Poslovni broj: 8 Kž-418/2022-10

 

 

Poslovni broj: 8 Kž-418/2022-10

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu (dalje: ODO) podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-379/2021-65 od 29. travnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića te branitelja optuženog D. Č., odvjetnika,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

              Prihvaćaju se žalbe optuženog D. A. i ODO-a, te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Općinski sud u Pazinu je presudom broj K-379/2021-65 od 29. travnja 2021. proglasio krivim optuženog D. A. zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 228. st. 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne navodi puni naziv tog zakona niti brojeve "Narodnih novina" u kojima je isti objavljen zajedno s izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja djela) te na temelju istog kaznenog propisa optuženog D. A. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

 

 

 

 

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom D. A. je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 8. prosinca 2021. u 7,40 sati.

 

1.2.              Na temelju čl. 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-19) optuženom D. A. vratit će se kovanice u apoenima 8 x 5,00 kuna, 14 x 2,00 kuna, 22 x 1,00 kuna, 8 x 50 lipa, 2 x 20 lipa, 1 x 10 lipa, 22 x 2,00 eura, 12 x 1,00 euro te metalni prsten sive boje sa bijelim kamenjem, privremeno oduzeti sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo serijski broj: 01411744 od 8. prosinca 2021., novčanice u apoenima 1 x 1,00 američkog dolara serijski broj: D60431986E, 1 x 1,00 američkog dolara serijski broj: B18775097D, 1 x 1,00 američkog dolara serijski broj: L60407106E, 1 x 1,00 američkog dolara serijski broj: C74561786B, 1 x 1,00 američkog dolara serijski broj: C38456778B, 1 x 10,00 kuna serijski broj: B2162962G, 1 x 10,00 kuna serijski broj: B0789348J, 1 x 20,00 kuna serijski broj: B9556971E, kovanice u apoenima 6 x 5,00 kuna, 18 x 2,00 kuna, 13 x 1,00 kune, 8 x 50 lipa, 6 x 20 lipa, 2 x 10 lipa, 1 x 5 lipa te 2 x 1,00 euro, privremeno oduzeti sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo serijski broj: 01411745 od 8. prosinca 2021. Vraćanje predmeta izvršit će djelatnici Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo budući da se navedeni predmeti nalaze kod njih, a po pravomoćnosti ove presude.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11 od okrivljenika D. A. trajno se oduzimaju crne gumene rukavice s natpisom "PINTO" veličine 10, a koji predmet je privremeno oduzet sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo serijski broj: 01411746 od 8. prosinca 2021. Uništenje predmeta izvršit će djelatnici Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo budući da se navedeni predmet nalazi kod njih, a po pravomoćnosti ove presude.

 

1.3.              Na temelju odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08-19 okrivljenik D. A. u cijelosti se oslobađa troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP/08-19.

 

2.              Ponajprije valja konstatirati da je izreka pobijane presude napisana protivno Sudskom poslovniku, budući da se sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

 

3.              Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi D. A., putem branitelja D. Č., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazneno-pravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

3.1.              Žalbu je podnijelo i ODO u Pazinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

4.              Odgovor na žalbu podnio je D. A. s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana.

5.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-451/2022-3 od 15. rujna 2022. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

6.              U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP/08-22 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića, te branitelja optuženog D. Č., odvjetnika, dok sjednici nije pristupio uredno obaviješteni optuženik D. A..

 

7.              Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su osnovane.

 

8.              Žalitelji nisu u pravu kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

8.1.              Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19, time što je izreka pobijane presude proturječna njezinim razlozima, te time što u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, posebice onima koje se ukazuju kao sporne, dok su razlozi koji se navode nejasni i u znatnoj mjeri kontradiktorni.

 

Konkretno, žalitelj upire na toč. 17. obrazloženja pobijane presude u kojoj prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik rukohvate na vratima inkriminiranih vozila u više navrata povlačio a neke i trzao prema sebi s ciljem provjere jesu li vozila zaključana, a što je u proturječju s opisom djela sadržanog u izreci pobijane presude u kojem se navodi da je optuženik postupao s ciljem prisvajanja novca i vrjednijih predmeta koji mu ne pripadaju i do kojih uspije doći.

 

Žalba državnog odvjetnika u navedenom pravcu je promašena.

 

Naime, polazeći od cjelokupnog konteksta obrazloženja pobijane presude, jasno je vidljivo da se utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem nije dokazano da bi optuženik rukohvate na vratima inkriminiranih vozila u više navrata povlačio a neke i trzao prema sebi s ciljem njihovog nasilnog otvaranja, već radi provjere jesu li vozila zaključana ne odnosi na pitanje postojanja subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela (je li optuženik postupao s ciljem protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari), već sud prvog stupanja na temelju takvog utvrđenja zaključuje da se takve radnje ne podvode pod zakonski pojam - "provaljivanjem" propisan u čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, a za koji modalitet počinjenja citiranog kaznenog djela teške krađe u pokušaju se optuženik teretio u optužnici.

 

Stoga žalba državnog odvjetnika u navedenom pravcu nije osnovana.

