna koje godine, ali tužitelj je "prenio" kuću na tuženu kako bi dobila kredit koji im je trebao za uređenje kuće. Tužena je kredit uzela prije nego što su odselili od njega. Stranke kad su odselile od njega u predmetnu kuću, ona nije bila do kraja dovršena, npr. nisu bile uređene dječje sobe, odnosno uređivali su je još i kad su uselili u nju. Ne zna kolika su bila kreditna sredstva, zna da je prvi jamac, zna da je tužena radila reprogram tog kredita, produžila je rok otplate kako bi si smanjila ratu. Misli da su sada unuci vlasnici te kuće. Predmetna kuća, kada ju ju prvi put vidio, bili su samo "goli zidovi", krov je bio u lošem stanju, vanjske roženice je trebalo mijenjati, nije bilo ožbukano, na podovima nije bilo glazura, koliko se sjeća bila je drvena stolarija. Kuću je prvi put vidio negdje 1998., kada su se stranke ženile. Pomagao je strankama u radovima na kući, pomagao je pri žbukanju, postavljanju parketa, uglavnom pomagao je sve, praktički je bio kao otac tužitelju jer nije imao oca, odnosno bio je više kod njih nego doma. I on je nešto financijski pomogao pri dovršetku kuće, a i kasnije kad je trebalo i namjestiti. Prodao je zemlju te je dio novaca dao strankama, koliko se sjeća dao je nekih 100.000,00 kn, od toga je tužitelj 60.000,00 kn utrošio na kombi koji mu je trebao za posao. Nije taj novac posuđivao strankama, odnosno kćeri, on im je dao, darovao. Stranke su nekih 7 godina uređivale kuću. Poznato mu je da se još uvijek otplaćuje kredit koji je uzet za tu kuću i otplaćuje ga tužena. Unuci, djeca stranaka rekli su da je majka prenesla kuću na njih, ali ne zna iz kojih razloga je kuća prenesena na njih. FC se rodio kad su stranke odselile od njega. Ne sjeća se koje godine su stranke uzele kredit. Sredstva kredita bila su za uređenje kuće.

8. Svjedok FC iskazao je da njemu nije poznato tko je bio vlasnik kuće, zna da su stranke sklopile darovni ugovor i da je kuća bila u vlasništvu majke. Kuća je sada u suvlasništvu njega i njegova brata ĐC, svakoga u jednoj polovici. Ne zna zašto su njegovi roditelji radili ugovor o darovanju, on je tad bio mali. Misli da je majka njima djeci darovala kuću jer je takav bio dogovor. Zna da postoji kredit koji je majka podigla za uređenje te kuće koji otplaćuje njegova majka. Njegova majka otišla je iz te kuće kad je on bio 3. razred osnovne, negdje 2013. Misli da je taj kredit podignut godinu dana nakon njegovog rođenja i od onda ga majka otplaćuje.

9. Svjedok ĐC iskazao je da mu je poznato da je otac majci darovao kuću na adresi [adresa], ali mu detalji nisu poznati. Nije mu poznato iz kojeg je razloga otac majci darovao tu kuću. Sada su vlasnici kuće brat i on jer im je majka darovala tu kuću, a sve po nekom prethodnom dogovoru između njihovih roditelja. Apsolutno mu je poznato da je podignut kredit za tu kuću i da ga otplaćuje majka. Ne zna točno koliko ga dugo otplaćuje, ali negdje preko 10 godina.

10. Saslušana u svrhu dokazivanja, tužena EC iskazala je da su ugovor o darovanju sklapali jer je ona dobila stalno zaposlenje, a stalno zaposlenje bio je jedan od preduvjeta za dobivanje hipotekarnog kredita. Taj kredit im je trebao jer su im bila potrebna financijska sredstva da vrate dio novaca njezinom ocu, a ostatkom da urede kuću u kojoj su živjeli u trenutku uzimanja kredita. U trenutku sklapanja ugovora o darovanju, vlasnik je bio njezin sada bivši suprug. Prethodno je tužitelj morao pokrenuti postupak utvrđenja prava vlasništva jer je u gruntovnicu bilo upisano "tisuću suvlasnika" i to su sve zajedno financirali s obzirom da su bili u braku. Taj prvi kredit uzela je 2004. Nakon tog kredita, uzela je kredit u Samoborskoj banci, 2006. i 2008. u OTP banci. Sva ta sredstva bila su za uređenje kuće. 2012. otišla je od kuće u kojoj je živjela s tužiteljem, te su se 2013. i razveli. Kredite je dalje ona otplaćivala, a i dan danas otplaćuje. Kuća je ostala u njezinom vlasništvu. Kredit iz 2004. je reprogramirala kako bi smanjila ratu, ali na duži rok otplate. Danas je kuća u vlasništvu, odnosno suvlasništvu njihove zajedničke djece. S djecom je sklopila ugovor o darovanju jer je i prilikom razvoda između nje i tužitelja bio dogovor da kad se krediti otplate da će kuću prepisati na njihovu zajedničku djecu. S obzirom na ovaj postupak, u dogovoru s djecom prenijela je kuću na njih i s time da joj djeca čak i pomažu u otplati kredita. Jedan od razloga zašto nije ranije prenijela kuću na djecu je jer je mislila da ne može s obzirom na hipoteku, ali se raspitala i utvrdila da može. Nekretnina je u gruntovnim knjigama bila upisana kao pašnjak, tužitelj je tu nekretninu naslijedio iza svog oca. Tijekom trajanja braka, gruntovno su sredili nekretninu. Tužitelj je u vrijeme uzimanja kredita radio kod privatnika i jako teško bi dobio kredit, odnosno uopće i ne bi. Sredstvima kredita iz 2004. uredili su dječju sobu, zatvorili balkon, s obzirom da su djeca bila mala. U trenutku kad su uselili u kuću, kuća je bila za stanovanje, odnosno imali su osnovno – kupaonicu, kuhinju. Nisu imali uređene podove pa su stavili parket, zatvarali krovište, sve se to prisjeća jer ipak je to bilo pred više od 20 godina. Sada se više ne sjeća za što je bio utrošen kredit iz 2008.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

