Poslovni broj: Usž-1665/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željka Zrilić Ježek i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2043/2024-2 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2043/2024-2 od 10. veljače 2025.
III Odbija se zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2043/2024-2 od 10. veljače 2025. odbačena je tužba tužiteljice izjavljena zbog šutnje tuženika pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), te je odbijen i zahtjev za naknadom troška upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, poglavito u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku i pravo na pristup sudu. Ističe da ukoliko bi se prihvatilo stajalište da nije bilo dopušteno podnijeti prigovor protiv zaključka tuženika od 25. lipnja 2024. tada je bilo potrebno da tuženik donese odluku o predmetnom prigovoru, odnosno bilo je potrebno rješenjem predmetni prigovor odbaciti kao nedopušten. Kako nije donesena odluka o prigovoru, evidentno je došlo do nastupa tzv. šutnje administracije, te je nastavno odbačajem tužbe uskraćena bilo kakva mogućnost osporavanja zaključka tuženika od 25. lipnja 2024. Pogrešno navodi prvostupanjski sud da je tužba podnesena protiv postupovne odluke, jer je tužba podnesena zbog šutnje, odnosno radi nalaganja tuženiku da donese odluku koju je propustio donijeti u zakonom propisanom roku. U odnosu na pitanje dopuštenosti podnošenja prigovora protiv zaključka tuženika, tužiteljica iznosi kako je ista bila ovlaštena podnijeti predmetni prigovor, te se poziva na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Usž-2290/2022-3 od 15. prosinca 2022. Smatra da je sud počinio bitnu postupovnu povredu jer je pobijano rješenje doneseno bez da je održao raspravu, što je protivno članku 98. i članku 46 stavak 1. toč. 6. i 7. ZUS-a. Predlaže poništiti pobijano rješenje, podredno predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na žalbu ističe kako je tužiteljica podnijela nepotpuni zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 21. svibnja 2024., stoga je pozvana zaključkom od 25. lipnja 2024. dostaviti izvornik punomoći, vlastoručno potpisane. Dopisom od 8. srpnja 2024. tužiteljica je putem svog opunomoćenika dostavila dopis u prilogu kojeg se nalazila zatražena punomoć, a 19. srpnja 2024. tuženik je zaprimio dopunu zahtjeva. Po urednom zahtjevu tuženik je donio rješenje od 12. rujna 2024. kojim je zahtjev tužiteljice odbijen, pa stoga ima mogućnosti navedeni zaključak pobijati tužbom protiv predmetnog rješenja. U odnosu na podneseni prigovor tuženik upućuje na relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), naglašava kako je prigovor propisan odredbama članka 122., 155., 156., 157. i 159. ZUP-a, iz kojih je razvidno da se iste ne mogu primijeniti na konkretan slučaj. Obzirom da se u konkretnom slučaju ima primijeniti članka 77. stavak 5. ZUP-a koji propisuje da se protiv zaključka ne može izjaviti žalba, već se zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari, tuženik naglašava da se prigovor ne može smatrati prigovorom uzimajući u obzir relevantne odredbe ZUP-a, stoga tuženik niti nije mogao donijeti odluku/rješenje o istom. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica je pokrenula upravni spor radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku jer je izjavila prigovor 2. kolovoza 2024., o kojem tuženik nije odlučio 6. Odredbom članka 77. stavak 1. ZUP-a propisano je da se zaključkom odlučuje o postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja. Stavkom 5. istog članka ZUP-a propisano je da se protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela prigovor protiv zaključka tuženika od 25. lipnja 2024. kojim se poziva da dostavi izvornik punomoći, vlastoručno potpisanu, koja mora sadržavati datum kada je ista dana te naznaku upravne stvari. Uputom o pravnom lijeku određeno je da se protiv ovog zaključka ne može izjaviti žalba, ali se zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.
8. Prvostupanjski je sud, polazeći od stanja spisa predmeta osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju po zahtjevu tužiteljice vodi upravni postupak u kojem treba odlučiti upravnim aktom (rješenjem) slijedom čega nema mjesta za zaštitu od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava ali izvan upravnog postupka, koji je dopušten samo kada je to izrijekom propisano.
9. Imajući na umu navedeno, prigovor tužiteljice podnesen protiv zaključka od 25. lipnja 2024. nije dopušten pa nema niti propuštanja tuženika da o prigovoru meritorno odluči, tim više što tužiteljica ima mogućnosti isti osporavati kroz odluku o meritumu predmeta.
10. Pored navedenog, pozivanje na ovosudnu praksu nije relevantno, budući da se u predmetu, na koji se tužiteljica poziva, radilo o postupanju tijela o kojem se ne rješava u upravnom postupku i ne donosi rješenje.
11. S obzirom na navedeno, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužiteljice odbacio kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima, jer je tužba podnesena protiv postupovne odluke.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u toč. I i II izreke.
13. Odluka o trošku žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a. Obzirom da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, valjalo je i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u toč. III izreke.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