 

8.2.              Optuženik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka suštinski nalazi u stavu da ga je prvostupanjski sud, a na temelju pravilnog zaključka da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11, pobijanom presudom trebao osloboditi optužbe.

 

Time žalitelj sadržajno očito sugerira da je prvostupanjski sud, budući da ga je pobijanom presudom proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela za koje nije bio optužen - krađe u pokušaju iz čl. 228. st. 1. i 5. KZ/11, prekoračio optužbu, a što se podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-22.

 

Prije svega, valja primijetiti da zakonodavac ostvarenje citirane povrede veže uz članak 449. st. 1. ZKP/08 u kojem je propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.

 

Međutim, žalitelj očito ispušta iz vida stavak 2. citirane odredbe iz kojeg proizlazi da sud pritom nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret.

 

Slijedom toga, a budući da prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženika nije proglasio krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom bilo stavljeno na teret, to žalitelj nije u pravu kada u žalbi sugerira da je prvostupanjski sud na opisani način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-22.

 

9.              U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ovaj žalbeni sud primjećuje da kako državni odvjetnik, tako i optuženik ostvarenje te žalbene osnove nalaze kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u takvom slučaju se ne radi o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona, budući da ta žalbena osnova postoji samo u situaciji kada se žalitelji u svemu slažu sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, ali smatraju da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

 

10.              Međutim, žalitelji su u pravu kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.1.              Vezano za razmatranu žalbenu osnovu, prije svega valja primijetiti da državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojem nije dokazano da bi optuženik inkriminirane radnje, konkretno, povlačenje i trzanje rukohvata na vratima vozila prema sebi, poduzimao s ciljem njihovog nasilnog otvaranja, već radi provjere jesu li vozila zaključana.

 

Naime, na temelju pregledane snimke video – nadzora prvostupanjski sud pravilno uočava da optuženik prilazi pojedinim vozilima i pritom povlači rukohvate na njihovim vratima, a neke i trza prema sebi, a kada na taj način ista ne uspijeva otvoriti odlazi do slijedećeg vozila gdje ponavlja iste radnje. Polazeći od navedenog, a imajući pritom posebice na umu da optuženik nakon što na opisani način ne uspijeva otvoriti vrata na vozilu, ne nastavlja s pokušajem njihovog otvaranja uporabom još jače tjelesne snage i sile, a ne poduzima niti druge radnje s ciljem nasilnog ulaska u unutrašnjost vozila, već odustaje i odlazi do drugog vozila gdje ponavlja iste radnje, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iz takvog postupanja optuženika ne proizlazi izvjestan zaključak da je inkriminirane radnje poduzimao s ciljem nasilnog otvaranja vrata na vozilima, već se kao razumno i moguće ukazuje da je te radnje poduzimao kako bi utvrdio jesu li vrata zaključana ili ne.

 

Pritom valja podsjetiti i na načelnu odredbu iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika na tužitelju, osim ako zakonom nije drugačije propisano.

 

10.2.              Međutim, žalitelji su u pravu kada u žalbi smatraju da se utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, konkretno, da je optuženik inkriminirane radnje poduzeo u nakani prisvajanja novca i vrjednijih predmeta koji mu ne pripadaju i do kojih uspije doći, za sada, ukazuje kao pogrešno.

 

Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, takvo utvrđenje suda prvog stupnja je, za sada, paušalno i bez potkrijepe u dokazima izvedenim na raspravi.

 

Tako su žalitelji u pravu kada u žalbi sugeriraju da je radi pouzdanog odgovora na pitanje je li optuženik inkriminirane radnje poduzeo u nakani prisvajanja novca i vrjednijih predmeta koji mu ne pripadaju i do kojih uspije doći bilo nužno ispitati oštećene vlasnike inkriminiranih vozila za koja se u optužnici i činjeničnom opisu djela sadržanog u izreci pobijane presude navodi da je optuženik ušao u njihovu unutrašnjost, i to posebice na okolnost da li su se u vozilima u vrijeme počinjenja djela nalazile kakve vrijednije stvari ili novac, a ako da, točno koje i gdje,  te da li su prilikom pregleda vozila nakon počinjenja djela uočili da je njihova unutrašnjost bila pretraživana (primjerice da li su zatekli otvorene pretince koji su prethodno bili zatvoreni, razbacane stvari  i sl.).

 

Budući da prvostupanjski sud tijekom postupka nije ispitao oštećenike, dok se s druge strane navedene činjenice – indicije važne za pouzdano i izvjesno utvrđenje postojanja/nepostojanja subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela ne mogu utvrditi na temelju dokaza koje je sud prvog stupnja izveo na raspravi, to su žalitelji u pravu kada u žalbi smatraju da se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede postojanja subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, za sada, ukazuju kao pogrešna.

 

11.              Stoga su žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovane, slijedom čega je je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-22 valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

12.              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, ispitati oštećene vlasnike vozila na prethodno navedene okolnosti, a po potrebi provesti i druge dokaze, te potom na temelju pažljive, savjesne i kritične analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, posebice proturječnih, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, utvrditi postojane/nepostojanje svih odlučnih činjenica, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-22.