REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-321/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Vukovarska 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1784/2022-4 od 20. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2582/2020-18 od 18. srpnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1784/2022-4 od 20. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, platiti tužiteljici JK iz [adresa], 8.000,00 kn s zateznim kamatama od 29. kolovoza 2019. do isplate, zatezne kamate na 2.000,00 kn od 29. kolovoza 2019. do 29. listopada 2020. te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 10.026,37 kn s zateznim kamatama od 18. srpnja 2022. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade troška parničnog postupka u svoti od 4.687,50 kn.".
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2582/2020-18 od 18. srpnja 2022., osim za iznos troškova parničnog postupka od 124,42 eura/937,50 kn1 te točka II. izreke za iznos troškova parničnog postupka od 82,95 eura/625,00 kn (preko iznosa od 539,18 eura/4.062,50 kn do iznosa od 622,13 eura/4.687,50 kn).
II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2582/2020-18 od 18. srpnja 2022. za iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 124,42 eura/937,50 kn te točka II. izreke za iznos troškova parničnog postupka od 539,18 eura/4.062,50 kn i sudi:
"Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 124,42 eura/937,50 kn.
Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 539,18 eura/4.062,50 kn, u roku od 8 dana."
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.".
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4239/2024-2 od 9. listopada 2024. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1784/2022-4 od 20. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke (kojim je odlučeno o troškovima postupka), zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično i pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
4. Tužiteljica je podnijela reviziju protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uslijed koje je došlo do povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje. Ovom sudu je predložila preinačenje drugostupanjske presude u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka, odnosno ukidanje drugostupanjske odluke o troškovima postupka i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbio u cijelosti smatrajući ga neosnovanim.
9. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i preinačio je u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je djelomično odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, te je djelomično prihvatio zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka.
10. Tužiteljica je u reviziji istaknula da joj je povrijeđeno prava na pravično i pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer drugostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka nije uzeo u obzir njezin odgovor na žalbu tuženika, u kojemu je iznijela razloge zbog kojih smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, odnosno da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o troškovima postupka.
11. Ovaj sud utvrđuje da je (protivno konstataciji drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci) tužiteljica podnijela odgovor na žalbu, a da drugostupanjski sud, prilikom preinačavanja prvostupanjske presude u dijelu odluke o troškovima postupka, nije dao razloge o navodima iz tog podneska.
12. Pravno shvaćanje revizijskog suda je da žalbeni sud onemogućava podnositelju odgovora na žalbu raspravljanje pred sudom kada odluči o žalbi jedne parnične strane ne ocjenjujući pritom sadržaj odgovora na žalbu druge strane (tako ovaj sud u rješenju broj Rev 2289/95 od 20. studenoga 1996., Revr 1859/14-2 od 10. prosinca 2014., Rev x 1251/15-2 od 18. svibnja 2016., Rev 1003/2014-6 od 10. lipnja 2020., Rev 734/2024 od 22. svibnja 2024. i dr.).
13. Naime, odredbom čl. 359. ZPP je propisano:
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanjski sud žalitelju.
Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.
14. Dakle, žalbu koja je pravilno sastavljena, koja je pravodobna i dopuštena prvostupanjski sud dostavlja protivnoj stranci na odgovor. Protivna stranka može podnijeti odgovor na žalbu u roku od osam dana od primitka žalbe, što znači da to nije njezina zakonska obveza, odnosno da podnošenje tog podneska ima dispozitivni karakter (ovisi o procesnoj dispoziciji protivne strane). Nepodnošenje odgovora na žalbu ne proizvodi nikakav štetni postupovnopravni učinak. Svrha je odgovora na žalbu upoznavanje protivne strane s podnesenim žalbama, ali i davanje mogućnosti protivnoj stranci izjasniti se o navodima žalitelja. Tako se omogućuje provedba načela kontradiktornosti u žalbenom postupku. Zakonom nije propisao prekluzivni rok za odgovor na žalbu (čl. 359. st. 3. ZPP), pa se svaki podneseni odgovor na žalbu treba poslati drugostupanjskom sudu (što znači da se nepravodoban odgovor na žalbu ne odbacuje).
15. Međutim, kada je stranka podnijela odgovor na žalbu (makar i nepravovremen) koji se još može razmatrati prilikom odlučivanja o žalbi, tada je izrazila svoju nedvosmislenu namjeru da (kontradiktorno) sudjeluje u žalbenom postupku, sukladno ovlaštenju koje za nju proizlazi iz zakona. U takvom slučaju je drugostupanjski sud dužan poštovati tu volju stranke i uzeti u obzir činjenicu da je odgovor na žalbu podnesen te sadržaj podneska uzeti u razmatranje prilikom odlučivanja o žalbi. Okolnost da ne postoji zakonska obveza izjašnjavanja o navodima odgovora na žalbu ne oslobađa ga navedene obveze, jer u suprotnom onemogućuje stranku u raspravljanju pred sudom.
16. Slijedom navedenog, ne uzimajući u razmatranje navode tužiteljičinog odgovora na žalbu, kojima je tužiteljica opsežno iznijela razloge zbog kojih smatra žalbu tuženika protiv prvostupanjske odluke o troškovima postupka neosnovanom, drugostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
17. Na taj način je u konkretnom slučaju tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa je stoga, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
18. Odluka pod točkom II. izreke ovog rješenja utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP.
19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