12. Tužitelj u tužbi tvrdi da se radi o simuliranom odnosno prividnom ugovoru između stranaka i to samo radi toga da bi tužena stekla kreditnu sposobnost te da su stranke u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora bile u bračnoj zajednici kao i da je tužena odmah, 2004. nakon sklapanja darovnog ugovora nekretninu opteretila založnim pravom temeljem ugovora o kreditu.

12.1. Uvidom u Ugovor o kreditu od 6.4.2004. (list 25-26 spisa), koji je zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. i NC (sada EC) kao korisnika kredita i založnog dužnika te PC kao solidarnog dužnika utvrđeno je da je namjena kredita bila adaptacija stambenog objekta te je u zalog dana nekretnina kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao što je to vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 7-8 spisa). Pri tome tužitelj sugerira motiv darovanja nekretnine koji bi se sastojao u tome da se tuženoj kao daroprimatelju omogući ostvarivanje kredita u vezi s darovanom nekretninom. Pri tome, valja istaknuti da prividan ili simulirani je samo onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih stranaka nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid o sklapanju ugovora a što niti ne proizlazi iz tužbe tužitelja niti materijalnih dokaza koje je priložio uz tužbu. Pri tome, svjedok ZC koja je teta tužitelja iskazala je da je kredit utrošen za kupnju strojeva za plastičnu stolariju čime se tužitelj bavio i da bi njen drugi nećak SC koji je brat tužitelja bio jamac i rekao je da je tužena uzela kredit za te strojeve. Svjedok SC koji je brat tužitelja i koji je kao sudužnik zaključio ugovor o kreditu 2004., a namjena tog kredita bila je adaptacija stambenog objekta, iskazuje o tome da su sredstva bila utrošena za kupnju mašina za izradu drvene stolarije čime se bavio njegov brat. Pri iskazivanju navedenih svjedoka, isti iskazuju suprotno, npr. ZC da predmetna kuća nije imala stolariju, da je tužena još uvijek upisana kao vlasnica kuće, dok SC navodi da je imala stolariju, da je kuća sada u vlasništvu njegovih nećaka, djece stranaka i da kuća nikad nije bila u vlasništvu tužene.

12.2. S druge strane, svjedoci TC, otac tužene iskazao je da je tužitelj prenio kuću na tuženu kako bi dobila kredit, da su mu unuci, djeca stranaka rekli da je majka na njih prenijela kuću, ali ne znaju iz kojeg razloga, a svjedoci FC i ĐC, djeca stranaka, iskazali su da im je majka darovala kuću, a sve po nekom dogovoru između njihovih roditelja.

12.3. Kako tužitelj nije dokazao da stranke nisu imale volju da tužena temeljem Ugovora o darovanju stekne vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno nije dokazao da bi se radilo o prividnom pravnom poslu iz čl. 285.st.1. ZOO-a, a niti je dokazao da bi predmetni Ugovor bio ništetan niti je sud po službenoj dužnosti utvrdio postojanje razloga za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora prema odredbi čl. 322.st.1. ZOO- a u vezi s čl. 327. ZOO-a., radi čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod I.

13. Temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka koji se sastoji od troškova sastava tužbe i zastupanja na ročištu 29.10.2024, 12.2.2025. i 18.3.2025., za svaku radnju po 100 bodova, odnosno po 200,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno ukupno 800,00 €.

U Krapini 23. travnja 2025.

S u t k i n j a

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje u 3 (tri) primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. UC, [adresa]

2. Odvjetnik Velimir Leskovar